Trebaju li tehnološki giganti finansirati telekomunikacijske mreže?

Neke članice Evropske unije žele da evropski blok zahtijeva od tehnoloških giganata da sufinansiraju izgradnju novih telekomunikacijskih mreža.

Kompanije koje stoje iza društvenih mreža, pružatelji streaming servisa i divovi za internetsku kupovinu oslanjaju se na Internet i na fiksne ili mobilne telekomunikacijske mreže kako bi došlo do svojih mušterija (Reuters)

Promjenom načina života i poslovanja, promijenili su se i načini na koji se telekomunikacijske mreže koriste, gdje veliki dio prometa otpada na tehnološke gigante Netflix, Apple, Meta, odnosno njihov Facebook, kao i na Alphabetov Google te Amazon. Stoga su Španija, Italija i Francuska odlučile udružiti snage i zajednički izvršiti pritisak na Evropsku uniju kako bi se donio zakon kojim bi se uvjetovale big tech kompanije da djelomično finansiraju telekomunikacijsku infrastrukturu, objavili su mediji.

Već ranije ove godine su evropski regulatori razmatrali da li tehnološki giganti trebaju da snose neke od troškova za nadogradnju telekomunikacijskih mreža, što sigurno nije nešto čemu se raduju velike kompanije, iako prema istraživanjima ovi najveći pružatelji usluga čine gotovo 56 posto internet saobraćaja.

Big tech kompanije nisu jedine koje dovode u pitanje opravdanost zahtjeva da sufinansiraju novu infrastrukturu.

Aleksandar Mastilović, stručnjak za informacijske i komunikacijske tehnologije i član Publication Boarda IEEE-a (Instituta inženjera elektrotehnike i elektronike, najvećeg svjetskog stručnog udruženja za unaprjeđivanje tehnologije), smatra da su ovakvi zahtjevi neopravdani i da remete dalju liberalizaciju tržišta koja je potrebna da bi se tržišta telekomunikacija, na jednoj, i tržišta pružatelja usluga pa i multimedijalnih sadržaja i društvenih mreža, na drugoj strani, držale odvojeno i spriječila potencijalna koncentracija.

Prihvatanjem ovakvog modela, lako bi se moglo desiti da kompanije poput Googlea postanu i vlasnici telekomunikacijske infrastrukture odnosno klasični telekom operator te samim tim postanu monopolista od tačke kreiranja sadržaja ili usluge do njene isporuke krajnjem korisniku, ističe Mastilović.

Takve konglomerate ne bi uspješno mogli kontrolirati regulatori ni druge institucije i kao posljedicu bi imalo i favoriziranje svojih sadržaja na mreži u odnosu na druge, porast cijena i mnoge druge negativne efekte, napominje Mastilović.

Odsustvo inovacija

“Uzrok za ove inicijative definitivno leže u odsustvu inovacija poslovnih modela, poslovnih procesa, te usluga koje pružaju telekom operatori, koji ne mogu opravdati dalje značajna ulaganja u nove tehnologije i infrastrukturu, prvenstveno u mobilne 5G mreže i kablovsku optičku infrastrukturu. Preusmjeravanje fokusa sa usluga usmjerenih na čovjeka kao korisnika, naprimjer pristup internetu, pozivi i SMS, moraju ustupiti prostor uslugama mašinskih komunikacija, naprimjer masovne senzorske mreže u konceptu Internet of Things (internet stvari, ‘nevidljivog’ povezivanja uređaja i usluga putem interneta), te kroz primjene u pametnim gradovima i pratećim uslugama, pametnoj mobilnosti i samovozećim automobilima i mnogim drugim uslugama, koje se najavljuju, ali kojih još nema u masovnoj komercijalnoj primjeni”, ističe član IEEE Publication Boarda.

Ono što je bitno naglasiti jeste da trenutno ne postoje zakonske ili regulatorne mjere, koje bi obavezale kreatore sadržaja da plaćaju puštanje istih u mrežu ili da sufinansiraju istu. Osim mehanizama solidarnosti za koncept univerzalnog pristupa, EU niti nacionalni legislativni okvir nije tražio da se radi sufinansiranje izgradnje infrastrukture – to je prosto uvjetovano komercijalnim interesima telekom operatora koji su licencirani za pružane usluga, ističe Mastilović.

“Ne tako davno, telekomi su imali veoma uspješne poslovne modele i bili sektor sa najvećim profitima – ne može se pobjeći utisku da su većina prespavali deceniju i da im prijeti ulazak u problem slično što se desilo kompaniji Nokia kada su ignorisali pojavu pametnih telefona i prvog iPhone uređaja”, navodi.

Naravno, upitno je da li će kompanije pristati na potencijalne zahtjeve za sufinansiranjem telekomunikacijskih mreža i imaju li načina da se izbore s takvim zahtjevima. Umjesto toga, treba razmisliti postoji li uopće potreba za takvim koracima i da li su oni već sada nužni.

“Pretjerana regulacija je nešto što generalno ne želimo – države naravno imaju mogućnost da djeluju na takav način, ali time ozbiljno remete uspostavljene odnose”, kaže Mastilović.

Nova ulaganja

Prema njegovom mišljenju, rješenja su razna, ali možda i ne treba žuriti sa ulaganjima u novu infrastrukturu dok ne postoje usluge koje opravdavaju takva ulaganja i garantiraju povrat investicija u racionalnom vremenskom okviru.

Potražnja za uslugama, bilo da se radi o mrežama velikih brzina, HD i 4K video prenosu, gamingu u realnom vremenu ili mašinskim komunikacijama, same će nametnuti dinamiku, prostor i vrijeme za izgradnju mreža i ta sloboda koju imaju telekomi treba biti sačuvana, jednako kao i segmentacija tržišnog lanca i odvojenost kreatora usluga i sadržaja o transportnog dijela usluge koju provode telekomi, smatra.

“Ubijeđen sam da bi svaki drugačiji pristup dugoročno uzrokovao ozbiljne probleme, natjerao države na snažniju i agresivniju regulaciju i zaštitu korisnika, ali vjerovatno i češće primjene antimonopolističkih mjera na ovog segmentu tržišta”, kaže Mastilović.

Prema studiji koju je ranije ove godine objavila lobistička grupacija za telekomunikacije ETNO, godišnji doprinos tehnoloških divova od 20 milijardi eura bi mogao da podstakne ekonomiju Evropske unije u vrijednosti od 72 milijarde eura, što ukazuje na bi zahtjevi Francuske, Italije i Španije mogli naći plodno tlo među zakonodavcima EU-a. Zanimljivo je da su članice ETNO-a veliki telekom operateri Deutsche Telekom i Orange.

Nije bez razloga povjerenica Evropske komisije za tržišno natjecanje Margrethe Vestager još u maju kazala da bi tehnološki giganti mogli snositi dio troškova za telekomunikacijsku infrastrukturu, pogotovo kada se uzme u obzir u kojem obimu oni koriste te mreže i profit koji time ostvaruju.

Kompanije koje stoje iza društvenih mreža, pružatelji streaming servisa i divovi za online kupovinu oslanjaju se na internet i na fiksne ili mobilne telekomunikacijske mreže kako bi došlo do svojih mušterija. S obzirom da za pružanje svojih usluga koriste veliki dio infrastrukture, telekom kompanije smatraju da troškovi za te mreže trebaju biti pravičnije podijeljeni.

“Mrežni operateri uložili su više od 500 milijardi eura tokom posljednjih 10 godina u razvoj svojih fiksnih i mobilnih telekomunikacijskih mreža u Evropi. Ali doprinose li svi pošteno”, upitao je svojevremeno ETNO.

Međutim, aktivisti za digitalna prava upozorili su da bi tjeranje big techa da plaća za telekomunikacijske mreže moglo ugroziti pravila Evropske unije o neutralnosti interneta, za koja se brinu da bi mogla biti razvodnjena u dogovoru s online divovima za pomoć u finansiranju telekomunikacijskih mreža.

Izvor: Al Jazeera