Istarski svemirski program otkriva nebeske tajne

Svemirski program iz hrvatske regije Istra uspješno je lansirao više autonomnih bespilotnih letjelica u ljudima bliski svemir sa ciljem prikupljanja važnih naučnih podataka.

Postojanje projekata poput Istarskog svemirskog programa, prije svega u manjim zemljama, izuzetno je važno, smatra Marino Tumpić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Otkrivanje tajni svemira decenijama je vezano za najbogatije i najrazvijenije zemlje svijeta. Ipak, ekipa entuzijasta okupljena oko Astronomske udruge Vidulini (AUV) odlučila je da zanemari takvu praksu, pa su pokretanjem Istarskog svemirskog programa – Prvog hrvatskog svemirskog programa ljudima bliski svemir približili ne samo učesnicima projekta, već i brojnim osnovcima, srednjoškolcima i studentima kako u Hrvatskoj, tako i šire.

Poseban uspjeh tima jeste lansiranje više autonomnih bespilotnih letjelica u ljudima bliski svemir, sa ciljem prikupljanja niza naučnih podataka.

“U Istarskom svemirskom programu (ISP) Astronomske udruge Vidulini svoje su mjesto pod zvijezdama pronašli ljudi slobodnog uma a koji se ujedno ne mire sa neradom i mišlju kako će ‘to netko drugi napraviti’ ili ‘kako to nije za nas'”, govori Marino Tumpić, voditelj AUV-a i ISP-a, gdje okosnicu tima čini, kako kaže, “petnaestak ljudi iz prvog ešalona ljudskog korpusa”.

Ovisno o konkretnim zadacima, programima, eksperimentima uključuje se manji ili veći broj ljudi, od učenika i studenata, preko inženjera i profesora do magistara i doktora nauka, od osnovne škole, srednje škole, univerziteta, istraživačkih institucija, udruženja, privrednika, penzionera, odnosno dio tima su zapravo svi koji osjete “dašak svemira”, ponosno ističe Tumpić.

Početak priče

Cijela priča je krenula početkom ovog milenija, gdje su pri Osnovnoj školi Petra Studenca u Kanfanaru godinama provodili naučno-tehnološke radionice (naziva cLARKe) za uzraste učenika osnovnih i srednjih škola (10, 15, 20 godina starosti).

Na tim radionicama koje su trajale od sedam do deset dana (ovisno o uzrastu) imali su radionice geologije, geografije, hemije, biologije, fizike, elektronike, računarstva, programiranja, robotike, astronomije, astronautike…

“Negdje 2005-2006. godine u igri i učenju sa djecom i sami smo shvatili smo kako se je svijet tehnološki potpuno promijenio. Kako je  ‘60-ih, ‘70-ih, ‘80-ih godina prošlog stoljeća svemir bio rezerviran samo za svjetske supersile ili velike sile, ali da to više nije tako. Svemir je postao dostupan i malim, običnim ljudima. Dogodio se tada (2007. godine) Google Lunar X Prize u kojemu smog sudjelovali kao okosnica našeg međunarodnog tima ‘Team Synergy Moon’ te nakon 11 godina natjecanja proglašeni pobjednicima natjecanja zajedno sa još četiri tima (Izrael, Indija, Japan i SAD). Shvatili smo da i sami možemo kreirati svoju budućnost u svijetu astronautike te smo uz prethodne pripreme na Praznik rada 2009. godine (namjerno na prvi maj!) i službeno pokrenuli i obznanili postojanje Istarskog svemirskog programa – Prvog hrvatskog svemirskog programa koji je osmislila i provodi Astronomska udruga Vidulini. Saznanje da se svemirom u našoj državi, ali i državama nastalim nakon nestanka SFRJ-a, ne bavi ama baš nitko bilo je poražavajuće te smo odlučili u okviru svojih mogućnosti krenuti u Odiseju koja i danas traje”, prisjeća se Tumpić.

Neke od letjelica ‘Histrion’ su dosezale visine koje su izvan dohvata i specijalnih vojnih aviona (Ustupljeno Al Jazeeri)

Prilikom formiranja Istarskog svemirskog programa postavljeni su zadaci i cilj koji su im bili u prihvatljivom, realnom dosegu, iako su (tada) na prvi pogled izgledali nadrealno, dodaje.

Prvenstveni, primarni zadatak bio je popularizacija aeronautike i astronautike u javnosti putem medija i drugih edukativno-promotivnih aktivnosti. Do danas, u raznim medijima (novine, časopisi, stručni i naučni časopisi, portali, radio, TV..) objavili su gotovo 10.000 autorskih napisa.

“Time smo svemir ‘spustili’ u rječnik javnosti, dali običnom čovjeku uvid u svemirske tehnologije koje se tiču svih nas”, kaže Tumpić.

U sklopu današnjeg, aktuelnog, formiranja Centra za svemirska istraživanja pri Industrijsko-obrtničkoj školi Pula, kao jedan od zadataka ISP-a izrađene su vjerodostojne makete cjelovite, složene svemirske misije na drugo nebesko tijelo (Mars, Mjesec) što uključuje izradu landera, rovera, orbitera i rakete.

“Nacrti za ove artefakte, izuzev rakete, preuzeti su izvorno iz naših artefakata koje smo diljem svijeta gradili za potrebe naše misije na Mjesec u sklopu GLXP natjecanja. Ove će makete biti izložene učenicima i javnosti u atriju škole, a potpuni ugođaj dojmu drugog nebeskog tijela dat će i površina koja se upravo priprema da izgledom nalikuje Marsu odnosno Mjesecu”.

Ono što Astronomsku udrugu Vidulini odvaja od ostalih takvih udruženja u regiji, pa i šire, jeste slanje letjelica u nama bliski svemir.

Put ka svemiru

“Autonomne bespilotne letjelice pod zajedničkim nazivom ‘Histrion’, različitih tipova i tehničkih generacija naš su zadatak na putu ka svemiru. Ove letjelice sa mnoštvom elektronike te korisnim teretom, eksperimentima s područja biologije, kemije, fizike, medicine pomoću specijalnih balona šaljemo visoko u stratosferu (bliski svemir, iznad 20.000 metara), a neke od njih bile su na visinama i od preko 40.000 metara”, pojašnjava Tumpić.

Bliski svemir je prostor u atmosferi iznad Zemlje koji započinje na 20.000m+1m (Armstrongova granica) te završava na visini od 100.000m+1m kada počinje svemir (Karmanova granica ili Karmanova linija).

“Kad pričamo o bliskom svemiru u naravi se radi o području stratosfere, stratopauze, mezosfere. Laicima se na prvi pogled može učiniti kako podignuti male autonomne letjelice na ‘tek’ 40 kilometara visine i nije neki problem, ali to nikako nije tako. To su visine na koje ne mogu ni specijalni vojni avioni, jer oni lete na do 20 kilometara visine, a civilni na desetak kilometara. Uvjeti u bliskom svemiru smrtonosni su za živi svijet. Kažemo: čovjek na Marsu ne može preživjeti (bez odijela, naravno), ali prije bi čovjek preživio na Marsu nego u bliskom svemiru”, pojašnjava Tumpić.

Koliko su uspješni u svojim namjerama pokazuje i činjenica da je gotovo 80 posto svih do sada lansiranih letjelica u cjelosti ili djelomično odradilo planirane misije.

Letjelice su osmislili članovi ISP-a, a njihova izrada danas je plod saradnje sa domaćim privrednicima.

A ISP nema namjeru da uspori sa svojim projektima.

‘Autonomne bespilotne letjelice pod zajedničkim nazivom Histiron, različitih tipova i tehničkih generacija naš su zadatak na putu ka svemiru’, kaže Tumpić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Kako kaže Tumpić, tokom 2022. u bliski svemir lansirat će još jednu eksperimentalnu letjelicu u aprilu, nakon što je letjelica H-ELIS lansirana sredinom februara, a planira se lansiranje još dvije ili tri letjelice tokom ljeta ove godine.

“Zadatak ISP-a je i realne tehničke svemirske artefakte ‘spustiti’ na zemlju. Osmislili smo i izradili nekoliko modela piko i femto satelita koji su služili kao tehnološki demonstratori i test strojevi i za druge projekte, sve uvijek gledajući da nam stvari koje radimo međusobno budu kompatibilne, da nadograđuju jedna drugu kako bi se time uštedili ljudski i vremenski resursi”.

Ideja timu ne nedostaje, govori voditelj Astronomske udruge Vidulini.

U planu su razvoj i izrada malih, femto i piko, satelita samostalno i u saradnji sa partnerima iz zemlje, ali i zemalja u okruženju i širom svijeta, zatim njihovo lansiranje i održavanje operativnim na istraživačkim i tehnološkim misijama u Zemljinoj orbiti.

“Naš naredni cilj je vlastita međuplanetarna misija na temeljima minijaturizacije i suradnje sa partnerima”.

Postojanje projekata poput Istarskog svemirskog programa, prije svega u manjim zemljama, izuzetno je važno, smatra Tumpić.

“Razvoj intelekta i slobodnog duha na projektima koji su u budućnosti jedina je karika koja nas dijeli od siromaštva i nazadovanja. Suradnja, kao u našem slučaju, od najranijeg obrazovanja preko sveučilišta i instituta do gospodarstva uz aktivno učešće javnosti i medija daje tu potrebnu snagu da se ide dalje”.

“Nažalost, za ovakve stvari naše društvo, ogrezlo u sitničarskom politikanstvu, lopovskom miljeu, promašenim vrijednostima društva nije sklono pokloniti pažnju. Postojanje ovakvih programa pokazuje da duh znatiželje kao glavne vrijednosti naše vrste još postoji. Bori se sa degeneriranim društvom i lažnim vrednotama koje se pokazuju kao nešto poželjno i ta je borba teška, ali nema nazad. Svaka škola bi trebalo da ima svoj svemirski program jer kroz zanimljive stvari lakše je i kvalitetnije učiti, a u svemirskom programu ima svega: i zabave i teškoća, odgovornosti i entuzijazma, uspjeha i padova”, zaključuje Marino Tumpić, voditelj Astronomske udruge Vidulini i Istarskog svemirskog programa.

Izvor: Al Jazeera