Ruska invazija na Ukrajinu utječe i na osvajanje svemira

Narušeni odnosi između Rusije i zemalja Zapada doveli su do otkazivanja niza svemirskih projekata, koji poništavaju desetljeća uspješne saradnje.

Program saradnje NASA-e i Roscosmosa na Međunarodnoj svemirskoj stanici za sada nije ugrožen (NASA/Reuters)

Invazija Rusije na susjednu Ukrajinu dovela je žestoke reakcije zemalja Zapada i gotovo svakodnevno rastućeg broja sankcija. Napetosti između Moskve i ostatka svijeta nadišle su okvire planete Zemlje, pa su pogoršani odnosi narušili globalne planove za istraživanje i osvajanje svemira.

Gotovo odmah nakon početka invazije 24. februara i prvih sankcija nametnutih Rusiji, svemirska agencija te zemlje, Roscosmos, povukla je svoje stručnjake iz međunarodnih svemirskih projekata, automatski dovodeći u pitanje niz planova za put u svemir, a ugrožene su decenije plodonosne saradnje.

SAD i Rusija već desetljećima uspješno sarađuju u svemirskim misijama, podsjeća dr. sc. Stefan Cikota, astrofizičar sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER-a), koji navodi da je ironično da se početak njihove saradnje dogodio usred Hladnog rata, u julu 1975. godine, kada su Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez kroz misiju Apollo-Sojuz izveli prvu međunarodnu svemirsku misiju s ljudskom posadom.

Spajanje američke svemirske letjelice Apollo sa sovjetskom kapsulom Sojuz direktno su pratili milioni gledatelja na televiziji, a njihov “svemirski stisak ruke” smatra se simbolom popuštanja napetosti između dviju supersila tokom Hladnog rata, te označava kraj svemirske utrke koja je počela 1957. godine lansiranjem sovjetskog Sputnjika, dodaje.

Daljnje partnerstvo SAD-a i Rusije u svemiru nastavljeno je kroz program Međunarodne svemirske stanice (ISS), potpuno nezavisno o političkim situacijama na Zemlji, no ruska invazija na Ukrajinu dovodi u pitanje budućnost ove dugogodišnje saradnje, kaže stručnjak FER-a.

On pojašnjava da je Roscosmos glavni nasljednik svemirskog programa bivšeg Sovjetskog saveza, te da mnoge međunarodne svemirske misije i dalje koriste lansirni sistem Sojuz, koji je odigrao važnu ulogu u istraživanju svemira. Taj sistem koristi se slanje eksperimenata kao i ljudske posade, a do danas su letjelice Sojuz odradile više misija s ljudskom posadom nego ijedna druga svemirska letjelica.

“Konkretno, varijanta rakete Sojuz-U u neprekidnoj je uporabi gotovo 44 godine. Ona spada među najpouzdanije lansirne sustave ikada izgrađene, sa stopom uspješnosti od 97,3 posto, a tijekom svog operativnog vijeka do danas, sa Sojuz-U lansirano je ukupno 786 misije”, kaže Cikota.

Otežani odnosi

Navodi da su ekonomske sankcije koje su uveli Evropska unija i SAD zabranile izvoz svih komunikacijskih sistema, elektronike, poluvodiča, kao i avijacijskih i svemirskih komponenti u Rusiju, što je jako otežalo odnose između ruske svemirske agencije i njenih partnera širom svijeta.

Kao prvi primjer direktnog utjecaja rata na svemirski sektor dogodio se početkom marta, kada je uvođenjem sankcija, Dmitrij Rogozin, generalni direktor Roscosmos i bivši potpredsjednik Vlade Ruske Federacije, otkazao sva lansiranja britanske svemirske kompanije OneWeb. Kompanija OneWeb stavlja u pogon mrežu malih telekomunikacijskih satelita za satelitski internet (sličnu mreži Starlink od SpaceX), koje su morale biti lansirane ruskim Sojuzom, s ruske lansirne platforme Bajkonur u Kazahstanu. Prvo takvo lansiranje otkazano je 4. marta, kada je bilo planirano slanje 36 satelita OneWeb u Zemljinu orbitu, a lansiranja su na čekanju na neodređeno vrijeme.

Ruska savezna svemirska agencija Roscosmos također je zaustavila sva lansiranja ruskih Sojuza iz evropske svemirske luke u Francuskoj Gvajani, koje provodi francuski pružatelj lansiranja Arianespace.

Nadalje, sankcije se ne događaju samo na industrijskom nivou, nego i u naučnoj saradnji. Na primjer, njemačka svemirska agencija DLR zaustavila je naučnu saradnju s Rusijom i isključila svoj instrument eROSITA postavljenog na rusko–njemačkom satelitu “Spectrum-Roentgen-Gamma space observatory”, lansiranog 13. jula 2019. godine iz Bajkonura, kaže Cikota.

Sve ovo će imati ozbiljne posljedice na daljnje istraživanje i osvajanje svemira, ali i ostatak planete, ističu sagovornici Al Jazeere.

“Ruski Roscosmos snažan je i značajan suigrač u lansirnom sektoru. Iako alternative za lansiranje satelita već postoje, broj pružatelja pouzdanih lansirnih usluga još uvijek je vrlo ograničen. Budući da su sankcije i prestanak suradnje došle nenadano i bez prethodne najave, mnoge svemirske misije će kasniti, tražeći alternativne pružatelje usluge, čekajući duge liste čekanja, ili pak normalizaciju odnosa s Rusijom okončavanjem rata”, kaže astrofizičar Cikota.

Ruski raketni embargo evropskim zemljama koje su uvele oštre sankcije Rusiji zbog njene invazije na Ukrajinu prouzrokovat će primjerice i kašnjenje evropskog rovera na Mars ExoMars. ESA-in rover ExoMars trebao je biti lansiran u septembru 2022. godine pomoću ruske lansirne rakete Proton s kozmodroma Bajkonur, no, budući da je ESA zaustavila svu naučnu saradnju s Rusijom direktno nakon početka napada na Ukrajinu, lansiranje je pomaknuto tek na 2026. godinu, s još nepoznatim izvođačem.

“Ipak, program suradnje NASA-e i Roscosmosa na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS), u kojemu je Rusija ključni i osnivački partner, za sada nije ugrožen. Stoga će se NASA-in američki astronaut, Mark Vande Hei, 30. ožujka 2022. godine vratiti na Zemlju ruskom kapsulom Sojuz, kao prethodno planirano”.

‘Hipokrizija savremene civilizacije’

Rat koji još traje i čiji dalji tok je neizvjestan pokazao je svu hipokriziju savremene civilizacije, smatra dr. Dragan Gajić, redovni profesor Departmana za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu (u penziji) i predsjednik Astronomskog društva Alfa.

“Njegove posledice su pogubne, ne samo za zemlje u sukobu, već i za čovečanstvo, uz mogućnost da se, kako reče Albert Einstein, ‘četvrti svetski rat vodi toljagama’. Prisustvujemo najvećim tehničko-tenološkim revolucijama ikada, a u isto vreme sukobi u svetu nas dovode do ivice nestanka čovečanstva. Neposredna razaranja, ali i gotovo izvesni ekonomski kolaps sveta, ili bar njegovog najrazvijenijeg dela, gotovo je sigurno da će imati negativne refleksije na kosmička istraživanja”, ističe Gajić.

On se osvrnuo na budućnost Međunarodne svemirske stanice, koja se nekako u prvi plan ističe kada su u pitanju zajednički svemirski projekti i saradnja.

“Dalja sudbina ISS-a je u svemu tome najmanje bitna, s obzirom da je njen radni vek ionako pri kraju, iako je formalno produžen do 2031. godine. Na njoj su primetna oštećenja zbog naprezanja materijala usled njegovih stalnih naizmeničnih skupljanja i širenja zbog visokog zagrevanja delova koji su okrenuti prema Suncu i zamrzavnja kada su u senci. Kosmička radijacija preko 20 godina oštećuje staklo na solarnim panelima. Tu su i  oštećenja strukture ISS-a prilikom povezivanja i razdvajanja  transportnih brodova, ali i sve veća opasnost od sudara sa delovima kosmičkog otpada koji je sve prisutniji na visinama njenog koridora”.

Osim toga, navodi profesor Gajić, sve češće se pominju i zategnuti odnosi posade, u zavisnosti od “zemlje porekla”.

“Setimo se da je iz ruskih izvora procurila vest da je došlo do bušenja oplate na ruskom modulu od strane jedne američke pripadnice posade, itd. Dalje, servisiranje ISS-a  postaje sve skuplje: kažu da NASA godišnje izdvaja četiri milijarde dolara za njeno održavanje”.

Čini se da ova stanica nije uspela u svojoj prvobitnoj namjeni ujedinjenja čovječanstva u naučnom progresu, navodi predsjednik AD Alfa i dodaje da će nju zamijeniti druge stanice, ali vjerovatno bez ovako proklamiranog cilja, “što je poražavajuće”.

Hladni rat i stalna borba za svaki vidi prevlasti između tadašnjeg SSSR-a i SAD-a doveo je do nekih od najvećih tehnoloških napredaka, prije svega u osvajanju svemira, a kako danas praktički svjedočimo novom hladnom ratu, postavlja se pitanja da li se mogu očekivati neki dodatni napori koji bi poboljšali imidže uključenih zemalja, a koji bi doveli do skokova ka svemiru.

Svemirska budućnost

Profesor Gajić takvih nadanja nema.

“Ne verujem da će se za kosmičke programe, bar ne za one sa naučnim ciljevima, izdvajati dodatna sredstva. U situaciji nadolazeće ekonomske recesije, najlakše je kresati fondove za nauku, bar tako pokazuju neke ranije situacije. U isto vreme, vrlo je moguće da će se nastaviti ulaganja u kosmičke projekte koji su povezani sa vojnim ciljevima i projektima (uništavanje i onesposobljavanje ‘neprijateljskih’ satelita za praćenje i navođenje, i tako dalje). Na to upućuju već prisutne demonstracije moći u okolnom svemiru ruske, kineske i američke strane. Militarizacija svemira povećava verovatnoću sukoba i na samoj Zemlji”.

Da je situacija normalna, kaže, takva istraživanja bi mogla da se iskoriste za spašavanje planete od udara potencijalno opasnih nama bliskih svemirskih objekata.

“Svetli primer je misija DART. Ali, situacija nije normalna”.

Što ipak ne znači da neko neće imati koristi od ove invazije, u manjoj ili višoj mjeri.

Dr. Cikota kaže da je žalosno da se ratovi često pokažu kao pokretači napretka nauke i tehnologije.

Činjenica je da će ova situacija, posebno ako bude dugo trajala, prisiliti svemirski sektor da upotpuni “rupe” koje je do sada pružala provjerena, dobra i pouzdana ruska tehnologija, smatra on.

“U području svemira, kao i u drugim granama, doći će do preslagivanja svjetskog poretka, i usluge koje je do sada pružala Rusija zamijenit će se novim dionicima. Ovo je prilika za privatne svemirske kompanije poput SpaceX, koje već imaju značajne uloge, osnaže svoj položaj u pružanju usluga lansiranja. Europska unija također može biti potaknuta da poboljša svoje postojeće lansirne sustave, te potakne razvoje manjih i jeftinijih (privatnih) sustava, kako bi postala manje ovisna o SAD-u i Rusiji. Teško je predviđati tko će na kraju profitirati, no vjerojatno će se ponovno sve svesti na uloge velesila – SAD, ali i Kina, u kojoj se već odvija većina proizvodnje proizvoda koje svakodnevno koristimo, a koja neprestano jača i u svemirskom sektoru”, smatra astrofizičar zagrebačkog FER-a.

Ipak, bez obzira na ishod rata u Ukrajini, svi gube, kaže profesor Gajić. I oni koji će ga dobiti, i oni koji će ga izgubiti i cijela Evropa, “a i šire”.

“Profitiraće vojna industrija i ona strana čiji ljudi neće ginuti. Tako je bilo i u ranijim ratovima. Ako dođe do svetskog sukoba, koji  u ovoj situaciji može da nastane i bez namere svih involviranih strana, posledice bi bile nezamislive. Nadajmo se da će ravnoteža straha ipak delovati”.

Izvor: Al Jazeera