Kako se najveća turska kontrolna grupa nosi sa dezinformacijama

Već duže od pet godina, Teyit koristi razne kanale da razotkrije lažne tvrdnje u javnom diskursu Turske.

Stručnjaci kažu da je za rješenje problema dezinformacija u Turskoj potrebna edukacija na lokalnom nivou [Thomas White/Reuters] (Reuters)

Svaki dan Emre Ilkan Saklica prolazi kroz beskrajne sadržaje na društvenim mrežama, udubljujući se u najnovije trendove i pretražujući vijesti, sa samo jednim ciljem: da razotkrije lažne tvrdnje.

Saklica je šef uredničkog odbora u Teyitu, najvećoj nezavisnoj turskoj organizaciji za provjeru činjenica. Već duže od pet godina, Teyit koristi niz kanala da se bori protiv lažnih informacija u javnom diskursu ove države – ne samo u onome što se javno objavljuje na tradicionalnim medijima ili društvenim mrežama, već i u zatvorenim mrežama kao što su grupe za chat poput WhatsAppa.

„Naši najveći pomagači su naši pratioci“, kaže Saklica. „Oni ponekad nisu sigurni u tačnost informacija na koje nailaze na internetu i onda nam šalju linkove.“

Saklica i njegove kolege provjeravaju dojave od pratilaca, zajedno sa temama o kojima se diskutuje u vijestima. Ono što se treba provjeriti se potom raspoređuje po prioritetima, na osnovu tog koliko je raširena i važna tvrdnja, a uzimaju se u obzir i njena hitnost, te može li se zaista potvrditi.

„Ponekad možete dobiti rezultate za svega nekoliko sekundi“, kazao je Saklica, rekavši da je problem koji Turska ima sa dezinformacijama „veoma veliki“.

‘Veliki problem’

Turske vlasti već koriste niz metoda u borbi protiv dezinformacija na društvenim mrežama, uključujući postojeće zakone koji kriminaliziraju klevetanje zvaničnika. Deseci korisnika Twittera su bili pod istragom prošli mjesec, npr, nakon što je policija rekla da oni stoje iza lažnih popularnih izvještaja na društvenim mrežama u kojima je rečeno da je predsjednik Recep Tayyip Erdogan preminuo.

Erdogan je ranije ovog mjeseca rekao učesnicima međunarodne konferencije namijenjene za razvoj strategije za borbu protiv dezinformacija da njegova država radi na novim mjerama da suzbije, kako ga je nazvao, alarmantno širenje dezinformacija kroz društvene mreže, nazvavši to „prijetnjom za demokratiju“.

„Pokušavamo zaštititi naš narod, posebno ranjive sektore našeg društva, od laži i dezinformacija, bez kompromitovanja prava naših građana da primaju tačne i nepristrasne informacije“, kazao je on.

Njegovi komentari na istanbulskom samitu došli su u vrijeme kada turski zakonodavci razmatraju novi zakon koji bi kriminalizirao širenje dezinformacija.

Neki kritičari su, međutim, izrazili zabrinutost zbog potencijalnog obima novih mjera.

„Dezinformacije, prije svega, predstavljaju veliki problem ne samo u Turskoj, već globalno“, kazao je Yaman Akdeniz, akademik i suosnivač Udruženja za slobodu izražavanja, turske grupe za prava na internetu. „Ali ono na što se [turska] vlada referira kao na dezinformacije se nužno ne smatra dezinformacijama negdje drugo“, dodao je on.

Akdeniz je kazao da je „glavna briga“ Ankare kada su dezinformacije u pitanju, ono što se govori na društvenim mrežama, primjećujući da se građani sve više okreću ka takvim platformama kako bi raspravljali o nizu pitanja, poput ovogodišnjeg odgovora na ljetne šumske požare i na porast cijena. „Sve to se pretvorilo u veliku kritiku prema vladinoj mašineriji u Turskoj, a ta kritika je izražena prvenstveno kroz platforme društvenih mreža.“

Turski zakon omogućava nizu vladinih ministarstava da traže blokiranje ili uklanjanje online sadržaja, zbog razloga koji uključuju bestidnost, zaštitu javnog reda, nacionalnu sigurnost, blaćenje vladinih zvaničnika i prevenciju „terorizma“.

Prema izvještaju Udruženja za slobodu izražavanja, koje prati načine na koje se ovi zakoni koriste, krajem 2020. je u državi bilo blokirano više od 467 000 web stranica, uključujući gotovo 60 000 njih koje su dodate na listu ove organizacije blokiranih stranica te godine. Isto tako u 2020, novi zakon je zahtijevao da velike platforme društvenih mreža kao što su Twitter, TikTok i Facebook otvore urede u državi, i smatrao ih je potencijalno odgovornima ukoliko se ne povinuju presudama lokalnih sudova.

Promjena informacionog ekosistema

Saklica iz Teyita kaže da pitanje dezinformacija nije povezano samo sa opozicionim strankama, već sa cijelim političkim spektrom. „Sve političke stranke imaju problema s ovom situacijom“, primijetio je on. Umjesto kriminaliziranja dezinformacija, Saklica je rekao da treba postojati poboljšanje u sposobnosti javnosti da sama analizira informacije – što on naziva promjenom „informacionog ekosistema“.

Teyit ima 25 uposlenih i finansira se iz grantova od lokalnih i međunarodnih neprofitnih organizacija, kao i društvenih kompanija kao što su Facebook i TikTok, koje angažuju ovu grupu kao treću stranu koja provjerava činjenice u ovoj državi.

Veći dio njihovog posla tiče se bizarnih tvrdnji koje se lako pobiju a koje nekako dođu u vrh platformi društvenih mreža u Turskoj: Angela Merkel je kćerka Adolfa Hitlera (netačno); NASA je najavila da će ogromni asteroid pogoditi Zemlju (isto tako netačno).

Ali postoje i drugi pokušaji da se manipuliše narativima koji zahtijevaju dugoročnu pažnju. Umjesto da se bavi pojedinačnim dezinformacijama o vakcinama protiv COVID-19, ili o izbjeglicama, ili o ekonomiji, naprimjer, Teyit smatra da je bolje da pričeka i pripremi duže izvještaje na te teme kako bi na pravi način objasnio kontekst i motivacije iza većih dezinformacijskih kampanja.

Tvrdnje koje uključuju satiru, kada budu ispravljene, često budu poraćene izvinjenjima od autora, kaže Saklica. Ali kada su u pitanju tvrdnje koje u svojoj pozadini kriju političku agendu, takva priznanja rijetko isplivaju. „Ponekad ljudi objave [tvrdnje] sa političkim motivacijama, i sve i ako znaju da nisu tačne, neće promijeniti svoju ideju. Vi znate da je to pogrešno i znate da ona ili on razumiju da je to pogrešno.“

Ipak, neka druga nastojanja da se razotkriju neistine samo raspiruju dodatne teorije zavjere. Teyit kaže da je razotkrivanje teorija zavjere u vezi vakcina protiv COVID-19, naprimjer, podstaknulo one koji šire te teorije da plasiraju tvrdnje kako ova organizacija radi za milijardera finatropa Billa Gatesa (netačno).

Izgradnja digitalne pismenosti

Svakodnevno razotkrivanje neistina možda jeste izvor prihoda za Teyit, ali da bi se zaista riješio problem dezinformacija u Turskoj potrebno je obrazovanje na lokalnom nivou, kaže Kansu Ekin Tanca, koja vodi obrazovne programe ove organizacije.

Priručnici za nastavnike i roditelje, prevedeni na turski ili izrađeni u Teyitu, objašnjavaju kako uočiti dezinformacije, kao i psihologiju teorija zavjere. Video vodiči objašnjavaju kako koristiti alate poput obrnutog pretraživanja slika kako bi se provjerile tvrdnje. Teyit se čak udruživao sa lokalnim vlastima, koristeći TV ekrane na istanbulskom metrou da pokažu putnicima videosnimke koji razotkrivaju tvrdnje o vakcinama protiv COVID-19.

Izolacije i zatvaranja škola u Turskoj tokom pandemije, također su podstaknule ovu grupu da počne organizovati radionice za nastavnike i roditelje, nakon što su im se oni javljali sa specifičnim razlozima za zabrinutost.

„Jedan od problema, naprimjer, je bio taj kada je nastavnik rekao nešto o bolesti [COVID-19], ili o metodama prevencije za korona virus, učenici su obično govorili to je možda tačno, ali moji roditelji kažu to i to“, kaže Tanca. „Zato su nastavnici osjećali potrebu da osnaže svoje studente kako bi se ovi mogli samostalno oslanjati na pouzdane izvore, a ne zavisiti od svojih roditelja ili nastavnika.“

Najteža tvrdnja za pobiti za Teyit, je bila ideja da su samo određeni ljudi podložni dezinformacijama. Svaka demografska kategorija ima različite slabe tačke, kazala je Tanca.

Starija populacije teže razumije meme ili parodije na društvenim mrežama, ali mlađi ljudi, otkrio je Teyit, će prije postati žrtve mamaca za klikove, ili članaka koji imaju bombastične naslove ali ne i dokaze koji će potkrijepiti te tvrdnje.

„Svako može biti žrtva dezinformacija“, kazala je ona. „Ako smo mi kao pojedinci svjesni na kakav vid sadržaja ili emocija smo slabi, onda možemo razmisliti o tome i raditi na tome.“

Izvor: Al Jazeera