Otišla je još jedna nogometna legenda: Tonči Gabrić

Tonči Gabrić je ostavio velik trag u hrvatskom nogometu, što potvrđuju i godine njegove karijere tokom koje je, između ostalih, bio i na golu nacionalne reprezentacije.

Gabrić je branio u historijskoj, prvoj utakmici reprezentacije Hrvatske (Tony Marshall / EMPICS via Getty Images)

Nogometna javnost Hrvatske ostala je iznenađena poslije saznanja kako je u 64. godini iznenada preminuo legendarni hrvatski golman Tonči Gabrić.

Riječ je o golmanu koji je ostavio velik trag u hrvatskom nogometu, što potvrđuju i godine njegove karijere tijekom koje je, između ostalih, bio vratar i hrvatske reprezentacije.

Gabrić je nogomet počeo igrati u NK Orkan iz Dugog Rata da bi, kao perspektivan i talentiran golman, prešao u mlađe selekcije NK Hajduk iz Splita.

U sezoni 1981/82. bio je na vratima tadašnjeg drugoligaša NK Solin odakle je prešao u RNK Split za kojega je nastupao do 1984. godine. Tijekom igranja za Split, Gabrić je postigao osam golova, izvodeći kaznene udarce. Pri tome je uvijek pucao u vratarevu lijevu stranu.

Na prvoligašku seniorsku scenu stupio je 1984. godine i to kao golman NK Čelik iz Zenice, čija je vrata branio u 24 utakmice. Potom prelazi u NK Hajduk, ali u svom prvom boravku u splitskom klubu nije zabilježio niti jedan nastup.

Sa ciljem da brani i skupi potrebno iskustvo prelazi u NK Rijeka za koju je nastupao od 1988. do 1991. godine. Iz Rijeke odlazi u inozemstvo i to u grčki PAOK, čiji je golman bio od 1991. do 1993. godine. S ovim grčkim klubom osvojio je i grčki kup.

Poslije grčke slijedi epizoda u NK Pazinka odakle je otišao u NK Hajduk za kojega je nastupao od 1994. do 1999. godine. Na njegovom povratku u Split najviše je insistirao tadašnji trener „bilih“ Ivan Katalinić.

Ostalo je zapisano kako je sa splitskim klubom u sezoni 1994/95. osvojio prvenstvo Hrvatske i kup. Posebno se istakao sa svojim obranama u tadašnjoj Ligi prvaka kada se smatrao najboljim pojedincem kluba. Ostale su nezaboravne njegove obrane protiv Steaue u Rumunjskoj kao i protiv Anderlechta u Splitu, što je i dovelo do njegovog poziva u reprezentaciju Hrvatske.

Dio reprezentacije

Gabrić je dobitnik i Torcidinog trofeja “Hajdučko srce” kao najborbeniji nogometaš Hajduka u sezoni 1996/97. Odigrao je za NK Hajduk ukupno 187 utakmica. U Hajduku je i završio svoju profesionalnu igračku nogometnu karijeru, gdje ga je zamijenio Stipe Pletikosa, poslije koje se posvetio treniranju vratara kluba. Po okončanju profesionalne karijere jedno vrijeme je bio i golman NK Junak iz Sinja.

Tonči Gabrić je sedam godina bio dio nogometne reprezentacije Hrvatske za koju je zabilježio tek devet nastupa i to uključujući i reprezentativni debi 17. listopada 1990. godine u Zagrebu, što je bila povijesna, prva utakmica hrvatske nogometne reprezentacije. Protivnik je bio SAD.

Razlog zašto je tijekom reprezentativne karijere skupio samo devet nastupa je činjenica da je na golu reprezentacije bio Dražen Ladić. Na Euru 1996. godine u Engleskoj Gabrić je bio dio „vatrenih“. Tijekom cijele nogometne karijere krasila ga je iznimna brzina i golmanske reakcije.

Oni koji bolje poznaju njegovu nogometnu karijeru znaju kako je pred EP u Engleskoj imao odličnu ponudu iz Austrije, ali ga tada Hajduk nije pustio. Njegovi prijatelji kažu kako Gabrić nije niti insistirao toliko na odlasku u inozemstvu jer je bio, kako je i sam govorio, potpuno miran i zadovoljan pri čemu je živio u svome rodnom gradu, još bio golman Hajduka koji je simbol Splita i Dalmacije. Gabrić je profesionalnu karijeru završio sa 38 godina.

„Tonči Gabrić, vratar velikih kvaliteta, bio je tijekom nogometne karijere česta meta nepravdi koje su, međutim, prethodile novim sretnijim poglavljima u njegovu životu. Unatoč brojnim nepravdama, koje su ga pratile, u poznim igračkim godinama je doživio vrhunac svoje karijere i ostvario u nogometu ono o čemu mnogi mogu samo sanjati”, stoji u objavi NK Hajduka u povodu Gabrićeve smrti.

Gabrićev nekadašnji suigrač Ivica Mornar poslije smrti prijatelja prisjetio se za medije kako su igrali zajedno velike europske utakmice, slavili titule prvaka… Kazao je i da nije znao da je bolestan i da se nikada nije nikome žalio.

“Veže nas milijardu anegdota. Stalno mi naviru uspomene. Bio je vrhunski vratar, legenda. Nema tko njega nije volio. S njim nije bilo plača, uvijek smijeh. Tonči je otišao na rođendan Torcide. Ima tu neke simbolike jer su ga navijači uvijek voljeli”, rekao je Mornar.

Odlazak iz Grčke

Prije godinu dana, uoči utakmice Hajduka i grčkog PAOK-a za Konferencijsku ligu, Gabrić je dao svoj posljednji intervju za hrvatski dnevni list 24 sata. Prisjetio se tada kako su ga u Solunu navijači obožavali, ali i da je zbog jednog incidenta otišao iz kluba.

„Grad je fenomenalan, a i ljudi su veoma ljubazni. Meni je dolje bilo fenomenalno, nisam se mogao prošetati po gradu sa suprugom i djecom, a da nas netko ne zaustavi, traži autogram… Ali, bilo je to i ratno vrijeme i vrlo brzo su počele neugodnosti.

Živio sam u elitnom dijelu Soluna, ispred kuće sam redovito parkirao svoj BMW splitskih registarskih pločica, koje su i tada imale hrvatski grb… I jednoga dana na automobilu je osvanuo plakat hrvatske nogometne reprezentacije i to s onog prvog povijesnog susreta protiv  SAD-a. Na mjestu moje glave bila je rupa, a ispod natpis: ‘Ustašo, ovako ćeš i ti završiti’.

Nije mi bilo ugodno, u prvom redu zbog obitelji, pa sam vrlo brzo nakon toga otišao iz Soluna. U zgradi u kojoj smo živjeli bio je jedan noćni klub u koji su ‘arkanovci’ koji su dolazili u Grčku na odmor navraćali na ‘bouzouki’.

Vjerojatno su oni to i napisali… Zbog toga sam dodatno plaćao noćne čuvare koji su čuvali klub da mi nekoliko sati nakon zatvaranja pripaze na automobil. I tako je bilo sve dok nisam otišao”, rekao je Gabrić u tom intervjuu.

Gabrić je iz sportske obitelji, pa je tako poznato da je njegov sin Drago bio profesionalni nogometaš koji je nastupao za Hajduk, Rijeku i turski Trabzonspor. Dragina sestra blizanka Paškvalina niz godina je bila jedna od najboljih nogometašica u Hrvatskoj.

Izvor: Al Jazeera

Reklama