Najbolji ragbijaši Jugoslavije u Zenici: Viteška igra sa trećim poluvremenom
Turnir u Zenici potvrđuje da u ragbiju nema nikakvih podjela po rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti – zato i jeste najbolji primjer kako se trebaju ljudi ponašati.
Fudbal je gospodska igra koju igraju huligani dok je ragbi huliganska igra koju igraju gospoda, izreka je koja potiče iz Engleske, kolijevke oba sporta. Prvi skup pravila fudbalske igre datira iz 1863. godine kada je formiran prvi savez u Engleskoj, dok se ragbi razvio u školi Rugby u Engleskoj. Prvo udruženje ragbi klubova osnovano je 1871. godine u Londonu.
Mnogi smatraju ragbi viteškom igrom. Nezaboravna su druženja ljudi oko ovog sporta, to famozno treće poluvrijeme. Prijateljstva nastala u kolektivnom sportu koji se igra ovalnom (jajastom) loptom su neraskidiva.
Ispričaćemo priču iz Zenice o poštovanju, prijateljstvu i druženju veterana ragbista iz 14 klubova sa prostora bivše Jugoslavije, ali i pojedinaca koji su došli iz raznih krajeva svijeta u ovaj grad na Drugi memorijalni veteranski ragbi turnir igran u čast Amira Halilovića, zaljubljenika u ovaj sport koji je preminuo 2021. godine.
Heroj i ljudina
„U ragbiju nema podjela po rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti. Ovo je sport koji ujedinjuje sve nas koji ga vole”, kaže Zeničanin Andrija Petrović koji je zajedno sa bratom blizancem Ivanom Petrovićem i Ragbi klubom veterana „Krčmari“, bio organizator turnira.
Na turniru su nastupili veterani ragbi klubova splitske Nade, Sinja, Siska i Makarske rivijere iz Hrvatske, Partizana iz Beograda, beogradske Avale, Dinama iz Pančeva, Zmajeva iz Zemuna, Borca iz Starčeva, Mamuta iz Beograda i Vršca iz Srbije te Čelika, Vukova i Krčmara iz Zenice, iz Bosne i Hercegovine. Mnogi su došli specijalno za ovu priliku iz raznih krajeva svijeta. Radi se o nekadašnjim igračima zeničkih klubova Čelika i Rudara koji žive u inostranstvu. Tako je Dragan Tubin došao iz Sjedinjenih Američkih Država, Goran Jurišić (oficijelno najbolji igrač Jugoslavije u sezoni 1990/91, koja je odigrana posljednja pred raspad države) iz Francuske, Stanko Lješić iz Norveške, Elvir Golub iz Italije, Slobodan Đekić – Đeza iz Nizozemske.
„Memorijalni turnir je posvećen našem sugrađaninu, prijatelju i bratu Amiru Haliloviću, koji je za herojski čin spašavanja šest suboraca u ratu odlikovan Zlatnom policijskom značkom. Prilikom pokušaja da sedmog ranjenog izvuče teško je ranjen. Preminuo je 2021. godine od posljedica raka pluća. Iako nikad nije zvanično igrao ragbi, bio je veliki zaljubljenik u ovaj sport. Uvijek je bio uz nas, išao na turnire po Evropi, pomagao u organizacijama druženja. Bio je veliki čovjek“, objašnjava Andrija Petrović.
Minuta ćutnje, osim za Amira Halilovića, održana je i za druge prijatelje ragbiste koji više nisu među živima – za Senada Čauševića, Suada Mahića, Šaćira Tabakovića, Zlatana Blaževića, Harisa Kulovića, Maida Fetića, dr. Boška Kukolja, Nedžada Ramića, Sulejmana Šabanovića – Frenkija, Simbada Suljića i Muniba Muslića.
Na otvaranju samog turnira na stadionu Kamberovića polje predstavile su se djevojčice iz Plesnog kluba Iskre koje su otplesale haku, ples maorskog naroda, tradicionalni ples novozelandske ragbi reprezentacije. Uz oduševljenje prisutnih, nagrađene su medaljama od organizatora koje im je uručio gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović, kojem je pripala čast da izvede početni udarac.
Iako je rezultat bio u drugom planu, pobjednik turnira je bila ekipa veterana Čelika, najtrofejnijeg kluba u Bosni i Hercegovini kada je u pitanju kolektivni sport – i u prijeratno vrijeme u Jugoslaviji i poslijeratno u nezavisnoj državi Bosni i Hercegovini.
Zadovoljstvo je bilo vidjeti stare prijatelje
No vratimo se druženju i tom čuvenom trećem poluvremenu…
„Došao sam iz Amerike u svoju Zenicu. Sretan sam što sam vidio neke drage ljude koje nisam vidio dugo, neke po 20 ili 30 godina. Ne može se opisati ovaj osjećaj. Srce mi je puno. Dok smo igrali aktivno ragbi bili smo uvijek jedan uz drugog. Andrija i Ivan su ljudine. Ovo što su uradili je za svaku pohvalu“, kazuje Dragan Tubin.
Goran Jurišić rekao je da mu je uvijek zadovoljstvo doći u Zenicu a posebno vidjeti staru raju. Istakao je vrhunsku organizaciju i samog turnira i druženja poslije, te obećao da će kad god je u mogućnosti se odazivati.
Stanko Lješić takođe ima samo riječi hvale za turnir. Pojasnio je da je zbog porodičnih obaveza trebao doći u Zenicu, a da je tempirao da bude na turniru. Sretan je, kaže, što je vidio prijatelje.
„Nada je najveći i najtrofejniji ragbi klub u Hrvatskoj. Osvojili smo najviše titula u bivšoj Jugoslaviji. Najveći suparnik bio nam je Čelik. Bilo je zadovoljstvo doći u Zenicu i sudjelovati na turniru. Prekrasno nam je bilo. Domaćinstvo braće Petrović je bilo savršeno. Bili su tu igrači iz cijele bivše Jugoslavije. S većinom sam nekad igrao na kontra stranama na terenu, a s nekima zajedno u reprezentaciji bivše Jugoslavije. Savršeno druženje u Zenici“, naglašava Nenad Fistonić, predstavnik veterana splitske Nade.
Sreto Čađo, jedan od najboljih ragbista zeničkog Čelika u 50-godišnjoj historiji kluba, ali i jugoslovenskog ragbija ‘80-ih godina prošlog vijeka, prvi Zeničanin koji je zaigrao za tadašnju reprezentaciju bivše države, kaže da je „sve bilo izuzetno na turniru – i na terenu i van njega, da je publika bila odlična, a posebno da je bilo dobro na trećem poluvremenu“.
„Na prostoru bivše Jugoslavije ovo u Zenici treba biti primjer kako se trebaju organizovati druženja i sportska dešavanja. Ovdje ne mislim samo na ragbi, nego na sve sportove. Došao sam iz Italije specijalno na ovaj turnir. Bilo je zaista sve na vrhunskom nivou”, priča Elvir Golub.
Omer Hamzagić, veteran Ragbi kluba Dinamo iz Pančeva, objašnjava da su redovni gosti na veteranskim turnirima u Zenici i da im je bilo „savršeno kao i uvek“.
„Zadovoljstvo je biti sa ovim divnim ljudima. Sve je bilo zaista veličanstveno. I na turniru gdje sam morao uskakati u više mečeva kad je nedostajalo igrača, a posebno na trećem poluvremenu“, priča Slobodan Đekić – Đeza.
Bez plaćanja kotizacije, hrane, pića…
Safet Begović i Ivan Petrović u ime Organizacionog odbora Drugog memorijalnog ragbi turnira „Amir Halilović“ objasnili su da je turnir bio nekomercijalnog tipa, da se nije plaćala ni kotizacija, niti ikakva participacija za hranu i piće, te poručili da im je bila čast što su mogli ugostiti u Zenici veteranske ragbi klubove koji su došli iz regiona i pojedince ragbi veterane koji su stigli iz čitavog svijeta.
Viteško nadmetanje na terenu, zabava i druženje van terena. Ragbi je sport koji ujedinjuje ljude. Turnir u Zenici potvrđuje da u ovom sportu zaista nema nikakvih podjela po rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti. Zato i jeste najbolji primjer kako se trebaju ljudi ponašati, međusobno poštivati i družiti se, posebno na prostoru bivše Jugoslavije, gdje je postala ustaljena retorika da se prijetnjama drugim i drugačijim stvara i raspiruje mržnja među ljudima. Treće poluvrijeme poput ovog ragbijaškog, vjerujemo, da bi neke možda i dozvalo pameti.