Pet najuzbudljivih izvođenja penala na svjetskim prvenstvima
Ulazak u nokaut fazu Svjetskog prvenstva u Kataru znači i da bismo mogli svjedočiti novim uzbudljivim izvođenjima penala.
U subotu smo ušli u nokaut fazu Svjetskog prvenstva, što znači da nas možda čeka i zabava izvođenja jedanaesteraca.
Izvođenje penala nakon neriješenog ishod poslije produžetaka, sa svom svojom agonijom i ekstazom, uvedeno je u pravila igre 1971. godine, no na završnicama svjetskih prvenstava nije ga bilo do 1982. godine, kada je Zapadna Njemačka u polufinalu izbacila Francusku sa 5:4 u penalima.
Do sada su se penali na završnicama 30 puta odlučivali u pobjedniku, a samo dva puta su riješili samo finale, 1994. i 2006. godine.
Ovo je pet najuzbudljivijih izvođenja jedanaesteraca na završnicama svjetskih prvenstava.
Brazil – Francuska 3:4 (Meksiko 1986)
Brazilac Pele, možda najboljih fudbaler ikada, utakmicu u Meksiku 1986. godine opisao je kao „meč stoljeća“.
Pod vrelim suncem Guadalajare, Brazil, koji je vodio legendarni Socrates, namjerio se na evropskog prvaka Francusku, čiji je vezni red vodila „čarobna četvorka“ Michel Platini, Alain Giresse, Jean Tigana i Luis Fernandez.
Nakon pogotka Carece, za Francuze je na svoj 31. rođendan pogodio Platini, pa je susret nakon produžetaka završen neriješeno 1:1.
Prvi udarac Brazilaca nije iskoristio Socrates, a kod Francuza, Platini u četvrtoj seriji nije sačuvao živce, već je šutirao u orbitu. U petoj seriji, ključni penal realizovao je Fernandez za prolazak Francuza.
Južna Koreja – Španija 5:3 (Južna Koreja / Japan 2002)
Nastup selekcije Južne Koreje 2002. bio je praćen kontroverzama. Reprezentacija zemlje suorganizatora Mundijala, koja nije bila na posebnom glasu, pobijedila je Portugal (čiji su igrači dobili dva crvena kartona) i Italiju (uz obilje grešaka ekvadorskog sudije koji je manje od godinu poslije suspendovan zbog namještanja rezultata). U četvrtfinalu ih je čekala Španija.
Špancima su poništena dva gola, a nepriznavanje drugog bila je očita greška. Također im je svirano nekoliko spornih ofsajda. O pobjedniku su trebali odlučiti penali.
Koreja je realizovala svoja prva četiri jedanaesterca, a onda je njihov golman Lee Woon-jae odbranio udarac Joaquina, te je prije udarca izašao daleko od gol-linije. Gol odluke postigao je Hon Myung-bo.
Brazil – Italija 3:2 (SAD 1994)
Više od 94.000 navijača nakrcalo se na stadion Rose Bowl u Pasadeni uoči finalnog susreta.
Brazil je pobijedio Italiju u finalu 1970, a činilo da će se historija ponoviti, jer su „Karioke“ bile mnogo bolje u prvom poluvremenu. No, Brazilci nisu postigli gol.
Izvođenje penala bilo je dramatično. Franco Baresi je prvi poslao u nebo, a udarac Marcija Santosa je odbranjen. Potom su uslijedili pogoci Albertinija, Romarija, Evanija i Branca za 2:2. Onda Daniele Massaro nije realizirao penal, koji mu je Taffarel odbranio, a brazilski kapiten Dunga je pogodio za 3:2. Sve oči su tada bile uprte u Roberta Baggija, koji je na turniru nosio svoju ekipu, ali on je promašio i Brazil je došao do četvrte svjetske krune.
Zapadna Njemačka – Engleska 4:3 (Italija 1990)
Bio je to mučan kraj engleske kampanje iz 1990. godine. Suze Paula Gascoignea, koji je u polufinalu dobio drugi žuti karton na turniru što je značilo da će propustiti finale, odrazile su se na cijelu naciju.
Meč je završen rezultatom 1:1. U izvođenju penala, jedanaesterac koji bi vjerovatno izveo Gascoigne, preuzeo je Chris Waddle, koji nikada prije nije šutirao takav udarac na Svjetskom prvenstvu. Nakon što je ranije u četvrtoj seriji promašio Stuart Pearce, Waddle je pogodio stativu i Njemačka je prošla u finale.
Italija – Francuska 5:3 (Njemačka 2006)
Gotovo 69.000 navijača na Olimpijskom stadionu u Berlinu pratilo je neizvjestan sudar dva evropska giganta, čuvenom i po tome što je Zinedine Zidane glavom udario Marca Materazzija i dobio crveni karton.
U izvođenju jedanaesteraca, presudio je loš udarac Davida Trezegueta, koji je pogodio prečku, dok su Italijani pogodili svaki šut.