U Messijevom kvartu u Rosariju: ‘Uvijek dodaj loptu broju 10’

Piše: Natalie Alcoba

Sedamdesetogodišnja Susana Araus može se prisjetiti kako je njen komšiluk izgledao u jednostavnijim vremenima – kartanje s prijateljima, gomile djece koja trče ulicama, odlazak na bazen ili borba za fudbalsku loptu.

U centru svega toga bio je sićušni dječak koji je stavio ovaj maleni džep Argentine na globalnu kartu.

„Bio je kao svako drugo dijete“, priča Araus o Lionelu Messiju, jednom od najboljih fudbalera svijeta.

To je bilo Messijevo mjesto iz djetinjstva, kvart poznat kao La Bajada („padina“), u gradu Rosariju.

“Uvijek je bio vrlo skroman”, rekla je 33-godišnja Barbara Sossi, koja je bila među mlađima koji su igrali fudbal s Messijem. “Baš kao sada. Kako ga vidite, takav je cijeli život.”

Messi je šest godina igrao za omladinski pogon Newell's Old Boysa, jednog od glavnih lokalnih klubova Rosarija, postigavši gotovo 500 golova. Talent je njega i njegovu porodicu iz Argentine odveo u Španiju, gdje se liječio zbog nedostatka hormona rasta i gdje je počeo 21-godišnju karijeru u Barceloni.

Klub iz Katalonije je mjesto na kojem je Messi postao globalna superzvijezda. S njim u postavi, Barcelona je osvojila 35 trofeja, među kojima 10 naslova prvaka Španije i četiri titule prvaka Evrope.

Još je tu, na muralima i u sjećanjima

Sedam puta je osvojio Zlatnu loptu, više od bilo kojeg drugog fudbalera u historiji, a prošle godine je kao kapiten predvodio Argentinu do naslova prvaka Južne Amerike.

Sada mu predstoji peto, i za njega vjerovatno posljednje Svjetsko prvenstvo, jedino veliko takmičenje čiji mu je trofej dosad izmicao.

Trinaest godina iz La Bajade ostavilo je trag i na Messiju, i na ulicama koje su pomogle u brušenju i njegovanju njegovog talenta. Na mnogo načina, on je još uvijek tu, na velikim muralima i u sjećanjima stanovnika.

U školi u koju je išao i dalje je njegova bivša učiteljica, a njegove ocjene iz srednje škole sačuvane su na stranicama plavog dnevnika.

Roditelji, koji su danas bake i djedovi, sjećaju se kako su njega i djecu pratili na teren. Njegovi prijatelji sada su odrasli i sa vlastitom djecom šetaju pored stubova obojenih u plavo-bijelo i sa brojem 10, kako bi izgledali kao Messijev dres.

„Kada oni odrastu, sve će ovo nestati“, kaže Araus dok stoji sa susjedom Olgom Dawydowycz. „Zato što nema nove generacije koja se igrala loptom“.

Messijev kvart pun je ljudi poput Araus i Dawydowycz.

Messijeva baka Celia

Dawydowycz, kojoj je 75 godina, živi tamo već 50 godina. Ranih 1970-tih, ona i suprug su preselili u SAD na tri godine, kako bi u fabrici zaradila novac za kuću u La Bajadi.

Ona i Araus prisjetili su se Messija i porodica koje su obje osnovali. Prisjetili su se Messijeve bake Celije, koja je živjela niz ulicu i koja je gurala i poticala trenere da ga stave u igru kada je bio mali.

Umrla je kad je Messiju bilo deset godina, a on često govori o tome kako, kada podigne prste ka nebu dok slavi gol, misli o njoj.

„Veoma dobro dijete“, opisuje Dawydowycz Messija.

Niže niz ulicu, Sebastian Murua se složio s tim.

“Govorio sam Jorgeu [Messijevom ocu] da ima zlato”, rekao je 66-godišnji Murua, koji još uvijek radi kao pekar, jer mu penzija nije dovoljna da plati račune.

Supruga i on podigli su četiri dječaka u La Bajadi. Jedan od njih osnovao je mali fudbalski klub na ulici kojim se slavi Messi. Moto mu je „La Pelota Siempre Al 10“; u prijevodu: „uvijek (dodaj) loptu broju 10“.

„Kada ovdje vidite neobičan automobil, nešto što izgleda kao svemirski brod, iza tamnih stakala su Leo ili neko iz njegove porodice“, kaže Murua uz smijeh. „Čestitam im da su izrasli kao porodica. Kada ih vidim u prodavnici, uvijek se pozdrave. Život smo proveli zajedno“.

Članovi Messijeve porodice i dalje žive u kvartu.

Porast nasilja

U posljednjoj deceniji, nasilje u Rosariju je naglo poraslo zbog sukoba vezanih uz drogu. Stopa ubistava je četiri puta viša od državnog prosjeka. I dok oni stariji La Bajadu opisuju kao mirno mjesto, u njoj postoji opšti osjećaj nesigurnosti.

„Ne dam svojoj kćerki da izađe nakon sedam navečer. Škola joj je udaljena tek tri bloka, a tek sam se sada navikla na to da dolazi sama kući“, kaže Sossi, koja je sa Messijem igrala fudbal, dok njena 13-godišnja kćerka šeta psa napuštenim poljem u La Bajadi.

Pokazala je na napuštenu zgradu prekoputa ulice. Nekoliko dana ranije, neko je tamo zapucao. Bila je noć i niko nije povrijeđen.

„Kažem djeci – ako čujete pucnje, lezite na tlo. Čak i kada se radi o vatrometu“, kaže ona. „Naselje se promijenilo“.

No, neke stvari ostale su iste. U Messijevoj srednjoj školi je i dalje dnevnik sa njegovim ocjenama iz prvog razreda. Sekretarica ga je izvadila i pokazala njegovo ime na vrhu stranice.

Messi je otišao iz Rosarija prije nego što je završio prvi razred srednje škole.

„Nikada nije zaboravio odakle je došao“, kaže 40-godišnja Cintia Vega iz školske administracije, sa ponosom u glasu. „Nikada nije izgubio argentinski naglasak. Voli ovu zemlju i ovaj grad“.

Messijeva osnovna škola, Escuela No 66 General Las Heras, je iza ugla. Veze s Messijem su jače jer je ondje završio cijelo osnovno obrazovanje.

Posjetio je školu 2005. kada je imao 18 godina, a tokom godina dao je niz donacija, od računara do učešća u školskim izletima u drugu pokrajinu.

“U to vrijeme nije želio da išta od toga bude javno”, rekao je Andrea Sosa, koji je predavao Messiju u petom i šestom razredu.

Želja za bivšeg učenika

Na jednom od vanjskih školskih zidova sada postoji Messijev mural koji je naslikao brazilski umjetnik Paulo Consentino. Sosa kaže da je još uvijek teško povjerovati da je mali dječak koji je hodao tim hodnicima postigao sve ono što sada ima.

Osvajanje Copa Americe s Argentinom prošle godine sigurno je skinulo veliku težinu s njegovih ramena, rekla je, s obzirom na velika očekivanja koja su Argentinci imali od njega da kući donese međunarodni trofej.

Ona razmišlja o pritisku pod kojim je još uvijek, da kući donese trofej Svjetskog prvenstva prije nego što se oprosti od turnira.

Sosa također odlazi u penziju, nakon 35-godišnje karijere oblikovanja mladih umova. Imala je jednostavnu želju za svog bivšeg učenika, jer se i on bliži novoj životnoj fazi.

“Nadam se da će uživati u svemu što je ubrao”.