Raspored

Svjetskog prvenstva

Smrt na sportskom terenu

Iako se čini da je sve veći broj smrtnih slučajeva vrhunskih sportista, medicinski stručnjaci tvrde da taj broj nije povećan, ali ipak otkrivaju razloge povremenih kolapsa ‘najzdravije populacije’.

Još uvijek ne postoji tačna evidencija, ali ni uzroci iznenadne srčane smrti sportista (EPA)

U posljednje vrijeme često slušamo i čitamo o smrtima sportista, jakih, zdravih i spremnih mladih ljudi. Cijeli svijet je pratio “rušenje” danskog nogometaša Christiana Eriksena na reprezentativnoj utakmici najvišega ranga. Pored nogometaša, iznenada su stradavali i košarkaši, triatlonci, atletičari…

Smrti sportista su registrovane i ranije, ali sada se to brže i detaljnije medijski obradi. O životu i zdravlju tih ljudi se brinu specijalisti sportske medicine, grane medicine koja tretira zdrave ljude.

Kada iznenađujuće umre njihov pacijent, kojega javnost tako nije ni tretirala, dolaze pod lupu interesovanja.

‘Iznenadna srčana smrt’

“Ne postoji zvanična statistika koja pokazuje smrtnost sportista nigde u svetu. Kod nas se ništa nije promenilo od 2004. godine, kada smo prvi put obrađivali temu iznenadne srčane smrti u sportu (ISS) i objavili knjigu. Još uvek nemamo tačnu evidenciju, ali ni uzroke iznenadne srčane smrti. Razloga ima mnogo i njih smo pokušali da prezentujemo u knjizi profesora Pelicea Sportska kardiologija – klinički slučajevi, koju smo preveli. O problemu smo diskutovali na mnogim kongresima, a pretposlednji je bio posvećan ISS-u. To je jedna od glavnih tema našeg intersovanja, o čemu ćemo diskutovati i na sledećem simpozijumu u Beogradu”, kaže dr. Nenad Dikić, predsjednik Udruženja za medicinu sporta Srbije.

Da precizne evidencije smrtnosti, ali ni povećanog broja iznenadnih smrti sportista u posljednje vrijeme nema, govore i njegove kolege iz ostalih zemalja regije.

“Temeljem rezultata epidemioloških studija, ne čini se da postoji povećanje smrtnosti posljednjih dekada vezano uz sport. Popraćenost u medijima, posebice nogometa, svakako je stvorila dojam da se radi o povećanoj smrtnosti. Neke od studija zapravo ukazuju i na nešto nižu smrtnost zbog uvođenja automatskih defibrilatora (AED) u sportske objekte. Njihova je dostupnost, te pravovremeno korištenje, dovela do prevencije određenog broja smrti. Nažalost, to u Hrvatskoj još uvijek nije ustaljena praksa”, smatra dr. Davor Plavec, predsjednik Hrvatskog društva za sportsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora.

Ipak smo zatražili uzroke smrtnosti, te pol, dob i vrstu sporta i upitali za prijetnje po život i zdravlje sportista današnjice. U opticaju su stres, medikamenti i dodaci prehrani, izloženost naporima u klimatski nepovoljnim uslovima…

“Prema studijama, najčešći razlozi smrtnosti su nesreće, te iznenadna srčana smrt (SCD). Iako bi se očekivalo da određene strukturne anomalije srca budu razlog za SCD, autopsije potvrđuju da najčešće smrti nisu uzrokovane nikakvim anomalijama srca. Smrt je značajno češća kod muškaraca, te onih koji se bave sportovima visokog intenziteta u kojima je moguć kontakt, poput košarke”, navodi dr. Plavec, apostrofirajući nove probleme današnjice koji se manifestuju kroz “kulturu tijela”.

Doping i neželjeni efekti lijekova

Taj trend i sve veći problem se širi putem medija i društvenih mreža u kojima se mlade osobe ne bave sportom zbog takmičenja i zdravlja, nego kako bi postigle odgovarajući fizički izgled. Tome podređuju i svoje zdravlje.

“Takve osobe najčešće vježbaju bez ikakve kontrole te su izrazito sklone korištenju nedozvoljenih supstanci koje mogu dovesti do ozbiljnog oštećenja zdravlja, pa i smrtnog ishoda. Za SCD posebno su opasni takozvani pre-workout preparati koji sadrže visoke doze kofeina, te korištenje u kombinaciji s drugim stimulativnim sredstvima poput efedrina koji mogu izazvati srčane aritmije posebice uz napor”, upozorava Plavec.

“Imamo dovoljno dokaza zasnovanih na naučnim istraživanjima, ali svakako bi trebalo dodati doping kao fenomen koji se još uvek odvija istim intenzitetom svih ovih godina i održava se u proseku od jedan odsto dopingovanih sportista generalno i na svetskom nivou. Covid je tu samo dodatno doprineo i broj slučajeva ISS-a u sportu se povećao. Setimo se samo košarkaša Michaela Ojoa iz Crvene zvezde”, konstatuje dr. Dikić, navodeći poduzete sistemske korake na pronalasku uzroka smrtnosti.

“Udruženje za medicinu sporta Srbije zajedno sa Institutom za farmakologiju iz Segedina i Katedrom za fiziologiju sa Fakulteta medicinskih nauka u Kragujevcu učestvuje u istraživanju zasnovanu na praćenju EKG-a kod sportista. Povod je bila smrt Miklosa Fehera, poznatog mađarskog fudbalera koji je preminuo na terenu, a da nije imao nijedan rizik ili zdravstveni problem i na obdukciji nije pronađen uzrok smrti. Mađarski farmakolozi su zato posumnjali na neželjne efekte lekova koji utiču na sprovođenje srčanog impulsa, tačnije na brufen koga mnogi sportisti uzimaju kada god osete bol, često i bez informisanja timskog doktora”.

U Bosni i Hercegovini je ova oblast podijeljena na regionalno-administrativne dijelove, pa je teško utvrditi i broj specijalista i sistemsko djelovanje. Ali, problematika i podaci su slični kolegama iz regiona.

“Hipertrofična kardiomiopatija može uzrokovati iznenadnu smrt kod sportista, te je ona jedan on najčešćih uzroka smrtnosti. To je bolest miokarda i kod ljudi se rijetko otkriva, jer osobe imaju jako malo simptoma i mogu voditi normalan život bez ikakvih problema. Najveća prijetnja zdravlju sportista je njihov način života i neadekvatna ishrana, te nekontrolisano uzimanje dodataka ishrani koji se moraju unositi u organizam sa oprezom, kao i uzimanje nedozvoljenih sredstava – doping”, napominju iz Zavoda za sportsku medicinu Kantona Sarajevo.

Status sportske medicine u regiji

Sportska medicina je u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, ili u njenim dijelovima, drugačije i pozicionirana, s obzirom da joj je dodijeljena ili priključena i medicina rada, tako da se zvanično kategoriše kao specijalizacija iz medicine rada i sporta.

“Nismo zadovoljni kako društvo gleda na značaj sportske medicine, kao ni trenutnim brojem ljekara specijalista sportske medicine u Kantonu Sarajevo. Javna ustanova Zavod za sportsku medicinu Kantona Sarajevo trenutno ima tri ljekara koji su specijalisti sportske medicine i jednog ljekara medicine koji je na specijalizaciji iz oblasti medicine rada i sporta”, navode iz Zavoda.

Svojim statusom u društvu se ne hvale ni susjedi. U Srbiji ima 100-ak specijalista sportske medicine, ali mnogi ne rade u toj oblasti, jer ova grana medicine nije finansirana od strane tamošnjeg Fonda za zdravstveno osiguranje.

“Nažalost, sportska medicina se bavi zdravim ljudima i nikada nije imala ono mesto koje bi trebalo ili koje imaju grane medicine koje se bave bolešću. A upravo preventiva na kojoj počiva sportska medicna bi mogla da spreči mnoge bolesti. Verujemo da će se u budućnosti to promeniti, jer je jako važno da se izborimo sa svim faktorima rizika, gde fizička aktivnost spada u jedan od najvažnijih. Naš profesor Slobodan Živanić govori da fizička aktivnost može da zameni mnoge lekove, ali nijedan lek ne može da zameni fizičku aktivnost”, poentira dr. Dikić.

Na web prezentaciji Hrvatskog društva za sportsku medicinu je vidljivo da trenutno ima 98 specijalista iz ove oblasti, plus 15 koji su trenutno na specijalizaciji.

“Imamo dovoljno specijalista za osnovnu brigu o sportašima, ali im se mora osigurati zakonski okvir za djelovanje kroz Pravilnik o zdravstvenoj skrbi sportaša, te osigurati kvalitetno financiranje. Smatramo da je 50 milijuna kuna (6,65 miliona eura) potrebnih za navedene aktivnosti izrazito malo, s obzirom na broj od 230.000 aktivnih sportaša. Trebalo bi osigurati sredstava iz Obveznog zdravstvenog osiguranja. Ipak se radi o preventivnim pregledima populacije koja vodi računa o svom zdravlju, te sportskom aktivnošću prevenira razvoj kroničnih nezaraznih bolesti koje su glavni uzrok pobola i pomora u Republici Hrvatskoj. Oni su i ‘ambasadori’ sporta, te time potiču i druge da se njime bave. Tu populaciju trebamo nagraditi kvalitetnom brigom o njihovom zdravlju“, poručuju iz Hrvatskog društva za sportsku medicinu, podvlačeći očekivanja od novog Zakona o sportu koje je trenutno u parlamentarnoj proceduri.

“Moram priznati da od društva u kojem se o sportu govori kao o djelatnosti od posebnog društvenog interesa i u kojem se s pravom volimo hvaliti uspjehom naših sportaša, ne mogu biti zadovoljan statusom sportske medicine. I dalje nam nije riješen status, jer nije donesen Pravilnik o zdravstvenoj skrbi sportaša punih 16 godina od donošenja Zakona o sportu. Trenutno imamo dobre odnose s nadležnima u Ministarstvu turizma i sporta, te sa sportskim udrugama – Društvo sportaša veterana i rekreativaca, koji podupiru naš rad. Očekujemo isto i od Ministarstva zdravstva kojem smo poslali usuglašeni prijedlog Pravilnika”, rezimira dr. Plavec.

Izvor: Al Jazeera