Hrvatska na Mundijalu: Zlatko Dalić, od nepoznanice do junaka

Nije bilo malo onih koji su 7. oktobra 2017. godine, na vijest o imenovanju Zlatka Dalića za selektora nogometne reprezentacije Hrvatske, postavili pitanje: “A ko je to?“

Dok je hrvatska javnost uoči izbora baratala velikim imenima, a rezultati anketa upirali prst u velika imena poput Roberta Prosinečkog ili Miroslava – Ćire Blaževića, izbor je pao na “izvjesnog“ Dalića, bivšeg ne baš slavnog nogometaša i trenera koji je karijeru kovao uglavnom po Aziji, daleko od očiju prosječnog hrvatskog navijača.

Dalić, po rođenju Livnjak, objeručke se prihvatio zadatka da gasi požar u redovima “Vatrenih“ i spašava obraz i šanse reprezentacije Hrvatske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine u Rusiji. No, u to vrijeme malo je ko pomišljao da bi ovaj stručnjak na hridi nasukani brod hrvatske reprezentacije mogao odvesti na Mundijal.

Bolji trener nego igrač

Svega dva dana poslije nad “Vatrenim“ su se razišli crni oblaci. Mada joj je malo ko davala značajnije šanse, Dalićeva Hrvatska u Kijevu je pobijedila Ukrajinu 2:0 i oživjela šanse da otputuje u Rusiju. Pečat na vizu za Mundijal udaren je u baražu, u kojem je Hrvatska bila bolja od Grčke (4:1, 0:0), što je bio uvod u historijski rezultat i najljepšu hrvatsku nogometnu priču koju je u Rusiji ispisali nekada “izvjesni“ Dalić.

Nakon što je u grupnoj fazi ponizila Argentinu (3:0), izvrsna Hrvatska dogurala je do samog finala, no tamo joj se na putu do titule ispriječila, ipak, presnažna Francuska (2:4).

Nimalo kontroverzan i karizmatičan poput svog nekadašnjeg učitelja Blaževića, Dalić ga je ipak nadmašio. Ćiro je na Svjetskom prventvu 1998. godine čuvenu generaciju sa Šukerom, Prosinečkim, Bobanom i ostalima vodio do polufinala, a potom i bronzane medalje.

“Napravio je nacionalno čudo. Kao njegov učitelj, iznimno sam sretan kada učenik nadmaši učitelja. Prešao me u svemu“, komentirao je svojevremeno i sam Blažević.

Otkud je na kormilo Hrvatske, zapravo, došao Dalić?

Rođen 26. oktobra 1966. godine u Livnu, u Bosni i Hercegovini, Dalić je od onih koji će na kraju svog putovanja mnogo više biti upamćen po trenerskim nego igračkim uspjesima, kao što je slučaj s mnogim velikim nogometnim stručnjacima – od Sir Alexa Fergusona do Josea Mourinha.

Put mu je krenuo iz lokalnog livanjskog kluba Troglav, a sa svega 17 godina našao se u Hajduku, gdje su ga, na njegovu žalost, dočekali mladići poput Ante Miše, Igora Štimca, Roberta Jarnija i ostalih, koji su u sezoni 1984/85. osvojili titulu juniorskog prvaka Jugoslavije. Dres prvog tima Hajduka tada su nosili igrači poput Blaža Sliškovića, Aljoše Asanovića, Zlatka Vujovića, Ivana Gudelja… U takvoj konkurenciji u svakoj kategoriji, Dalić se na Poljudu nije imao priliku naigrati, pa ga je put odveo u Dinamo iz Vinkovaca, pa u Budućnost iz Podgorice.

“Nisam bio igrač velike kvalitete, posebno ne tehnički, ali bio sam uporan, odgovoran i spreman na žrtvu“, rekao je jednom prilikom.

‘Požrtvovanost, lojalnost i taktičke sposobnosti’

Od 1989. do 1991. godine Dalić je igrao za Velež, a potom i za Varteks, u kojem je 2000. godine i završio igračku te počeo trenersku karijeru.

“Sjećam se Dalića jako dobro. Igrali smo zajedno u Veležu nekoliko godina i ono što mogu reći je da je bio jako zahvalan igrač“, kaže za Al Jazeeru Meho Kodro, Mostarac kojeg je igrački put odveo do velike Barcelone.

“Nije imao blistavu karijeru, no bila je pristojna. Igrao je kod nas u Veležu, u Hajduku, a to su bile snažne ekipe. Iz Mostara ga se sjećam da je bio je jako dobar kolega i momak s izraženim taktičkim sposobnostima. Veležu je bio dosta lojalan i požrtvovan“, dodaje nekadašnji član i selektor nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Dalićeve taktičke sposobnosti koje je spomenuo Kodro očito su više došle do izražaja kada se Livnjak prihvatio klupe. Upravo je tamo imao priliku na djelu vidjeti Ćiru Blaževića, kojem je bio asistent, dok 2005. godine nije preuzeo njegovu poziciju.

Osvajanje trećeg mjesta u Hrvatskoj nogometnoj ligi i plasman u finale Kupa Hrvatske, gdje je njegov tim u dvomeču protiv Rijeke umalo u revanšu nadoknadio poraz od 0:4 iz prvog susreta (bilo je 5:1), bili su dobra najava trenerske karijere u rađanju.

Rijeka, Dinamo Tirana i Slaven Belupo bili su mu naredna odredišta, a onda je uslijedila azijska avantura, tokom koje je vodio saudijski Al-Faisaly i Al-Hilal te Al-Ain iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Uspjesi u nižerazrednim ligama nisu imali velik odjek u Hrvatskoj, no s Dinamom iz Tirane osvojio je Superkup Albanije, s Al-Faisalyjem ostvario historijski plasman u finale Kupa kralja i lentu najboljeg trenera lige, a s Al-Hilalom naslov osvajača kupa, baš kao i s Al-Ainom u UAE-u, s kojim je proslavio i naslov Superkupa.

Onda je uslijedila reprezentacija Hrvatske. Nakon što je Ante Čačić skrenuo sa zadane putanje i doveo u pitanje plasman Hrvatske na Mundijal u Rusiji, izbor je pao na njega, što se ispostavilo kao odličan potez. Iako je tada najavio da će, kao privremeno rješenje, ostati na klupi Hrvatske samo ako izbori plasman na SP, tamo se zadržao mnogo duže.

‘Karakterne crte za uspješnog trenera’

Istina, Hrvatska ima sjajne nogometaše, jedan od najjačih igračkih potencijala u Evropi, no mnoge velike reprezentacije (Argentina i Brazil, naprimjer) svjesne su da bez dobrog selektora uspjeh neće doći sam od sebe.

Kodro je mišljenja da je Dalićev karakter, koji ga je odlikovao kao nogometaša, više došao do izražaja kada je krenuo u trenerske vode.

“Nije niti prvi, niti jedini stručnjak koji je nakon ne tako sjajne igračke karijere napravio dobru trenersku. Već sam rekao da je imao tu potrebnu karakternu crtu za budućeg stručnjaka. Bio je analitičan, uvijek je govorio o fudbalu, razumio se u taktiku i uvijek je imao svoje mišljenje. Ono što je jako važno u fudbalu je da je bio dobar karakter u pogledu timskog duha. Mislim da su sve te stvari bile svojevrsne naznake i snažan temelj za uspjeh koji je napravio 2018. godine“, priča Kodro.

U Rusiji je Dalić pokazao hrabrost i snagu karaktera kada je uoči protiv Argentine, petog dana takmičenja, poslao kući Nikolu Kalinića zbog nediscipline, čime je, kako su mnogi tada konstatirali, zacementirao svoju poziciju selektora.

Nakon Rusije, poslije kojeg je uslijedio i plasman na Euro 2020, gdje je Hrvatska u epskoj utakmici protiv Španije u osmini finala nakon produžetaka izgubila 3:5, pitanja o Daliću se više nisu postavljala, pa hrvatski selektor u Katar, gdje “Vatrene” u grupnoj fazi čekaju selekcije Maroka, Kanade i Belgije, može ići bez pritiska.

“Pitanje je što je bolje: putovati s manje ili više očekivanja. S pravom smo optimisti, ali moramo biti realni. Nama je najvažniji start, a to je prva utakmica s Marokom. Naš cijeli fokus je na Maroku, to nam je u glavama. Protiv Francuske, Danske i Austrije smo pokazali da smo pravi. Uvijek sam optimist, vjerujem u igrače i stožer. Očekivanja su jako velika, svi očekuju velike stvari. Međutim, moramo biti realni i objektivni – ima 10-12 reprezentacija koje se s punim pravom nadaju naslovu, pa želim skinuti pritisak s igrača“, kaže Dalić.

“Ne bih volio da opet nekoga šaljem kući. Nema popusta, niti sentimenta. Sve za Hrvatsku, daš svoj maksimum minutu ili cijelu utakmicu“, poručuje.