Sarajevski vaterpolisti plivaju u problemima: Nada je u mladima

Iako je sve više mladih koji se odlučuju za plivačke sportove, interesa i novca koji bi unaprijedio njihov motiv jednostavno – nema.

Kada je utakmica završila, a rezultat glasio 8:5, slavlje je moglo početi. U medijima i javnosti, u kojoj dominiraju puno depresivnije teme, radost mladih vaterpolista sarajevskog Torpeda prošla je gotovo neopaženo, no osvajanje titule državnog prvaka u direktnom sudaru sa najozbiljnijim konkurentom Banjom Lukom, za njih je bilo mnogo više od jedne pobjede i jedne titule.

Koga je, uopšte, briga za vaterpolo u Bosni i Hercegovini? Gotovo nikoga, s izuzetkom entuzijasta koji se mogu prebrojati na prste ruku, a čija snaga volje drži taj sport živim. Što bi se reklo – borba protiv vjetrenjača, ali borba sa svrhom vrijednom nadljudskih napora, onom koja stotinama djece u Bosni i Hercegovini omogućava pravilan razvoj, ne samo fizički, već i ljudski.

Uprkos činjenici da su plivački sportovi u Bosni i Hercegovini u punom zamahu i da se sve veći broj djece odlučuje upravo u njima potražiti svoju šansu, vaterpolo je iz više razloga u izrazito lošoj situaciji.

I dok u zemljama okruženja zbrajaju medalje sa evropskih i svjetskih prvenstava, u Bosni i Hercegovini zajedničke lige nema, prvenstva su svedena na mini-turnire, a novca nema. I ono malo što imaju, klubovi, makar oni u Sarajevu, troše na korištenje bazena, koje je sve skuplje.

Gotovo sve ide za zakup bazena

No, u toj kanonadi crnih informacija, ono što pruža nadu da će vaterpolo isplivati iz mora problema, je to što potencijala ima, najviše u ljudskom faktoru – onima koji klubove drže živim i onima koji im popunjavaju kadar svojom ljubavi prema sportu.

„Imamo nekih sedamdesetak članova u svim kategorijama, uključujući i veliki broj djece, s kojima radimo na način da ne forsiramo pitanje razvoja njihovih karijera i toga da li će postati veliki vaterpolisti. U suštini, težimo tome da se ona u mlađoj dobi uče disciplini i poštivanju autoriteta i reda, kako bi ta djeca do puberteta mogla dobiti osjećaj za odgovornost, a uz to se i pravilno razvijati“, kaže Dino Đehović, trener u VK Torpedo.

„Želimo da se djeca koja odluče doći, pronađu u toj priči i zato nam je jako drago što vidimo da vole dolaziti na treninge i da žive za njih. Nisu to igrice i izlasci vani, to su naši treninzi i to je to iz čega crpimo snagu da nastavimo raditi uprkos svi teškoćama“, dodaje.

A teškoća je napretek. Ako za primjer uzmemo bh. fudbalske ili košarkaške klubove, u sportovima koji glase za najpopularnije i najatraktivnije, a koji već dugo žive na aparatima, nije teško pretpostaviti kako izgleda voditi jedan vaterpolo klub u Sarajevu.

„Od članarina koje momci plaćaju, više od 90 posto ide na plaćanje bazena. Nažalost, u Sarajevu imamo jedan jedini bazen koji odgovara vaterpolu i prisiljeni smo da ga plaćamo po cijenama kakve oni odrede. Ono malo što nam ostane ide na opremu“, priča Anes Đehović iz VK Torpedo.

Podrške koja bi ciljala na razvoj vaterpolo sporta, dodaje, nema, makar ne u Sarajevu.

„Nešto smo malo novca dobijali kroz Kantonalni savez, ali samo da bismo pokrili ligu Kantona Sarajevo u kojoj su 3-4 kluba. A kada u Sarajevu organiziramo bilo kakva druga takmičenja, federalno ili državno, troškovi su na nama. Za razliku od Banje Luke, koja ima jaku podršku entiteta zbog činjenice da je vaterpolo tamo od nacionalnog interesa, mi nemamo nikakvog razumijevanja“, nastavlja.

Banja Luka igra u Srbiji, Jadran u Hrvatskoj

U Bosni i Hercegovini se do sada formiralo nekoliko klubova, no većina ih je ugašena. U Sarajevu su tako sada tri kluba, no državne lige nema.

Dok vaterpolisti Banje Luke igraju u trećoj ligi Srbije, a Jadran iz Neuma učestvuje u hrvatskoj ligi, sarajevski klubovi su lišeni mogućnosti ligaškog takmičenja, osim kada se povremeno, kao što je to bio nedavno slučaj, organizira mini turnir u službi državnog prvenstva.

U takvoj situaciji, priča Dino Đehović, pronalaze se drugi načini da se igračima održi motiv.

„Nastojimo igrati što više utakmica godišnje, kako bi sve naše kategorije osjetile takmičarski duh, ali je problem u tome što nema državne lige. Nije lako motivisati djecu kada igraju 6-7 zvaničnih utakmica godišnje, a još plaćaju treninge i nemaju nikakvu finansijsku korist od nastupa. Zbog toga se trudimo što više putovati na međunarodna takmičenja u Srbiji i Hrvatskoj, s kojima imamo dobre odnose, kako bi dobila iskustvo igranja jakih utakmica“, kaže trener VK Torpedo.

Na pitanje zašto nema lige, kaže da za nju „nema niti interesa, niti novca“.

„U Banjoj Luci postoje dva kluba, od kojih jedan igra u ligi Srbije. Za razliku od nas u Sarajevu, oni ne plaćaju termine za bazen. U Sarajevu imamo tri kluba, u Trebinju se sada formira jedan, a trebao bi i u Foči. To bi bila ta neka moguća liga od pet ili šest klubova, u kojoj bi se moglo igrati prvenstvo, ali postavlja se pitanje novca. Kako će se to plaćati? Recimo, bazen u Sarajevu je iz nepostojećeg razloga podigao cijene. Banjoj Luci bi za učešće u našoj ligi trebalo isto novca koliko sada troše u ligi Srbije. Oni su odabrali taj put i ne krivim ih, jer igraju više utakmica i kvalitetnijih utakmica. Za formiranje lige Bosne i Hercegovine niko nema niti interesa, niti novca“, govori.

U takvoj situaciji, nije čudo što Bosna i Hercegovina daleko kaska za svojim susjedima Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, koje spadaju u svjetske vaterpolo sile koje redovno osvajaju medalje na međunarodnim takmičenjima.

Promjene moguće, ali nema interesa i novca

No, sudeći prema izjavama iz VK Torpedo, to ne bi moralo biti tako, tim prije što se sve više djece opredjeljuje za ovaj sport.

„Uvjeren sam da bismo mogli imati bolju budućnost i da bismo je mogli napraviti doslovno za godinu, kada bi za to bilo volje na pravim adresama. Imamo kontakte u Srbiji, koja je, blago rečeno, daleko ispred nas. Oni imaju ozbiljnu priču i ozbiljnu ligu, a vaterpolo je u Srbiji nacionalni sport. Nedavno smo bili na pripremama u Kikindi. Igrali smo sa klubovima iz njihove treće lige i bili smo ravnopravni. To su bile prave utakmice kakve ovdje rijetko igramo. Mada svaki naš izlazak iz Bosne i Hercegovine svjedoči koliko zaostajemo, uvjeren sam da bi se to moglo promijeniti. Krećem od djece i njihove želje, ali potreban je finansijski pokretač promjena“, kaže Dino Đehović.

Dok se nešto bitnije ne promijeni i temelji za razvoj vaterpola ne budu počivali samo na članarinama djece, VK Torpedo će, kao i ostali klubovi, nastaviti egzistirati na volonterskom radu i entuzijazmu njegovih zaljubljenika.

„Kada je riječ o nama, a tako je i u ostalim klubovima, tradiciju vaterpola gajimo familijarno. Družimo se i mimo bazena. Svjesni smo toga da su male šanse da neki naš igrač postane vrhunski vaterpolist. Bilo je slučajeva da neki od njih potpiše ugovor sa nekim od klubova iz regije, ali to je rijetkost“, priča Anes Đehović, koji dodaje da se u klubu mnogo polaže i na obrazovanje djece, što radu u klubu daje dodatnu dimenziju.

„Cilj nam je da naši članovi budu i dobri đaci. Svakih mjesec od roditelja ili učenika tražimo da nam dostave ocjene, a ako je neki od njih popustio, onda ih udaljimo sa treninga, što im ne pada nimalo lako“, dodaje.

„No, meni je lično najveća satisfakcija kada nam dođe dijete sa problemom motorike ili sa nekim drugim medicinskim problemom i kroz rad u klubu se počne pravilnije razvijati. Kada vidiš da to dijete na kraju stasa u finog mladića, većeg motiva za rad ne može biti“, ističe.

Izvor: Al Jazeera