Nedžad Husić – novi favorit za najveće svjetske medalje

Nedžad Husić je prošlog ljeta, barem na trenutak, taekwondo učinio najpopularnijim sportom u Bosni i Hercegovini, kada je na Olimpijskim igrama u Tokiju vodio borbe za prvu olimpijsku medalju za svoju zemlju. Na kraju je osvojio peto mjesto, što je najbolji rezultat u historiji Bosne i Hercegovine. Žal zbog neispunjenog cilja bio je velik, ali još je veća Nedžadova vjera da ga tek čekaju najbolji dani karijere, jer je proteklog septembra proslavio 20. rođendan.

Iako je još kao junior impresionirao na Svjetskom prvenstvu za seniore u Manchesteru 2019. godine, kada je izborio četvrtfinale, u Tokio je otputovao u sjeni Amela Tuke, Lane Pudar i Larise Cerić. Sada javnost u Bosni i Hercegovini ima novog favorita za najveće svjetske medalje i još jedan sport koji će pratiti na najvećim takmičenjima, posebno na narednim Olimpijskim igrama.

Uspjeh svakog sportiste iz Bosne i Hercegovine još više dobija na značaju uzimajući u obzir teške uslove u kojima grade karijere. U zemlji koja bilježi stidljive rezultate i u mnogo popularnijim sportovima, poput fudbala, rukometa i košarke, teško je maštati o svjetskim rezultatima, posebno u individualnim sportovima, gdje se pomoć od države može očekivati tek kad se napravi izvanserijski rezultat.

Od treće godine na tatamiju

Za razliku od većine drugih sportista, koji su vremenom zavoljeli određeni sport, Nedžadov put u svijet taekwondoa počeo je i prije njegovog rođenja. Otac Haris imao je veliki san da bude uspješan taekwandoista, ali rat je slomio njegove ambicije. No, ljubav prema tom sportu nije slomljena, pa je odlučio raditi kao trener i stvarati buduće šampione. Tako je Nedžad već kao trogodišnjak trčao po tatamiju i pratio treninge koje je vodio njegov otac. Vremenom se stvorila i ljubav prema taekwondou, ali sad je jasno da je ona bila predodređena.

“Ovo je individualni sport i ne zavisim od drugih, dok, naprimjer, u fudbalu cijela ekipa može ispaštati ako jedan igrač zakaže. Prvenstveno me to privuklo, a onda mi se vremenom taekwondo sve više sviđao, posebno od juniorskog uzrasta, kada sam počeo dobivati novčane nagrade za osvojene medalje”, kaže Nedžad uz smijeh.

Haris Husić se nekoliko puta nalazio u velikim dilemama vrijedi li uopće raditi kao trener i voditi taekwondo klub, ali nije želio odustajati. Čak je nakon određenog vremena odlučio preseliti se sa Sedrenika na Dobrinju, kako bi bio bliži sali u kojoj su trenirali taekwondoisti njegovog kluba Novi Grad.

Nakon dugogodišnjih ulaganja u sebe, sina i klub, Haris Hasić je 2015. godine dočekao i prve velike rezultate. Tada je postao svjetski veteranski prvak World Master Games u Torinu, a njegov klub je osvojio prvu veliku medalju, kada je Adna Borić, kao kadetkinja, osvojila srebro na Evropskom prvenstvu. Od tada je njegov klub samo nizao velike uspjehe i postao daleko najbolji taekwondo klub u Bosni i Hercegovini, a istovremeno je i Nedžad Husić postao jedan od najboljih taekwondoista na svijetu.

Sve turnire sami finansirali

No, kraj rata i početak trenerske karijere Harisa Husića lako je spojiti s današnjim uspjesima. To je moguće u jednoj rečenici, ali taj put trajao je jako dugo.

“Cijena jednog rangiranog takmičenja, računajući prevoz i smještaj, košta 400 do 500 konvertibilnih maraka [200 do 250 eura] Mi smo do Nedžadove 18. godine gotovo sve turnire sami finansirali. Izdvajao bih i određena sredstava iz kluba, koji sam osnovao i u kojem obavljam ulogu predsjednika, ali taj novac ne bih izdvajao samo za Nedžada, nego i za ostale naše klupske talente. Ipak, opet sam minimalno 80 posto sredstava plaćao svojim novcem”, izjavio je Haris Husić.

Husići do Nedžadove 18. godine nisu mogli očekivati pomoć od državnih ustanova, jer one nagrađuju sportiste tek kad ostvare izvanserijski rezultat. Primjerice, Ministarstvo kulture i sporta entiteta Federacija Bosne i Hercegovine već duži period daje značajne novčane iznose za osvojene medalje na svjetskim i evropskim prvenstvima u olimpijskim sportovima. Nagrada za evropsko zlato za seniore iznosi 20.000 KM (10.000 eura), a za juniore 10.000 KM (5.000 eura).

Takav potez Ministarstva je vrlo pozitivan, ali problem za sportiste je što nagrade mogu očekivati tek od juniorskog uzrasta, i to samo ako osvoje medalju. Poenta je što takve uspjehe nije nimalo lako ostvariti, a put do takvih rezultata nije popraćen podrškom državnih struktura.

“Nisam ni ja za to da država finansira 10 takmičara iz svakog kluba, jer tako bi propala svaka institucija. Međutim, država mora malo ranije prepoznati talenat. Nas je država prepoznala tek kad je Nedžad postao senior, a to je relativno kasno. Ne prepoznaje se talenat sa 18 ili 19 godina. Primjerice, kada biste ranije imali pomoć da vam država finansira tri ili četiri rangirana turnira, ako ste veliki talenat, to bi bio pomak, jer roditelji već plaćaju članarine. Sad u Kantonu Sarajevo radimo na tome, pokušavamo im objasniti da talenta morate pronaći kad ima 12 godina. Da bismo pripremili nekog za Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine, moramo već sada naći talenta koji ima 12 godina”, pojasnio je Haris Husić.

Taekwondo savez bez svog budžeta

Veliku prepreku u podršci sportistima stvara i samo uređenje sportskih saveza, koji su uglavnom registrirani kao udruženja građana. Na taj način savezi nemaju svoj budžet, pa su sportisti osuđeni da apliciraju na razne nivoe vlasti ako žele sredstva za odlazak na velika takmičenja.

“Kod nas Taekwondo savez nema svoj budžet, nego aplicira na razne nivoe vlasti kada traži sredstva da finansira odlazak takmičara na evropska i svjetska prvenstva. Kada je Nedžad išao na svjetska i evropska juniorska prvenstva, to smo finansirali preko kluba i ja kao roditelj. Isto je i s Olimpijskim savezom, koji je, također, registriran kao udruženje građana i samo preko Međunarodnog olimpijskog komiteta dobija novac da finansira svoje perspektivne sportiste. Kod nas idete po ministarstvima da tražite sredstva, umjesto da odete do Olimpijskog saveza, koji će vam to riješiti. U Srbiji i Hrvatskoj su olimpijski savezi na državnom budžetu i oni finansiraju vrhunske sportiste”, rekao je Haris Husić.

Husići sada imaju manje briga s ovim problemima, ali za takav status sami su se izborili. Pitanje je koliko sportista ne može sebi priuštiti uslove koje je Haris Husić uspio obezbijediti svom sinu. Međutim, i velika ulaganja u Nedžada mogla su propasti kada je krajem 2019. godine povrijedio meniskus, nakon čega se oporavljao više od tri mjeseca. Nakon oporavka čekale su ga kvalifikacije za Olimpijske igre i veliko je pitanje bi li ih u takvom fizičkom stanju uopće izborio da ih korona virus nije odgodio za još godinu dana.

“Vjerovao sam u dijete i znao da može, ali tolika ulaganja bila su čisto kockanje. Imao je povredu meniskusa 2019. godine, gdje ne znate kako će se odvijati oporavak, a tada su trebale početi kvalifikacije za Olimpijske igre. Tako vam može propasti sve što ste ulagali”,  prisjeća se Haris Husić.

Očekuje samo bolje rezultate

Pošto je sada mnogo lakše praviti planove, prvi cilj pred Husićima je izboriti učešće na Grand Prixu, a za to je potrebno ući među 50 najboljih boraca na olimpijskoj ranking listi. Nedžad se sada nalazi na 118. mjestu, jer je promijenio kategoriju u kojoj se bori. Odlučio je boriti se u kategoriji do 80 kilograma, a ne u onoj do 68 kilograma, u kojoj je stigao do petog mjesta na Olimpijskim igrama u Tokiju i u u kojoj se trenutno nalazi na 34. mjestu u svijetu.

Borbe na Grand Prixu mogu mu pomoći da mnogo brže ostvari olimpijsku normu, bolji plasman na rankingu, a samim tim i da lakše dođe do uloge nosioca na velikim takmičenjima. Dok osvajanje običnog turnira nosi 10 bodova, osvojeni Grand Prix donosi 40 bodova, a peto mjesto na takvom turniru garantira 8,6 bodova. Godišnje se održavaju tri Grand Prix turnira, a onda slijedi finalni. Zlatna medalja na finalnom turniru donosi čak 80 bodova, a peto mjesto 12,1 bod.

Nedžad vjeruje da će u budućnosti bilježiti samo bolje rezultate i da do plasmana u Grand Prix može već sljedeće godine, kada ga čeka i Svjetsko prvenstvo u Kini. Uostalom, s tako velikom dozom samopouzdanja je uvijek ulazio u mečeve, iako je na početku seniorske karijere odmah imao borbe protiv najjačih taekwondoista svijeta.

Ne ustručava se protiv jakih protivnika

“Uopšte se nisam ustručavao borbi protiv jakih protivnika. Bilo mi je svejedno. Mislim da je to stvar kontinuiteta. Što više izlazite na borbe i gledate druge kako se bore, vidite da ni oni nisu ništa specijalno. U kadetskom uzrastu se nekad desi da određeni borci dominiraju, ali u juniorima i seniorima shvatite da se sve može stići ako fizički napredujete. Ako je neko veliki talenat, možete ga prestići napornim radom, snagom i kondicijom”, rekao je Nedžad Husić.

Do sada je već ostvario velike rezultate. Postao je evropski prvak do 21 godine, osvajao je bronze na juniorskim svjetskim i evropskim prvenstvima. Kao 18-godišnjak je na Svjetskom prvenstvu 2019. godine izborio plasman među osam najboljih, a sada ima i peto mjesto na Olimpijskim igrama. Već je ispisao historiju bh. sporta i ne namjerava stati na dosadašnjim rezultatima, a svojim uspjesima ne želi ispuniti samo lične ambicije, nego i pokazati drugima da je sve moguće.

“Pored mog cilja da osvojim olimpijsku medalju, želim drugima pokazati da to nije teško i da uz trud mogu uspjeti”, poručio je Nedžad Husić.