Vlatko Glavaš: Besmisleno je da se samo u BiH ne igra nogomet

Znamo za sve teškoće uzrokovane koronom kao što su nezaposlenost i teška finansijska situacija u klubovima, ali mora se živjeti dalje, smatra bivši bh. reprezentativac (Facebook)

Nekadašnji kapiten i trener bh. fudbalske reprezentacije Vlatko Glavaš (57) ističe da je nelogično što premijerligaška sezona u BiH nije nastavljena. Prema njegovim riječima, besmisleno je da se samo ovdje ne igra nogomet, posebno jer su u susjednim zemljama nastavljena prvenstva. Rođeni Bugojanac tvrdi da je i politika imala upliva u ovoj odluci organa Nogometnog/fudbalskog saveza BiH.

Glavaš je počeo igračku karijeru u bugojanskoj Iskri. Vrhunac je doživio u dusseldorskoj Fortuni, čiji su ga navijači nedavno izabrali među 40 najboljih igrača u 125 godina ovog kluba. To ga je veoma obradovalo. Za selekciju BiH odigrao je šest utakmica, dok je kao trener A reprezentacije radio u stručnom štabu pod vodstvom Blaža Sliškovića. Predvodio je Olimpik, Slobodu, Čelik i hrvatski Vinogradar.

  • Čime ste se bavili i gdje ste boravili za vrijeme pandemije?

– Globalna nedaća koja je zadesila cijeli svijet nije zaobišla ni nas u Bosni i Hercegovini. Najveći dio pandemije proveo sam kući jer sam poštovao propisane mjere od početka do kraja u Bugojnu, gdje živim otkako sam se vratio iz Njemačke. Imam više zemlje oko kuće, pa mi ovo nije teško palo. Pridržavao sam se uputa štaba Civilne zaštite. U samom početku mi je bilo neobično da se sve to dešava, no gledao sam filmove i utakmice koje nisam posmatrao 10-15 godina.

  • Da li vam je nešto nedostajalo u danima korone?

– Najviše mi je nedostajao svakodnevni ritual koji svako upražnjava. Ujutro sam sa rajom pio kafu u Bugojnu, što je jednostavno odjedanput nestalo. Poslije sam to isto radio kod kuće. Kada su ograničenja ukinuta, trebalo mi je vremena da se naviknem na uobičajeni ritam. Drago mi je da se opet sve vratilo na staro i da pijem kafu sa svojim društvom.

  • Kako komentarišete da je BiH, srećom, prošla bez težih posljedica u pandemiji?

– Nadležne institucije dobro su uradile posao. Drago mi je da je BiH uspjela realativno bezbolno prebroditi krizu. Sigurno da nas je manje pogodilo ono što se dešavalo širom Evrope i svijeta. To je zasluga velikog broja ljudi koji su se pridržavali propisanih mjera, pogotovo u početku, kada je to bilo najpotrebnije.

  • Vratimo se fudbalskim temama. Kako vidite šanse bh. reprezentacije za plasman na Euro?

– Nakon što su odgođene Ljetne olimpijske igre, Evropsko prvenstvo i sva sportska takmičenja, nije mi palo na pamet da razmišljam o prilici da putem baraža odemo na Euro naredne godine. U baražu će puno toga ovisiti o formi naših reprezentativaca koji igraju u velikim klubovima širom Evrope. Korona polako prolazi, igraju se Bundesliga, prvenstva u Srbiji i Hrvatskoj, uskoro se nastavljaju druge evropske lige. Ako svi naši reprezentativci budu zdravi i navijači mognu prisustvovati utakmicama, imaćemo realne šanse da odemo na EP.

Začudila me odluka da se neće igrati nastavak Premijer lige u našoj zemlji, te prvih liga FBiH i RS-a, jer je epidemiološka situacija u BiH povoljna. Ako su se entitetski savezi ugledali na odluke saveza u Hrvatskoj i Srbiji, nije bilo nikakvog razloga da se naša liga ne odigra do kraja. Pretpostaviti je da je politika imala utjecaja i u nogometu. Žao mi je što se prvenstvo neće nastaviti.

  • Da li je BiH favorit u polufinalu baraža za Euro protiv Sjeverne Irske, koju je pobijedila dva puta u Ligi nacija?

– Sigurno je da smo favorit ukoliko naša selekcija bude kompaktna. Ipak, u jednoj utakmici svašta se može desiti. Samim time što smo favorit, biće nam teže. Moramo respektirati protivnika, ali ga se i ne bojati. Ako budemo odigrali maksimalno angažovano kao cjelina i uz podršku publike, koju bismo na jesen trebali imati, mislim da ćemo proći dalje.

  • Kakve su mogućnosti Hrvatske na Euru?

– Hrvatska ima odličnu ekipu. Bila je druga na Svjetskom prvenstvu 2018. Većina igrača je i dalje ostala u reprezentaciji, a jaka je kao kolektiv. Zadnjih desetak godina Hrvatska igra na visokom nivou. Ima velike igrače počev od Modrića, kapitena i vođe ekipe, do mladih snaga koje dolaze. Imala je rezultatskih slabosti poslije Mundijala, ali je u kvalifikacijama za Euro pokazala snagu. Sa kvalitetnim igračkim kadrom, Hrvatska može prijatno iznenaditi sve koji navijaju za nju i plasirati se među četiri reprezentacije u Evropi.

  • Da li će još neko iz regije proći na kontinentalno prvenstvo?

– Volio bih da Srbija kao bivša jugoslovenska republika prođe na Euro, kao i pobjednik susreta Sjeverna Makedonija – Kosovo. Obje selekcije imaju šanse. Kosovo je iznenadilo u kvalifikacijama i odlučiće nijanse. Makedonci imaju prednost domaćeg terena, ali to ništa ne znači i biće neizvjesno do kraja. Dobro je da je UEFA omogućila drugu priliku za odlazak na EP reprezentacijama koje to pravo nisu izborile u takmičenju po grupama.

  • Znači li to da je uvođenje Lige nacija dobar potez UEFA?

– Da. Mada BiH nije pružila vrhunske igre u pojedinim utakmicama Lige nacija, kada je selektor bio Robert Prosinečki, osvojila je prvo mjesto u B diviziji. Tako je izborila prednost domaćeg terena u baražu, čime je stekla priliku za Euro. Osim toga, novu sezonu Lige nacija, BiH će igrati u A diviziji sa renomiranim selekcijama Italije, Nizozemske i Poljske.

  • Da li ste zadovoljni kvalitetom Premijer lige BiH sa 12 klubova?

– Dugo nisam prisutan na bh. stadionima, no pratim dešavanja. Sigurno da je ovakva liga pomak, ali mislim da bi ubuduće trebala imati maksimalno 10 klubova. Tako bi se dobilo na kvalitetu. Šteta je da se nije još više unaprijedila infrastruktura i da nemamo nove stadione poput Slovenije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije. U Skoplju su na prelijepoj nacionalnoj areni, Real i Manchester United odigrali Superkup Evrope, 2017. Smatram i da bi se Federalna liga trebala smanjiti na 12 ekipa.    

Bitno je da zaboravimo što se dešavalo. Imam dojam još kao da je 1994, 1995, ili 1996. Ništa se nije puno promijenilo u bh. sportu, gdje su ostali veliki problemi. Primjer su gostujući navijači koji dolaze na nogometne stadione u 15. i odlaze u 80. minuti, što nema nigdje na svijetu. Došlo je vrijeme da se to promijeni. Znam da je kod nas složena situacija i da se neki ugledaju na Hrvatsku i Srbiju, ali živimo u BiH. Sport je jedna od rijetkih svijetlih tačaka u našoj zemlji, koja potiskuje opće sivilo. Volio bih da imamo adekvatne stadione u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru, Širokom Brijegu, Bugojnu. Tada bi bio moguć familijarni odlazak na utakmice kao što je to u Bundesligi, engleskoj Premier ligi, Španiji, Belgiji, a ne da stadioni budu poligoni za izražavanje nezadovoljstva i navijačkih obračuna.

  • Kako komentarišete prekid sezone u BiH?

– To se nikako nije smjelo desiti. Ako se već [bh.entitet] Republika Srpska ugleda na Srbiju, kako je moguće da je Srbija dozvolila nastavak prvenstva, jer su recimo Niš i okolica bili veliko žarište korone. Ako Angela Merkel kaže da će se Bundesliga igrati i da je ona veoma bitna za državu Njemačku, zašto bi kod nas to bilo drugačije.

Znamo za sve teškoće uzrokovane koronom kao što su nezaposlenost, teška finansijska situacija u klubovima, ali mora se živjeti dalje. Igraće se Premijer liga i poslije ministra zdravlja Republike Srpske Alena Šeranića, ali i nakon nas. Vjerujem da ništa više neće biti isto u Premijer ligi. To je presedan u našoj zemlji, pogotovo što broj zaraženih koronom nije bio ni blizu kao u evropskim žarištima epidemije. Slično kao u politici, tako su i u nogometu, funkcioneri iz Republike Srpske nametnuli stavove o neigranju Premijer lige koje su prihvatili predstavnici kantonalnih i županijskih saveza u Izvršnom odboru Nogometnog saveza BiH.

  • Šta možete reći o izboru među 40 najboljih igrača Fortune u glasanju navijača povodom 125. godišnjice ovog bundesligaša?

– Za Fortunu sam odigrao 170 utakmica i dao 42 gola za četiri i po godine igranja. Sretan sam da sam odigrao mnogo bitnih utakmica i postigao važnih golova poput dva pogotka u pobjedi u Chemnitzu za ulazak u Bundesligu. Dao sam i gol protiv Eintrachta iz Frankfurta, u odlučujućoj utakmici za opstanak u ligi, pa je ispao protivnik kojeg je trenirao Dragoslav Stepanović. Još mi je draže da su me navijači izabrali u povodu 125. godišnjice kluba, pošto sam igrao za Fortunu od 1993. do 1997. Priznanje je uljepšalo moj život i uvijek se draga srca vraćam tamo gdje sam proveo najljepše igračke godine. Moja djeca žive i dalje sretno u Dusseldorfu. Izuzetno mi je drago da me navijači nisu zaboravili, kao što nisu zanemarili ni druge igračke legende.

Svečanost uručenja nagrada nije mogla biti održana 5. maja na stadionu u Dusseldorfu zbog korone, ali će se ona organizirati u dogledno vrijeme. Možda će se to desiti na nekoj utakmici Fortune, koja nastoji ostati u Bundesligi. Priznanje me čini sretnim, jer bi moj pokojni otac Ante rekao da se vrijedilo roditi zbog ovako lijepih stvari.

  • Kada bi mogla biti manifestacija?

– Znam da je 18. juna punih 25 godina otkako sam uveo Fortunu u Bundesligu sa dva gola protiv Chemnitzera (2:0). Dobio sam poziv njemačkih televizija ARD-a, ZDF-a, ali ne znam da li ću uspjeti otići. Tamošnji mediji koji prate Fortunu, objaviće tog dana intervju sa mnom.  

  • Da li ćete se baviti trenerskim poslom u narednom periodu?

– Teško, zadnji put sam radio kao trener 2013. Sve što se dešava u našem nogometu – izbor selektora i stručnih štabova, direktora reprezentacije po nacionalnom ključu, vratilo me u godine kada sam igrao za BiH.Trrenutno sam zastupnik u Parlamentu BiH. Nastojim kroz inicijative promijeniti neke stvari u sportu, što nije nimalo lako. Svi lijepo pričaju, no kada glasaju, odluke budu drugačije.

Želim provesti mirnije ostatak života. Kod nas se treneri troše nakon dva-tri poraza. Neki su oboljeli i imali zdravstvenih problema, pa i sa tog aspekta ne razmišljam o trenerskom pozivu. Ipak, u sportu se nikad ne zna šta donosi budućnost. Sada ne vidim sebe u klupskom fudbalu, pogotovo da bih mogao ponovo sjediti na klupi i biti trener.

  • Želite li raditi u Nogometnom savezu BiH?

– Kada god se birala neka funkcija u Savezu, bio sam kandidat. Nakon što sam posljednji put 2017. postao tehnički direktor reprezentacije, konkurs je poništen. Razloge za to nisu mogli objasniti ni predsjednik Saveza Elvedin Begić, niti ostali zaduženi za konkurs. Očito da nekima nisam dovoljno Hrvat, jer ne želim da me tako tretiraju. To je bio slučaj i 1992, pa i danas ne želim da me posmatraju na takav način. Ne bih pogazio ono što sam rekao 1994. da BiH doživljavam kao majku, a ne maćehu. Ona je jedina moja domovina i zbog toga sam se vratio 2010. da živim u Bugojnu.

Izvor: Al Jazeera