Hadžibegić: Francuzi su disciplinovani u borbi protiv korona virusa

Hadžibegić: Svi koji igraju su ambiciozni, pa tako i Crna Gora (EPA)

„Čitava Francuska pogođena je pandemijom korona virusa. To je problem koji je danas blokirao blizu dvije milijarde ljudi. Pariz i Francuska su u ovom momentu na kriznoj tački koja ide na bolje. Smanjuju se cifre oboljelih i umrlih, ali još nije dobro. Vrlo je teško stanje, ističe selektor fudbalske reprezentacije Crne Gore Faruk Hadžibegić (62), koji posljednje tri decenije živi u Francuskoj.

I dodaje: “Nikome nije drago imati ograničenja i restrikcije, pogotovo što su svi pod šokom. Ovo je iznenađenje da se desilo u 21. vijeku. Sa ovim virusom su pale sve svjetske politike na ispitu, što je veliko razočarenje. Međutim, građani Pariza i Francuske jako su disciplinovani i poštuju mjere. Čak se može reći da ih 95 posto ispoštuje sve. Građani su vrlo savjesni i svjesni zbog novonastale situacije“.

Podsjetimo, Hadžibegić je sa FK Sarajevo bio šampion Jugoslavije u sezoni 1984/85. Odigrao je ukupno 241 meč i postigao 25 golova za tim sa Koševa. Upamćen je kao rekorder među bh. fudbalerima, pošto je zabilježio 61 nastup za selekciju bivše zajedničke države i dao šest pogodaka. Nastupio je za eks Yu selekciju na Mundijalu 1990, čiji je nastup okončan u četvrtfinalu protiv Argentine (2:3) njegovim promašajem iz penala. Nakon devetogodišnjeg igranja za bordo sastav nastupao je i za Betis, Sochaux, te Toulouse.

Hadžibegiću je Crna Gora druga reprezentacija, čiji je selektor, jer je 1999. predvodio BiH. Trenersku karijeru počeo je 1995. u Sochauxu, a trenirao je i Betis, Troyes, Gaziantep, Diyarbakirspor, Denizli, Niort, Dijon, Bastiju, Arles, Valenciennes, te Red Star.

  • Da li su stroge mjere kojih se ljudi pridržavaju u Francuskoj?

– One su potrebne i šteta je što nisu ranije uvedene. Možda bismo uspjeli spasiti još više ljudskih života. Mjere su u svakom slučaju neophodne i na kraju krajeva daju rezultate.

  • Kako provodite vrijeme tokom pandemije jer se supruga Safija i kćerka Inda nalaze u Sarajevu, a mlađa kćerka Maja je s vama u Parizu?

– U stalnom sam kontaktu sa porodicom, prijateljima i igračima. Jako puno čitam stvari koje nisam čitao, dok sam imao slobodu kretanja. Pratim sve informativne emisije na televiziji. Zaista su dugi dani.

Borim se sa problemom razdvojenosti. Strah me je za sve. Sekiram se, ali ne mogu iz ove kože. Ovo je viša sila. Tako se desilo i moramo istrpiti sve nedaće. Kako je svima, tako je i meni. Daj Bože, samo da ne bude veće štete.

  • Da se probamo vratiti sportu. Jeste li zadovoljni žrijebom Lige nacija, gdje će Crna Gora igrati u Grupi 1 Divizije C sa Kiprom, Luksemburgom i Azerbejdžanom?

– Briga za zdravstveno stanje svih nas je totalno stavila fudbal i profesionalne aktivnosti u drugi plan. U kontaktu sam sa svim reprezentativcima Crne Gore da vidim kako su i šta rade. Znam da će sve ovo jednom prestati i da ćemo ponovo igrati. U ovom momentu svi igrači su bez problema, kao i njihove familije. Jedina preokupacija je da niko nema štete na zdravstvenom planu.

Što se tiče žrijeba, Crna Gora je u Diviziji C. Nismo dosad ostvarili rezultat koji bi nam dozvoljavao da dajemo velike najave i širimo optimizam. Kada ostvarimo bolji rezultat, imaćemo više prostora da razgovaramo o tome. Imali smo puno problema sa povredama igrača i nikada nismo bili kompletni.

  • Kako komentarišete posljednje mjesto Crne Gore, koja je osvojila samo tri boda u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo?

– Kada budemo kompletni i ne bude povrijeđenih, pogotovo ključnih igrača, možemo pričati o kvalitetu Crne Gore. Velika nesreća se desila Crnoj Gori, koja je imala sedam do 11 povrijeđenih igrača na svakom okupljanju. Vjerujem da je negativni period prošao i da će sada biti bolje.

  • Da li je ambicija Crne Gore plasman u veći rang Lige nacija?

– Svi koji igraju imaju ambiciju da pobijede. I mi smo u tom fazonu. Pošto me puno opekao period kada zbog povreda nismo mogli da sastavimo najbolji tim, samo želim da su svi živi i zdravi. Kada skupimo najbolju ekipu, onda se možemo nadati uspjesima.

  • Jeste li bili razočarani slabim rezultatima selekcije BiH, koja nije izborila direktan plasman na EP, te koji su razlozi neuspjeha?

– BiH ima dobru ekipu koja daje nadu za optimizam. Imala je peh i meni je kao navijaču, te Bosancu i Hercegovcu žao da nismo otišli direktno na EP. Međutim, sve šanse nisu pale u vodu. Imamo polufinale i finale baraža. Mislim da možemo pobijediti Sjevernu Irsku. Slabiji rezultati se dešavaju svima, pa zašto se ne bi desili i BiH. Za ocjenu treba sačekati ove dvije utakmice, a vjerujem da BiH može otići na Euro.

Uvijek zaboravljamo snagu protivnika. Kada igramo protiv velikih reprezentacija Njemačke, Francuske i Brazila, kažemo da nemamo nikakvih šansi. Ako igramo protiv Lihtenštajna ili Luksemburga, te nekog tima njihovog ranga, onda  kažemo: Lako ćemo sa njima. I ako izgubimo, onda je katastrofa. Fudbal je danas jako napredovao i nema prostora da neko bude prepotentan i suviše optimista, pa kaže da će pobijediti ikoga.

Veliki je broj zemalja i velikih klubova koji nisu igrali Ligu šampiona, dok je Dudelange iz Luksemburga, koji je malo poznat, igrao grupnu fazu Evropske lige. To je dokaz kako je fudbal napredovao i nije više kao što je nekad bilo – da se zna ko će koga pobijediti ili izgubiti. Fudbal se izjednačio. Ako nije vrhunska priprema ekipe svaki dan i u svakom aspektu, male su šanse da se pobijedi.

  • Da li je pristup jedan od osnovnih problema u igri bh. tima?

– Ne pravim analizu, niti šaljem poruku, nego samo odgovaram na pitanja. To što se dešava našoj reprezentaciji i klubovima treba biti pouka da sutra ne ponavljamo iste greške. Nisu samo BiH i bh. klubovi u krizi. Puno ima onih koji nisu ništa nikad napravili, samo što treba da svako pomete ispred svojih vrata i ide dalje. Mislim da nismo loši kao ekipa, mada možemo bolje igrati.  

  • Koliko je za BiH važna prednost domaćeg terena u polufinalu baraža sa Sjevernom Irskom, a potom i eventualnom finalu?

– Pošto se bavim tim poslom, znam kolika je to prednost. Kada bih mogao birati, uvijek bih izabrao da igram pred svojom publikom.

  • Šta mislite o legendarnom Dušku Bajeviću kao selektoru bh. reprezentacije?

– On je iskusan trener koji je prošao sve stvari u fudbalu. Drago mi je što je selektor. On je u ovom momentu najbolje rješenje jer naša reprezentacija ima realne šanse da ode na EP. Bio je dugo vremena blizu reprezentacije i poznaje je jako dobro. Ima odličnu sportsku prošlost i mislim sve najbolje o njemu.

  • Jeli Srbija favorit protiv Norveške na gostovanju u polufinalu baraža?

– Srbija je jedna od jačih evropskih selekcija. Ima jako kvalitetnu ekipu. Čudi me i malo je razočaravajuće da nemaju dobru atmosferu u timu. Vjerovatno se nešto poremetilo. Oni ne daju maksimum od sebe, ali su izvanredna reprezentacija.

  • Kakve su mogućnosti Hrvatske i ko su favoriti za titulu prvaka na Euru?

– Hrvatska konstantno napreduje. Moraju biti ambiciozni da pokušaju proći među četiri najbolje ekipe, jer su drugi na svijetu. Mislim da su reprezentacije koju su se već kvalifikovale na prvenstvo jako kvalitetne. Engleska, Francuska i Španija su dobre reprezentacije i Hrvatskoj će biti teško u takvoj konkurenciji. Hrvatska ima dobru ekipu sa puno igrača porijeklom i rođenih u BiH. Vjerujem u uspjeh te reprezentaciju koju Zlatko Dalić vodi mudro i inteligentno. Već sam rekao tri glavna favorita za naslov prvaka, kojima bih dodao još Italiju.

  • Kako ste vidjeli dosadašnji tok Lige prvaka i ispadanje Liverpoola od Atletica?

– Igra se dobar fudbal u Ligi prvaka i s razlogom je najatraktivnije fudbalsko takmičenje na svijetu. Govoreći o luksemburškom Dudelangeu, rekao sam da svako može pobijediti svakog. Tako je i u Ligi prvaka. Prva ekipa koja se opusti ili ima slab dan, bude poražena od protivnika.

Za nekoga je iznenađenje ispadanje Liverpoola iz Lige prvaka, jer ima simpatija, kao i ja prema njemu. Dragi su mi navijači, klub i stadion. Međutim, oni su izgubili od boljeg protivnika u tom momentu. Atletico Madrid je jako resepektabilna ekipa sa drugačijim načinom igranja od Liverpoola. Zasluženo su prošli i treba ih poštovati.

  • Ko je trenutno najbolji svjetski igrač?

– Izuzetno sam cijenio brazilskog Ronalda i Ronaldinha, koji više ne igraju. Najviše volim stil Lionela Messija. On danas nosi igru Barcelone i daje joj važnu ulogu u svjetskom fudbalu. Cristiano Ronaldo je u vrhu, Mohamed Salah je odličan igrač. Danas najbolji svjetski igrači dolaze manje individualno do izražaja, nego više kroz kolektivnu igru. Eto, ako se već moram odlučiti za nekoga, izabrao bih Messija za najboljeg fudbalera današnjice.

  • A najbolji fudbaler svih vremena?

– Najprije, treba gledati sve igrače. Većina spominje Pelea. Od onih sa kojima sam igrao i gledao ih, dilema je između Maradone i Ronaldinha. Malu prednost dao bih Ronaldinhu zato što je mlađi, ali obojica su tu negdje po kvaliteti.

  • Ko je najbolji trener sada?

– Juergen Klopp je trenutno najatraktivniji i najbolji trener. Čovjek je postigao nešto što niko nije očekivao. Jednostavno, Liverpool igra novi i drugačiji fudbal. Klopp je bio u Njemačkoj, pa došao u Englesku, gdje je napravio koheziju sa publikom, klubom i timom. Njegov kompletan rad je efikasan i normalno je što ima dobrih rezultata. Odnos čelnika Liverpoola da mu daju svu sportsku odgovornost pokazao se opravdanim.

  • A trener svih vremena?

– Ima odličnih trenera, koje ne poznajem dovoljno. U svijetu je puno dobrih trenera u klupskim i reprezentativnim takmičenjima, kojima treba odati priznanje. Takođe, ne rade svi treneri u istim uslovima. Nije isto voditi Manchester City ili recimo moje Sarajevo. Ima dobrih stručnjaka koji nisu imali sreću da budu u pravom momentu i na pravom mjestu, a postoje oni koji su imali tu sreću. Ne mogu se odlučiti za nekoga.

  • Ko su najbolji fudbaleri iz regije?

– Od igrača sa kojima nisam igrao, ne mogu zaboraviti jednog Asima Ferhatovića, kojem su se svi divili. Od onih sa kojima sam igrao, Safet Sušić, Dejan Savićević i Dragan Stojković su najkompletniji i najbolji igrači naše istorije. 

Izvor: Al Jazeera