Zubčić i Kranjec na pobjedničkom postolju: I rivali i prijatelji

I opet ti Balkanci… 

Da i opet ti Balkanci i nikad neće prestati… Izvor talenata, upornosti, drskosti, improvizacija sa ovih prostora je nepresušan. U svim sportovima. A alpsko skijanje je posebna priča.

Filip Zubčić i Žan Kranjec su prvim i drugim mjestom veleslaloma u talijanskoj St. Caterini zaokružili ciklus koji su u Val D’iseru započeli prije tačno 40 godina Bojan Križaj, Boris Strel, Jure Franko i Joze Kuralt.

Tada su puleni Toneta Vogrineca šokirali skijaške velesile kada su se Križaj, Strel, Kuralt poredali na drugo, treće i peto mjesto, a Jure Franko sa otkopčanim pancericama u prvoj vožnji na kraju završio na 16. mjestu sa 5 rezultatom druge vožnje.

Boris Streel je godinu dana kasnije u Cortini pobijedio u veleslomu da bi dvije godine kasnije za jugoslavensko skijanje osvojio i prvu medalju na svjetskom prvenstvu. Bronza u veleslalomu. Taj opus zatvorio je Jure Franko na Bjelašnici osvojivši olimpijsko srebro u veleslalomu…

Nešto kasnije su skijašice zamijenile svoje kolege u toj paradi veleslalomskih pobjeda. Matea Svet pa kasnije Janica Kostelić i Tina Maze.

Uspjeh Zubčića i Kranjeca

Taj veleslalomski ugled evo sada uspješno brane Filip Zubčić i Žan Kranjec… 

Njihov rivalitet je žestok, ali istovremeno vrlo prijateljski… Jedan drugog inspiriraju, jedan drugog vuku, guraju. Na nekoliko trka dijelile su ih stotinke i stepenice na postolju. Pamtimo trku u Adelbodenu prošle sezone. Žan na vrhu, Filip stepenica ispod. Filip Zubčić je eksplodirao prošle sezone… Fitilj je dugo gorio. Stalno smo čekali potvrdu potencijala beskompromisnog rada koji su mnogi prije pet-šest godina sumnjičavo gledali.

Tata Tomo s kojim sam često razgovarao nije ni pomišljao na predaju, a Filip još manje… Eruptivan, impulsivan, agresivan na stazi, nikad nije mogao kontrolisati ni emocije ni ambicije i to ga je certo kočilo ili bacalo van staze…

Teško je nalazio balans između agresivnosti i racionalnosti. No, dugogodišnji rad (2003.) sa, gle koincidencije, nekadašnjim Sarajlijom Markom Šumanom donio je konačno ono u šta su (ne baš) svi oko Filipa vjerovali. Marko je na početku karijere bio sve – trener, serviser i vozač. Ekipu je činio i tata Tomo i to je sve.

U sudaru sa mašinerijama Austrije, Francuske, Norveške, Italije, Švicarske, Filipova ekipa je izgledala amaterski. No, kako su rezultati počeli dolaziti, istina sporadično, odnos se mijenjao. Ivica Kostelić je postao savjetnik. Tata “Gips” Kostelić uvijek je imao vremena za savjete i polako je tim dobijao konture kakve dolikuju potencijalu Filipa Zubčića.

Filip – novi favorit

U nevjerovatnim okolnostima na kraju prošle sezone doskijao je u Naebi do prve pobjede i trećeg mjesta u ukupnom poretku veleslaloma za svjetski kup. Nikad nije krio ambicije… Uvijek puca na najviše postolje. I danas je pogodio metu. Ukoliko je iko bio sumnjičav u kvalitet i vjerodostojnost pobjede na proljetnom sijegu Naebe, Filip je na stazi, u St. Caterini, u iznimno teškim uslovima, posebno u drugoj vožnji, pokazao i dokazao da su i Pinturault i Žan Kranjec i Cristoforsen dobili takmacu borbi za kristalni globus svjetskog kupa u veleslalomu.. 

Druga vožnja je bila sinteza svega što čini šampiona… Agresivnost, odmjerenost, savršena kontrola idealne linije i brzine. Od jednog nestašnog, razigranog, ponekad i eksplozivnog momka na skijama, danas smo vidjeli dimenziju koja je sve ove godine nedostajala.

Nakon trke, Filip je bio vrlo staložen što mu nije uvijek polazio za rukom. I analitičan. Na vrlo dobrom engleskom reporteru je objasnio tajnu današnje pobjede.. Tajne ustvari nema.. 

“Ne plašim se teških uslova. U Naebi (Japan) je bilo teško na mokrom, proljetnom snijegu, ovdje je situacija potpuno drugačija. Navikao sam na to, jer nismo u prilici da biramo vremenske uslove za trening”.

Sutra je novi dan, sutra je nova trka. Od sada je Filip favorit. Novi teret, novi ispit. Filip kaže da je i za njega spreman.

Izvor: Al Jazeera