Italija oplakuje Maradonu: Napulj ostao siroče

Maradona je igrajući sedam godina za SSC Napoli ostavio ogroman trag u Italiji (EPA)

Vijest o smrti Diega Armanda Maradone potisnula je korona virus u uglove naslovnica italijanskih novina krajem minule sedmice. Jedan od najboljih nogometaša svih vremena preminuo je u srijedu od srčanog udara u Buenos Airesu.

Maradona je igrajući sedam godina za SSC Napoli ostavio ogroman trag u Italiji. Vodio je ovaj klub do dvije prve i još uvijek jedine šampionske titule 1987. i 1990. godine te do jedinog evropskog trofeja – Kupa UEFA 1989. U Napulju je stekao status božanstva pa ne čudi što su mediji na Apeninima dali ogroman publicitet njegovom odlasku.

„Buntovni genij koji je igrao najljepši nogomet“ nazvao ga je najtiražniji italijanski dnevni list Corriere della Sera, dok je La Repubblica izdanje otvorila naslovom “Calcio ide u Raj”.

“AD10S” poručio je Il Messaggero, podsjećajući na broj 10 koji je Maradona nosio na dresu i koji je umirovljen u Napoliju, ali i na špansku riječ za božanstvo – dios.

Ruka se vratila bogu

Il Tempo se također igrao riječima naslovivši svoje izdanje “Ruka se vratila bogu”, s jasnom referencom na “Božiju ruku”, Maradonin čuveni gol Engleskoj u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986.

„Grazie“ – jednostavno je poručio napuljski dnevnik Il Mattino, posvetivši Maradoni uvodni komentar.

„Napulj je ostao siroče. Napulj plače. Umro je najveći nogometaš svijeta, Sikstinska kapela lopte. Nema više dječaka s ulice, sina, brata, kralja Napulja”, piše u uvodniku s naslovom „Niko nije branio Napulj kao on“.

Urednik ovog lista Federico Monga podsjeća da je prva titula Napolija 1987. bila mnogo više od sportskog trijumfa. Prvi put je jedan klub sa juga postao prvak Italije; bila je to pobjeda siromašnog juga nad bogatim sjeverom.

Za Napoli je Maradona igrao od 1984. do 1991. Napolitancima, inače sklonim sujevjerju, postao je i ostao ikona.

Na vijest o njegovoj smrti hiljade ljudi izašli su na ulice uprkos zabrani okupljanja zbog pandemije korona virusa, javlja Mattino. Činilo se da niko ne mari za bolest.

I dan kasnije, u četvrtak, Napulj je oplakivao svog heroja. U blizini stadiona San Paolo, gdje je Napoli pred praznim tribinama igrao utakmicu Evropske lige protiv Rijeke (2:0), okupile su se hiljade navijača, paleći baklje i skandirajući „Diego, Diego“.

Gradonačelnik Luigi De Magistris je najavio da će stadion biti preimenovan u spomen na Maradonu.

„Stadion koji je svjedočio njegovim uspjesima treba nositi njegovo ime. Zvat će se stadion Diego Armando Maradona. To žele Napolitanci“, izjavio je De Magistris.

Humanitarna utakmica u Ačeri

„Mislio sam da je besmrtan i tek danas sam shvatio da je zapravo bio čovjek, a ne bog u kojeg sam kao dječak vjerovao”, piše na stranicama Repubblice čuveni italijanski pisac Roberto Saviano, i sam Napolitanac.

Autor se u kolumni „Mitski buntovnik koji je usrećio moje djetinjstvo” pita kako nekome ko nije iz Napulja objasniti šta je bio Diego Armando Maradona? „Skup svega najboljeg i najgoreg što je moja zemlja izrodila?“, pita se i sam.

Saviano podsjeća na malo poznatu epizodu iz 1985. kada je Napoli odigrao humanitarnu prijateljsku utakmicu u Ačeri, gradiću pokraj Napulja, na igralištu koje je više ličilo na njivu.

Jednom dječaku život je ovisio od operacije za koju njegovi nisu imali novca. Kada je otac zamolio Napoli da dođe u Ačeru odigrati humanitarnu utakmicu, predsjednik kluba Ferlaino je to odbio plašeći se povreda svojih zvijezda. No, Maradona je platio iz svog džepa tadašnjih 12 miliona lira za osiguranje sebe i saigrača i nagovorio ih da odu igrati.

Gdje su igrali, u kakvim uslovima i kako, najbolje je pogledati na servisu Youtube.

Veliki protivnik, ali nikad neprijatelj

Rimska Repubblica je u četvrtak tekstovima o Maradoni posvetila prvih osam strana, milanski Corriere 11, dok je najtiražniji sportski dnevnik Gazzeta dello Sport donio priče o Argentincu na 18 strana.

Ovaj list, između ostalog, prenosi intervju trofejnog italijanskog trenera Arriga Sacchija koji je u vrijeme dok je Maradona igrao za Napoli vodio čuvenu generaciju Milana.

„Bio je veliki protivnik, ali nikad neprijatelj. Bio je Picasso nogometa”, rekao je Sacchi.

In memoriam Maradoni donosi i ekonomski dnevnik Il Sole 24 Ore koji se vrlo rijetko bavi sportom. Ovaj list podsjeća na anegdotu iz 2005. kada je tadašnji predsjednik Centralne banke Engleske Lord Mervyn King iskoristio drugi jednako čuveni Maradonin gol protiv Engleske da bi ilustrirao promjene u bankarskom sektoru.

„Treba stremiti ka cilju, okomito, kao što je Maradona trčao s loptom od centra igrališta i pustiti da tržište učini ostalo, kao što su engleski igrači, očekujući da će ići lijevo ili desno, pustili Maradonu da se gotovo u ravnoj liniji sjuri do gola“.

Tamna strana života

U jednom od svojih tekstova, Corriere podsjeća i na tamnu stranu života ovog neuobičajeno karizmatičnog lika. List donosi arhivsku fotografiju iz osamdesetih na kojoj Maradona pozira sa braćom Giuliano, šefovima jednog klana napuljske mafije Camorre. Navodi se da je mafija koristila Diegovu slavu da poboljša svoj društveni status, a on njihove žene, kokain, moć…

Corriere napominje da je Maradonin prvi vanbračni sin začet nakon jedne zabave u diskoteci u Napulju. Diega Sinagra ipak nije želio priznati kao svog potomka sve do njegove 20. godine kada ga je, napokon, primio pod svoje.

List objavljuje još jednu fotografiju koju je teško zaboraviti, iz aprila 1991. godine, kada je uhapšen u svom domu u Buenos Airesu zbog posjedovanja droge. Bio je u pritvoru samo 48 sati, ali je ta epizoda bila konačna potvrda ovisnosti.

„I sad, kad je za svoj život uvijek izvan kontrole platio konačni račun, kad ga niko ne može kriviti za bilo što, sve pripada samo sjećanjima. Sve ostaje u foto-albumima, Napolijevim azurnim ili argentinskim nebeskoplavim. Ali, ima i onih crnih. Jer previše je puta Diego izazivao život, izazivao sudbinu. I sad, kad su ga ti izazovi odveli tamo odakle više nema povratka, vrijedi listati i crni album. Bez straha. Jer se ni on nikad nije bojao“, piše Corriere.

Izvor: Al Jazeera


Reklama