Luka Dončić – hit među NBA skautima
Dugo nisam ništa napisao o američkoj sveučilišnoj košarci. Moram priznati da sam se tek ovih dana i uključio da pokušam pohvatati konce. I nisam otkrio ništa senzacionalno, osim da je sezona poprilično kaotična i da se tek trebaju isprofilirati kandidati za Final Four i naslov. Neporaženih, naime, nema.
Od početka sezone tri se ekipe mijenjaju na poziciji prvorangiranog – Duke, Michigan State i Villanova. U posljednje su vrijeme Virginia i West Virginia iskočili u prvi plan, a škola koja je uvijek “tu negdje” zbog konstantne proizvodnje NBA igrača, čak i kad nije na samom vrhu – Kentucky – prilično se muči i vrti se oko 20. pozicije. No, nama je ovdje, u Europi i regiji (opet ta “regija”), ova NCAA sezona vrlo zanimljiva, jer će o individualnim dometima igrača i rezultatskim dometima škola ovisiti i situacija na NBA draftu, koji će se održati 21. lipnja u Barclays Centeru u Brooklynu.
Regija ima evidentnog kandidata za visok izbor, čak i za prvi izbor, u Luki Dončiću, koji radi silan hype. Njegov visok izbor sigurna je stvar, moguće je da će završiti i kao prvi, ali to će biti nemoguće znati do samog kraja procesa, dok se ne vidi koje će NBA organizacije kada birati, a što opet ovisi o – doslovno – lutriji. Cijela je nauka taj draft…
Neupitni vođa velikog Reala
Sigurno je da Dončića neće odmah birati momčad(i) koja je dobro popunjena na vanjskim pozicijama, kakav je, recimo, Boston. Da, jedna od najboljih momčadi lige, zahvaljujući prethodnim transakcijama, imat će jedan od prvih izbora, a sigurno neće mijenjati vanjsku liniju i prilagođavati je Dončiću, jer dokazano imaju dobitnu kombinaciju. Loša Atlanta, recimo, jedino što valja ima u playu Dennisu Schroderu, pa će prije uzeti centra nego vanjskog igrača. A u ponudi je i DeAndre Dayton s Arizone, momak od 213 centimetara, snage i atletskog potencijala Dwighta Howarda, ali i puno veća opasnost s poludistance, čak i s perimetra.
Vratimo se Dončiću. Činjenica je da Europa dosad nije imala igrača koji tako mlad (još nije navršio 19 godina) ima takav utjecaj na igru svoje momčadi – i na igru Reala, i na igru reprezentacije Slovenije tijekom proteklog Eurobasketa. Teoretski bi se njegov aktualni status mogao usporediti s pokojnim Draženom Petrovićem ili Tonijem Kukočem, ali ne volim raditi takve stvari. Druga vremena, drugačiji igrački profili, drugi suigrači, drugačija košarka, drugačiji odnos NBA i ostatka svijeta.
I sama je europska košarka drugačije kvalitete nego prije trideset(ak) godina – stalno je u padu, jer NBA uzima što se uzeti dade. I staro i mlado, i ono što zaslužuje tamo ići i ono što ne zaslužuje, ali ipak valja provjeriti. Jedini prvi izbor drafta iz Europe još uvijek je Talijan Andrea Bargnani, ali on je bio poprilično razočaranje. I to valja uzeti u obzir. Makar, ponavljam, ne treba previše uspoređivati.
Dakle, Dončić je s 18 godina neupitni vođa Reala, u kojem nema ozlijeđenih Sergia Llulla, ni Anthonyja Randolpha, ni Ognjena Kuzmića, a ipak odlično stoje u Euroligi i nacionalnoj ACB ligi. Brojke su mu impresivne: u Euroligi 18 poena, šest skokova i pet asistencija, u ACB ligi 14 poena, šest skokova, pet asistencija. No, više od samih brojki impresionira njegov način igre i njegova polivalentnost, što Amerikanci silno vole i silno je traženo u NBA.
Džanan Musa se (još) igra košarke
Igra kao veteran, uz pokazivanje izrazite igračke inteligencije, a može igrati na sve tri vanjske pozicije, uz vrlo solidnu igru leđima prema košu, što je sjajna taktička prednost za njegove momčadi. Nije neki ludi atlet, ali ima sasvim pristojno tijelo (uostalom, visina mu prelazi dva metra), a ni u obrani nije rupa – što je, zapravo, senzacija za igrača njegovih godina. Valja posebno napomenuti da mi u Europi i dalje uglavnom valoriziramo učinak igrača na temelju napadačkog učinka, dok su u NBA obrana i napad jednako vrijedne kategorije. Dončić je, jamčim, hit među NBA skautima i po svim je parametrima daleko ispred svakog sveučilišnog igrača na vanjskoj poziciji.
Dobro, Dončić je sigurno među prvih pet izbora. Ali, regija ima još jednog igrača koji će vrlo vjerojatno biti biran u prvoj rundi drafta – to je Džanan Musa. Po godinama su tu negdje – Musa je tri mjeseca mlađi od Dončića. No, i status i način igre potpuno su im drugačiji.
Bizarnost je u Musinom slučaju to što je pravi izdanak regije. Rođen je u Bosni i Hercegovini, igra u hrvatskom klubu Cedeviti, klupski mu je trener Slovenac Jure Zdovc, a u reprezentaciji Bosne i Hercegovine vodi ga Crnogorac, koji je trenersko ime napravio u Srbiji – Duško Vujošević. Za razliku od Dončića, Musa se još igra košarke. Nemojte me pogrešno shvatiti – volim gledati dečka koji ima strast, izuzetan natjecateljski karakter, nepredvidljiva napadačka rješenja, atipične šuteve, među kojima mu je specijal šut iz koraka kad uđe u reket, ali za njega je obvezni dio košarke i dalje nepoznanica. Gubi koncentraciju i fokus, voli tražiti drugačija rješenja od onih koje mu trener sugerira… Što je ponekad dobro, ali ponekad i jako, jako loše.
Najproblematičnija je u Musinom slučaju obrana, pogotovo individualna obrana, što je (djelomice) i posljedica tjelesnih deficita. Visoko težište, slabije lateralne kretnje, kod kojih nepovratno zapinje u svakom postavljenom bloku… No, to se dâ ispraviti. Momak od 205 centimetara na poziciji niskog krila, s brzim i preciznim šutom, brzim prvim korakom u prodoru i solidnim baratanjem loptom predodređen je za NBA scenu. Do koje mjere – još je teško reći. Ne treba potcjenjivati ni izbor oko 20. pozicije NBA drafta, što nosi između tri i pol i četiri milijunčića dolara za zajamčene dvije godine.
Još dva kandidata za NBA
Kad sam već krenuo tim putem, neka se i dalje pravim mudrim i informiranim. Još dva europska igrača “kucaju na vrata” prvog kruga drafta. To su Isaac Bonga i Rodions Kurucs. Bonga je 18-godišnjak čiji su roditelji emigrirali iz Konga (slična priča kao i Serge Ibaka) u Njemačku, igra za Frankfurt Skylinerse, a sa svojih 203 centimetra igra na bekovskoj i krilnoj poziciji. Doista igra. U Frankfurtu ove sezone ima više od 20 minuta u prosjeku.
Kurucs je godinu stariji, već se prošle godine bio prijavio za draft, pa je ime povukao u posljednji trenutak. On je Latvijac i ima nešto drugačiju priču. Iza njega su već dvije ozljede koljena, koje su ga bacale unazad u igračkom razvoju. Kao igrač Barcelone ove sezone jest u prvoj momčadi, nakon prethodnih seljakanja po nižim kategorijama, ali minute ima vrlo sporadično.
Razlika između europskih i NBA momčadi ide njemu u prilog: Amerikanci u niskom krilu visokom 206 centimetara vide potencijal koji se isplati čekati i u njega se isplati ulagati, dok je u Europi ovakav kakav jest samo opterećenje kojem treba osigurati i plaću i stan i hranu.
Izvor: Al Jazeera