Da li je Simmons LeBron 2.0?

Razmišljajući o tome što da izdvojim kao zanimljivo početkom ove NBA sezone, došao sam do zaključka da trebam preduhitriti ostale kolege koji o tome razmišljaju i nešto namjeravaju pisati. U tome bi i trebala biti poanta: izbjeći stereotipe, izbjeći opća mjesta, izbjeći “tko-je-bolji-LeBron-ili-Steph” ponavljanje.

Makar, moram priznati, u NBA ima možda i boljih pričica od ove zbog koje sam sjeo pred komp. Sezona, naime, nije počela onako kako su – ili smo – svi očekivali… Warriorsi i Cavsi gube ono što su navikli da dobijaju… A za nas, uvijek sklone jednom posebnom, pomalo autističnom, obliku lokalpatriotizma redovito je ionako najzanimljiviji status i učinak domaćih, ili regionalnih igrača.

Pa eto, da zadovoljim tu formu, ekonomično ću za početak pokušati evidentirati kako se snalazi to društvo. Uz prisjećanje na prošlo ljeto, kad je dobar dio tih igrača elegantno izbjegao nastupe za reprezentaciju, da baš ne napišem “obavezu igranja za reprezentaciju”.

Solidni reprezentativci

Da počnem s momkom koji jest igrao za reprezentaciju Srbije – Bogdan Bogdanović je potpisao najbogatiji “rookie” ugovor u NBA ikada, vrijedan 36 milijuna dolara, s Kingsima. Za sada ima pristojan status i korektan učinak, 11 poena u prosjeku kao starter. No, Kingsi su u trenutku kad ovo pišem na mizernih 1-7, a bojim se da do kraja sezone neće puno napredovati.

Osvajač zlata na Eurobasketu, Slovenac Goran Dragić, također kao starter, u Miamiju upisuje gotovo 20 poena, i to uz gotovo 50 posto ubačaja, što je vanjskog igrača senzacionalno. I Jusuf Nurkić u Portlandu ima odličan status – starter s 27 minuta igre, a za to vrijeme upisuje 13 poena, uz osam skokova. I Bojan Bogdanović u Indiani, koja je ušla u fazu restrukturiranja momčadi i stoga se njihovih 5-3 može proglasiti odličnim otvaranjem sezone, starta i bilježi 13 poena uz 50 posto šuta. Vrlo dobro.

Dario Šarić malo starta, malo ne starta u Sixersima (na koje ću još doći kasnije), a i učinak mu oscilira od čiste nule do maksimalnih 14 poena ili 10 skokova. Dragan Bender je brojkama napredovao u Sunsima – iako ulazi s klupe do sada je imao odličnu minutažu, između 14 i 28, uz prosječni učinak od pet poena. Napredak u odnosu na proteklu sezonu, značajan korak za dečka koji još nije napunio 20 godina.

Šta je sa ‘slobodnima’?

Kako god okrenuli, ne vidi se neki loš utjecaj Eurobasketa na status i igre spomenutih igrača. Tek “dobri” div iz Srbije Boban Marjanović ima nikakav status u Detroitu i jedva da ulazi u igru. To su, dakle, bili oni (osim Nurkića) koji su prošli Eurobasket. A sad da vidimo kako ide onima koji su uzeli slobodno reprezentativno ljeto kako bi se što bolje pripremili za NBA.

Ivica Zubac u Lakersima i Ante Žižić u Clevelendu su poput sportske prognoze – X, 1, 2. Mašala. Mario Hezonja u Orlandu – tanko. Tanje ček i od protekle, vrlo tanke, sezone. Kako sad stvari stoje – bit će slobodan igrač po završetku sezone. Bez obzira na prošlo ljeto posvećeno unapređenju i produženju NBA karijere.

Nikola Jokić u Denveru još nije prešao prošlosezonske standarde, unatoč ljetnom fotkanju s traktorskim gumama, koje je, navodno, gurao unaokolo kako bi radio na tijelu: 16 poena, 12 skokova i pet asista je na razini prošle sezone. I dalje impresivno, nema spora. Pogotovo za čovjeka koji ima drugi najniži ugovor među 17 igrača Nuggetsa. Ali, eksplozija se još čeka.

Miloš Teodosić je u Clippersima korektno krenuo (šest poena i šest asista u svojoj prvoj NBA utakmici), da bi se odmah potom ozlijedio i još nema signala za povratak u momčad. Nemanja Bjelica je na vrlo pristojnih 15 minuta i devet poena u Minnesoti. Veteran Mirza Teletović u Bucksima radi ono što se od njega i očekuje – sjajni šuter ulazi s klupe i daje svoj doprinos (uglavnom) s perimetra. Na šest poena je i u sedam od osam utakmica pogodio je barem jednu “tricu”.

Ako nekoga od regionalnih igrača nisam evidentirao – isprika. Nije bilo namjerno. Malkice sam se uspaničio kad sam vidio koliko igrača treba obraditi, a da do poante ovog teksta nisam ni stigao. Evo, sad ću… A prethodne brojke dobro će poslužiti zbog usporedbe.

Od Melbournea do Sixersa

Zapravo sam htio napisati nešto o novom NBA licu, dečku koji je cijelu prošlu sezonu propustio zbog ozljede, a nakon što je bio prvi biran na draftu. Radi se, dakle, o Benu Simmonsu, suigraču Daria Šarića u Sixersima.

Simmons je Australac rođen u Melbourneu, još u tinejdžerskoj dobi paralelno je igrao košarku i australski “football”, da bi se s 15 godina opredijelio za košarku. Igrao je australske nacionalne selekcije – prvo za mlađe kategorije, kasnije i za seniorsku – a sa 17 godina preselio je u SAD zbog “ganjanja” ozbiljne karijere. Prošao je Monteverde srednju školu, sve one McDonald's i Nike Hoops revije, da bi se odlučio za studij na Louisiana Stateu (Shaq O'Neal je bio tamo) i nakon prve godine i All American priznanja na draftu su ga birali Sixersi.

Poanta tog izbora bila je u slijedećem: Simmons je ljevak visok 208, može igrati na svim pozicijama u momčadi, ima odličnu kontrolu tijela i vrhunski pregled igre, kreativan je, “čita” situacije i igra obranu, uz sklonost suradnji sa suigračima. Kao stvoren za Sixerse, franšizu svijetle prošlosti i mračne sadašnjosti, koja dugo traži identitet i rezultatski uspjeh. Još od vremena Allena Iversona lutaju i, uz puno pehova i ozljeda potencijalnih novih zvijezda, više “tankiraju” sa željom da kroz draftove dobiju igrače no što se natječu u ligi.

Ali, ni s draftovima se nisu previše usrećili – bilo je tu imena poput J.P. Tokota, Russ Smitha, Micića, Dangubića, Shengelie, kao i krivih procjena poput one kad su Nikolu Vučevića razmijenili u Orlando. Na ozljede Nerlensa Noela i Joela Embiida, koji dvije godine po draftiranju nije izašao na NBA parkete, nadovezala se i ozljeda Bena Simmonsa, koji je propustio cijelu prošlu sezonu. Mislim, stvarno imaju peh.

Dobra i loša vijest

No, evo nam Simmonsa napokon u momčadi Sixersa i dečko izgleda kao “real deal”. U prvoj NBA utakmici upisao je 18 poena, uz 10 skokova, već u četvrtoj je zabilježio prvi “triple double” s 21 & 12 & 10, postajući treći “rookie” u NBA povijesti kojem je to tako brzo pošlo za rukom. I prvi u posljednjih 50 godina…

Nakon osam utakmica ima prosjek od 18,8 poena, devet skokova i osam asista, a Sixersi su na (za njih neobično dobrih) 4-4. Usporedite sad njegove brojke malo s onim brojkama vezanim uz regionalne NBA igrače, zgodno. Monstruozno je dobar. Pogotovo za čovjeka koji nikad prije nije igrao profesionalno. I za čovjeka koji je nominalno “play”, makar igra sve, i time na ramenima ima opterećenje uvođenja momčadi iz donjeg kvalitativnog doma lige u gornji.

Dobra vijest? Od dana draftiranja narastao je, i prešao je 210. Loša vijest? Jedina… Nema šuta i ne pokazuje nikakvu želju da šutira izvana. Hoće li sve to biti dovoljno da dobijemo LeBrona 2.0 ? Volio bih da bude tako.

Izvor: Al Jazeera