Svako može organizirati košarkaške lige
Piše: Zoran Čutura
Pogriješio sam u procjeni onoga što će se događati na administrativnom planu u europskoj košarci, priznajem. Mislio sam da će Svjetska košarkaška federacija ucjenjivati i ucjenjivati, dok god Uleb ne odustane od Eurocupa, mea culpa.
Srećom je u cijeloj priči taj administrativni mastodont zadržao malo zdravog razuma, nisu išli đonom do kraja, između ostaloga znajući i da će europski sud rješavati slučaj; moglo bi se dogoditi da se na kraju ispostavi kako svatko ima pravo organizirati i igrati lige kakve god želi.
No, ovaj format europskih natjecanja – Euroliga sa 16 klubova, koji će se igrati dvostrukim bod-sistemom, pa će time imati nenormalno velik broj utakmica, Eurocup s 20 klubova, FIBA-ina Liga prvaka (prilično pompozno ime, nije li?) s 40 klubova, a da su među njima najzvučnija imena posrnuli divovi Cibona i Partizan, te FIBA-in Europa kup s 32 kluba – teško će se duže zadržati. Više će biti protagonista nego onih koji prate to što se događa…
Ako, samo ako, će se “nadležni” (ovo nadležni sam stavio u navodnike zbog ironije), uspjeti dogovoriti, bilo bi logično da taj Eurocup ipak nestane. Proširiti Euroligu na, optimalno, 24 kluba, dvije konferencije s po 12 momčadi, a sve ostalo neka pripadne FIBA-i. Bogati, kvalitetni i uspješni neka se loptaju međusobno na komercijalnoj bazi, a ostali neka se trude napredovati, s ciljem da jednog dana i sami uđu u to društvo.
Domino efekt
Vuk sit i koze na broju; bez drama, europskih sudova i domino efekta koji se uvijek najviše osjeti u bazi – na nacionalnim sportovima.
Vjerojatno me upravo zbog tog domino efekta nekako iznenadio početak klupske sezone, zatekao me nespremnog. Ne znam, valjda nisam uspio procesuirati činjenicu – sive ćelije su mi to jednostavno odbile učiniti – da se hrvatska košarkaška liga igra s 14 klubova i da kreće samim početkom sezone. A kad sam se uspio natjerati da ipak sve to procesuiram – javila se dilema da li da u prvom kolu A-1 lige gledam derbi Zagreb – Škrljevo, s južne strane Save, ili da, ipak, ostanem na sjevernoj strani Save i gledam tekmu Cibona – Hermes Analitica.
I nekako slutim da će ta dilema završiti tako da ću ostati s unukom u parku, ili ću, pak, na tv gledati neki sitcom. I uvjeren sam kako će na isti način završavati slične dileme ostalih ljubitelja košarke.
Gledajte, ono što sam prošle sezone gledao u Ligi za prvaka, a da nije bila upletena Cedevita, i eventualno (svaku treću utakmicu, recimo) Cibona – deprimiralo me. A ovu će Ligu ta dva kluba igrati s drugim/kombiniranim momčadima, jer će igrati tri utakmice tjedno u nacionalnoj ligi, regionalnoj ligi i europskim kupovima, uz dodatno razvodnjenu kvalitetu suparnika. Tko nađe smisao – ima put na Havaje.
Latentna prijetnja kliničkom depresijom. To je taj domino efekt: Košarkaški savez Hrvatske se uplaši FIBA-e, prejudicira gašenje regionalne lige i uspostavi sustav natjecanja koji direktno radi protiv interesa istog tog saveza.
Tko me god krenuo zapričavati o košarci u proteklom periodu, između finala Olimpijskih igara i dana današnjeg – pojma nema tko igra domaću ligu, za što se to igra, kakav je sustav natjecanja, u kojim ligama igraju oni koji nas predstavljaju u Europi, kakav plasman treba ostvariti da bi se u Europu išlo, normalan čovjek koji se u košarku uključuje tek povremeno nema šanse pohvatati sve konce. A kad ti konci i budu pohvatani – vjerojatno će se opet sve mijenjati.
Savez je posebna priča
Ovaj tekst – tek toliko da se zna – pišem ujutro, prije otvaranja sezone u Zagrebu, navečer će igrati Cedevita i Budućnost, ozbiljni kandidati za regionalni Final Four. A Cedevita je jasno rekla da idu na prvo mjesto i povratak u Euroligu. Što zaoštrava situaciju i daje dodatnu zanimljivost sezoni. Tekst namjerno pišem prije te utakmice, jer bi nakon nje bitno drugačije izgledao; susrest ću stotinu poznatih, razmijeniti stotinu teza, čuti stotinu bizarnosti.
Savez je, naravno, u cijeloj konstrukciji posebna priča… Opet ne znamo ima li predsjednika na duže staze, ili ga nema. Tek što je Ivan Šuker službeno, nakon ispitivanja o mogućem sukobu interesa, postao predsjednikom, tek što su počišćeni nepodobni kadrovi iz onog prošlog saziva operative, da se naslutiti kako će uskoro postati bivšim.
Da se ne bih bavio glupostima, i zametao tragove, tome uzrok mogu biti samo politički razlozi. Iako je Šukerova stranka, Hrvatska demokratska zajednica (relativno), dobila izbore, iako će biti u prilici sastaviti vladu (što se ovih dana rješava), on sam ne stoji najbolje u hijerarhiji stranke koja pokušava promijeniti imidž (i) otpisom starih kadrova, pa mu je moć okopnila.
Iače prema meni uvijek srdačan, prošlog mi je ljeta, kad smo se sretali na zagrebačkom Eurobasketu, rekao: “Došao sam da ostanem, nikud se ne namjeravam maknuti odavde.”
Eto, okolnosti su se vrlo brzo promijenile… Možda sad ja prejudiciram događaje, ali uskoro će se se sve znati.
I u cijeloj toj situaciji Acin – evo opet Aleksandra – Ace Petrovića u tekstu – ja-pa-jaizam nakon Olimpijskih igara nimalo neće pomoći. Na taštinu apsolutno ima pravo, ali na plasiranje teze kako je on i samo on jedini čovjek koji je napravio nešto pozitivno u hrvatskoj košarci otkako je Mojsije udario štapom u pustinjsko tlo, a pred njim se potom rastvorilo Crveno more – nema.
Prevladava splitska struja
Naprosto zbog toga što to nije točno, to nije istina. A kako je on član Stručnog savjeta i Upravnog odbora Saveza, i izabrao je varijantu u kojoj pliva protiv struje – čini mi je da je splitska struja ona koja trenutno prevladava u svakom glasanju – očito je da nema homogenosti unutar Saveza.
Sa Šukerom na čelu, ili bez njega – isti je vrag. Utoliko svi unutar Saveza nose svoje breme odgovornosti za sljedeću sezonu, ne mislim pri tome isključivo na sportske rezultate ostvarene unutar linija igrališta, nego na apsolutno sve. Naime, koliko se god svi oni trudili pokazati i dokazati da se na košarkaškom planu u Hrvatskoj događa nešto novo, za sada ne uspijevaju.
Nova su imena, novi načini, novi protagonisti, ali je sve ostalo staro. Što se više trudili nametnuti neke nove istine i nove sustave, to više kaosa generiraju. Zato je dobro da klupska sezona počinje, s vremenom ćemo zaboraviti na njih. Srećom.
Izvor: Al Jazeera