Petar Šegrt: Čovjek nade u Afganistanu
Piše: Muhamed Bikić
Aktuelni selektor Afganistana Petar Šegrt bivši je hrvatski nogometaš, koji je rođen u Đurđevcu, 8. maja 1966. godine. Već kao dvogodišnjak se preselio sa roditeljima u Njemačku, odakle, ustvari, započinje njegova životna priča. Otvorio nam je knjigu svoga života, koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.
“Moj život je film, knjiga… Kao strancu, još od malih nogu, nije mi bilo lako, kao i mojim roditeljima, koji su radili u Njemačkoj. Znate kakva su bila vremena, od jutra do mraka samo rad i rad. Tako sam i ja naučen, mada sam uvijek imao naš balkanski mentalitet i mislim da mi je on puno pomogao, posebno kada je riječ o talentu i ljubavi prema nogometu. Jer, moraš voljeti ono što radiš. S druge strane, odrastao sam u Njemačkoj i primio njihov sistem rada u svakom pogledu”, kaže Šegrt, koji je svoje prve nogometne korake napravio u ekipi VFR Hirsau.
„Nakon tog početka u VFR Hirsau, igrao sam za omladinske klubove Alzenberg Wimberg i FV Calw, gdje sam i 1984. godine potpisao prvi profesionalni ugovor. Tu sam se zadržao do 1987. godine, a potom prelazim jednu sezonu u FV Plochingen. Po jednu sezonu sam igrao i za TSV Schweickheim, te SV Allmersbach, da bih 1992. godine potpisao za FC Walldorf, te naredne godine za ekipu SV Waldhof Mannheim A. Sve u svemu, nije to bila neka impozantna karijera, a povreda je kumovala da se relativno rano oprostim od aktivne igračke karijere.“
Istovremeno igrač i trener
Još dok je igrao, Petar Šegrt bio je istovremeno trener, što će mu mnogo pomoći u nastavku karijere.
„Na početku trenerske karijere vodio sam nekoliko mladih kategorija njemačkih klubova od kojih bih izdvojio Bochum i Duisburg, zatim austrijske klubove: DSV Leoben, SV Ried i Wiener Sportklub. U tom period sam polagao trenerske licence, a najviše zbog legendarnog Ivice Osima sam prešao u Austriju, prvo da stažiram, a poslije i radim. To je za mene bilo ogromno iskustvo i mnogo mi je pomoglo u nastavku karijere. Tu sam dobio i prvi nadimak Šegevara, po legendarnom kubanskom revolucionaru Che Guevari.“
Sljedeća Šegrtova destinacija je bila Gruzija. Prvo je vodio mladu, a zatim i „A“ nacionalnu selekciju i to u vrlo teškom periodu.
„U tom periodu, ostao sam zapažen po radu s mladim igračima, pa je tako 18 mladih igrača zaigralo za “A“ reprezentaciju koju sam kasnije vodio. Najviše će ostati upamćena pobjeda protiv favorizirane Rusije, velikog rivala Gruzije. Nažalost, ubrzo se u Rusiji desio rat, ja sam na početku ostao, nisam želio da napustim svoje igrače, prijatelje, što mnogima nije bilo jasno. Ostao sam pomagati ljudima, ostao sam bez svega, ali to je bila moja odluka.“
Nakon nezaboravne epizode u Gruziji, Petar Šegrt odlazi na istok gdje je vrlo uspješno vodio dvije prvoligaške ekipe u Indoneziji.
„Ja sam trener izazova i za mene je Indonezija bila veliki izazov. I tu sam uspio sa mladim igračima i 10 njih doveo do reprezentacije. Bilo mi je ponuđeno da budem i selektor. Inače, Indonezija je posebna zemlja, sa velikim brojem stanovnika, sa raznim kulturama, raj na zemlji.“
Radio i u Bosni i Hercegovini
Nakon Indonezije, uslijedio je povratak na naše prostore, prvi put blizu domovine.
„Možda je to bio i najveći razlog što sam došao u Bosnu i Hercegovinu. Gradačac je blizu Hrvatske, za nekoliko sati stignem kući u Đurđevac, tako dok sam vodio Zvijezdu često sam posjećivao rodno mjesto. U Gradačcu mi je bilo jedno lijepo iskustvo, a sama činjenica da su suze pale kada sam odlazio, to sve govori kako mi je bilo u Bosni.“
A onda kao bomba je odjeknula informacija da je Petar Šegrt imenovan za selektora Afganistana.
„Nemojte spominjati samo to kao ‘bomba’, jer ih ima svakodnevno u Afganistanu. Tim terorističkim napadima nismo ni mi sportisti, nogometaši pošteđeni. Već smo bili meta napada jer je teroristima fudbal trn u oku. Izbjegli smo tragediju za dlaku. Inače, od kako sam selektor u Kabulu smo dva puta napadnuti.“
Ipak i pored tih teških uvjeta, opasnih po sami život, Petar Šegrt je uspio animirati entuzijaste u Afganistanu koji žele da se igra fudbal i u toj azijskoj zemlji.
“Ljudi u Afganistanu izuzetno vole fudbal, ali se zbog sigurnosne situacije ne igra liga, samo jednom mjesečno se organizira prvenstvo. Što se tiče reprezentacije, moramo se pripremati vani i igrati utakmice van granica Afganistana. Kao domaćini smo igrali u Teheranu, a na stadionu je bilo čak 80.000 ljudi.”
Život u Kabulu
S druge strane, simpatije Afganistanaca Šegrt je pridobio iz razloga što sve vrijeme boravi u Kabulu, mada u svom profesionalnom ugovoru ima klauzulu prema kojoj kao selektor uopće ne mora boraviti u zemlji.
„Želim da budem sa afganistanskim narodom, jer ja sam njihov selektor i tu mi je mjesto. Jeste da je vrlo rizično, nikad se ne zna odakle može zapucati, ali ja sam takav i to Afganistanci znaju cijeniti. Ljudi me na svakom koraku prepoznaju na ulici… A pri preuzimanju reprezentacije sam rekao – ako u Afganistanu mogu živjeti Afganistanci, mogu i ja. To je oduševilo navijače.”
Reprezentacija Afganistana je trenutno 147. na rang listi FIFA-e, kao što se očekivalo nije se plasirala na Mundijal u Rusiju, ali zato će nastupati u kvalifikacijama za Azijsko prvenstvo.
“Idemo dalje i samo gledam naprijed. U osam dosadašnjih mečeva, slavili smo šest pobjeda. U Rusiju nismo mogli, ali igrat ćemo kvalifikacije za Azijsko prvenstvo. I to je veliki pomak. Inače, uspio sam i animirati dvadesetak igrača Afganistanaca koji igraju u Evropi da igraju za svoju zemlju. Istina, mnogi od njih nisu ni rođeni u Afganistanu, samo su porijeklom iz ove azijske zemlje, ali su se ipak odazvali kako bi odali počast svom narodu. To je oduševilo sve Afganistance, što u samoj zemlji, što širom svijeta. Veliki su patrioti.”
I na kraju nas je zanimalo kakvi su dalje planovi aktuelnog selektora Afganistana.
„Ugovor imam na pet godina i spreman sam ga odraditi do kraja, jer želim da afganistanski narod obradujem dobrim rezultatima u nogometu kojeg oni strašno vole, a na kraju krajeva moram i opravdati moj nadimak u Afganistanu – ‘čovjek nade”, kaže na kraju selektor Afganistana Petar Šegrt, kojeg su zvali i zovu širom svijeta „Šegevara“ i „Man of hope“, a na našim prostorima kažu da je izgledom „dvojnik“ čuvenog umjetnika Radeta Šerbedžije. I jeste Petar balkanski umjetnik, zapadnih svjetonazora i što je najvažnije najljepših ljudskih manira, koji se prepoznaju bilo gdje, od Gruzije preko Indonezije do Afganistana, jer govore istim jezikom – jezikom ljudskosti!
Izvor: Al Jazeera