‘Začin’ bez kojeg Eurobasket ne može

Piše: Tomislav Šoštarić
Na sportska natjecanja publika, naravno, dolazi prvenstveno zbog sporta. No, košarka je jedan od sportova gdje je izuzetno važan i zabavni sadržaj, koji gledatelji uzimaju “zdravo za gotovo”.
No, i taj dio spektakla potrebno je pomno osmisliti i koordinirati sve njegove aktere, jer igra veliku ulogu, kao neka vrsta “pozadinske kulise”, a često odrađuje i promotivne programe.
I zabavni, i promotivni dio
To je pogotovo važno i posebno dolazi do izražaja na velikim sportskim događajima, kakav je i Eurobasket 2015.
Tako u pauzama na utakmicama na teren izlaze plesačice/navijačice, službena maskota “Frenkie” obilazi publiku i nastoji stvoriti opuštenu atmosferu, dok je animator/moderator zadužen za poticanje publike na glasno navijanje i stvaranje prave sportske atmosfere.
Svi znaju svoj posaoKatarina Maloča Mrčela prepuna je pohvala za svoj tim ‘pozadinaca’, bez kojih ovakva događanja ne mogu.
‘Mislim da imamo odličnu ekipu, da odlično surađujemo i stvarno ne znam što bih bez njih da nisu takvi, savjesni. Dugo smo planirali ovo sve, već dva-tri mjeseca razgovaramo i radimo nacrte i skripte, prolazili smo i neke radionice, tako da točno zna svatko svoj dio. Nekakav popratni program što se dešavao, to su ove sponzorske aktivnosti koje ste vidjeli tijekom utakmice. To smo nadodali, jedan ili dva dana smo možda probavali sve to unaprijed. Uglavnom, svatko u timu zna svoj posao.’
Uz to, u slučaju promotivnih aktivnosti u pauzama, on je voditelj tog dijela programa. Tu je i službeni spiker. Netko, također, mora odabrati glazbu, a tu je i DJ. I svatko od navedenih mora znati kada se što događa.
Najprepoznatljiviji i najzamjećeniji dio zabavnog dijela sportske predstave su zasigurno plesačice. Iako ih se često doživljava kao dodatak “ugodan oku”, one čine svo događanje na parketu dok je igra u prekidu.
“Smatram da je naša uloga velika ovdje, pogotovo s gledišta publike, zato što smo mi ipak u ‘time-outu’, četvrtinama i poluvremenima, kada se ništa ne dešava, odnosno kada se ne igra. Tu smo da zabavljamo publiku i mislim da smo to dobro odradile”, kaže Ilona Cvitić, jedna od djevojaka iz Plesnog studija “Escape”, koje su svojim koreografijama zabavljale publiku u zagrebačkoj Areni.
Zahtjevna priprema
Koreografija su na ovom natjecanju imale 20-ak, a kombinirale su ih ovisno o trajanju stanki. Što se glazbe tiče, ona je uglavnom komercijalna.
“Da svima bude zabavno, pjesme moraju biti prepoznatljive publici, publika jako dobro reagira na pjesme koje je naša koreografkinja odabrala, tako da su svi pjesmama i koreografijom zadovoljni”.
[Frano Ridjan potiče publiku na navijanje – Al Jazeera]
Za nastupe na Eurobasketu pripremale su se cijelo ljeto. Treninzi su bili svakodnevni, po tri-četiri sata, a neposredno prije početka turnira imale su i svakodnevne probe.
“Prije početka proba, organizacija je održala audiciju za cure, tako da cjelokupna priprema je bila dosta zahtjevna, ali kada je počelo prvenstvo cijeli taj trud se jako isplatio i počele smo samo guštati u plodovima rada, mukotrpnog”.
‘Frenkie’ ne smije govoriti
Djevojkama se na parketu često pridruži i maskota “Frenkie”. No, “Frenkie”, zbog strogih pravila FIBA-e, koja ga je osmislila, ne smije davati izjave jer je zamišljen kao – nijem.
Također, osoba iza maske ne smije se fotografirati bez nje. Njegova glava je, objašnjava nam umjesto njega Katarina Maloča Mrčela, koja je na Eurobasketu u Zagrebu odgovorna za promociju, “goruća kugla” čiji plameni jezici predstavljaju četiri zemlje domaćina. On je ovdje ponajprije zbog najmlađih.
“Mlađu djecu treba animirati. Njegova je uloga upravo dok cure plešu, da on obilazi, fotka se s mlađima. I odraslima, ali mislim da najviše pridonosi radosti najmlađih”, kaže Maloča Mrčela.
Frano Ridjan je animator/moderator. Inače novinar, reporter i voditelj. Njegova je uloga ponajprije poticati publiku da gromoglasnim navijanjem stvara sportsku atmosferu.
‘Kazališna’ hrvatska publika
“Tajna našeg posla je da se daš svakome podjednako, da nikoga ne uvrijediš, da ljudima bude tu ugodno. Ako je netko došao iz daleke Gruzije i ako ja njega pozdravim na njegovom jeziku i mnogo povedem navijanje, ja mislim da to više vrijedi za moju zemlju i za gostoprimstvo nego što nisam vikao cijelu utakmicu ‘Hrvatska, Hrvatska!'”, kaže Frano.
Sa živom publikom znaš na čemu si‘Ja sam tu da povežem, recimo, publiku koja je na više strana; netko je kupio ulaznice, netko je dobio, netko je daleko… Sve u svemu, volio bih opet nešto ovako raditi, jer u tome uživam. Živa publika je tu i odmah znaš na čemu si – ako si ih uspio nasmijati, ako navijaju dobro… Ako zvižde, ne valja. Sva sreća, za sada nisu zviždali’, kaže Frano.
I dok su na ovom prvenstvu, kaže, strani navijači jako dobro reagirali, pomalo je razočaran domaćim navijačima. I doista, hrvatska je publika, kako i sam kaže, često bila prilično “kazališna”. A neki su mu i zamjerili način na koji obavlja posao.
“Naši su malo podijeljeni, bunili su se u početku da šta ja navijam za protivničke ekipe, međutim po FIBA-inim pravilima, ja moram, kao domaćin, navijati i za jedne i za druge, ne smijem biti pristran. I to je jako teško i ponavljam sto puta da se ne da meni navijati za Grčku kad naši igraju protiv Grčke, jer navijam za Hrvatsku, što nije ništa sporno, niti nedopustivo, ali sve u svemu, eto, nadam se da će reagirati na najbolji mogući način sad do kraja”.
Frano ističe važnost cijele ekipe koja odrađuje ovaj dio posla i naglašava da je koordinacija, suradnja i priprema vrlo važna kako bi sve proteklo kako treba. Zato u dvoranu svi dolaze više od sat vremena prije prve utakmice.
‘Tajming’ najvažniji, vremena je malo
A sve se događa pod ‘palicom’ PR menadžerice Katarine. Ona je nadležna za sve što se događa na parketu mimo sporta za vrijeme utakmice, za video-kocku iznad terena, plesačice, moderatora, spikera i maskotu.
Da bi se cijeli taj, također vrlo važan dio, posla dobro odradio, najvažnija je dobra koordinacija, u kojoj svatko zna što i kada raditi, a ključni je ‘tajming’, točnost, pravovremenost.
“Jer, jako malo vremena ima. Za sve te nekakve aktivnosti to je maksimalno dvije minute, u tih dvije minute mi moramo to sve iskomunicirati i rekla bih da je ta točnost, brzina, “tajming” da je najvažnija. I, naravno, gledatelji uz utakmicu, sportski dio, da su zadovoljni i s ovim zabavnim dijelom koji se događa tijekom utakmice”, zaključuje Maloča Mrčela.
Izvor: Al Jazeera