Girardelli: Možda me Hirscher ‘natjera’ na stazu

Razgovarao: Tomislav Šoštarić

Marc Girardelli je veliku skijašku karijeru započeo 1981. i u idućih je 12 godina osvojio pet velikih kristalnih globusa, kao jedini skijaš u povijesti koji je u tome uspio.

Karijeru su mu obilježile i teške ozljede i nesreće, no uvijek se nakon njih oporavljao, vraćao na staze i osvajao nova postolja, globuse i medalje. Osim pet globusa, osvajač je i dva srebra s Olimpijskih igara u Albertvilleu 1992. godine u veleslalomu i super velesalomu, a na svjetskim prvenstvima osvojio je 11 medalja, od toga četiri zlata, četiri srebra i tri bronce.

I ove je godine na zagrebačkom Sljemenu nastupio u humanitarnoj utrci legendi, a za Al Jazeeru govori o brojnim ozljedama i “tajni” povratka, skijanju danas i u njegovo vrijeme, legendarnim rivalstvima i utrci na Sljemenu.

• Ne možemo početi ovaj intervju nego tako da Vas pitamo kako iz današnje perspektive gledate na to da ste jedini skijaš u povijesti koji je osvojio pet velikih kristalnih globusa?

– Jednog dana taj će rekord biti srušen, i to je jedini mogući odgovor na ovo pitanje, ali drago mi je da imam barem jedan rekord, ili možda dva-tri, ne znam. Ali, imao sam predivnu karijeru, imao sam sreće da sam osvojio mnogo utrka, ali i stvorio mnoga prijateljstva s ljudima s kojima se družim i nakon svih ovih godina. Mislim da su prijateljstva vrijednija od kristalih globusa.

• U karijeri ste pretrpjeli brojne ozljede, neke vrlo teške, no uvijek ste se vraćali i ostvarivali velike uspjehe unatoč tome što je bilo onih koji su smatrali da ćete nakon operacija teško doseći razinu otprije. Koja je ‘tajna’ tih povrataka?

– I u tome sam imao sreće, jer sam imao vrlo dobre liječnike pri svim mojim ozljedama, a i bio sam vrlo mlad, pa je moje tijelo bilo dovoljno jako da se oporavi, kako bih se mogao vratiti. Ali, nakon 18 operacija na mome tijelu, imao sam ozbiljnih problema prije četiri godine s leđima i koljenima. Imao sam još 11 operacija samo na koljenima. Nisam mogao hodati uza stepenice bez pomoći ruku. No, na svu sreću, pronašao sam terapeuta iz Lihtenštajna i terapiju koja mi je pomogla u kratkom vremenu i na nevjerojatan način, tako da sada više uopće ne trebam lijekove, krećem se normalno i nemam bolova. To je bio čisti spas. Nisam više sposoban za nekakva ozbiljnija natjecanja, ali mogu živjeti normalno.

• Uvijek je nezahvalno uspoređivati sportaše iz različitih vremena i sastavljati ljestvice najboljih svih vremena. Ipak, kako to izgleda iz perspektive jednog od najvećih?

– Mnogo ih je velikih. Marcel Hirscher je sjajan, godinama je skijaš s najboljom tehnikom. U moje vrijeme bilo je sjajnih skijaša, kao što su Jean-Claude Killy, [Ingemar] Stenmark, [Pirmin] Zurbrigen, Herman Mayer, da ne nabrajam dalje… Nemoguće je nabrojati najboljnih pet, najbolja dva ili njih deset. Ja sam sretan što sam skijao protiv nekih od najboljih u povijesti Svjetskog kupa i drago mi je za svakog velikog sportaša, kao što je Hirscher i sada [Kjetil] Jansrud, koji je stvarno moćan ove sezone. I najvažnija stvar je borba, natjecanje za veliki kristalni globus na kraju sezone. Ove godine, s Jansrudom, Hirscher ima pravog suparnika, koji je na njegovoj razini.

• Može li netko od njih dvojice srušiti vaš rekord?

– Pa, mogli bi, ako će se natjecati dovoljno dugo. Ali, ja uvijek u šali kažem – ako Hirscher osvoji pet naslova, ponovno ću se početi natjecati…

• Sami ste nabrojali neke od velikana s kojima ste se borili za naslove, medalje i postolja. No, koji su vaši najdraži rivali iz tih natjecateljskih vremena?

– Alberto Tomba je ovdje, ali najdraži mi je bio Pirmin Zurbriggen. On je gotovo deset godina bio moj glavni suparnik. Iako sam imao rivale kao što su Stenmark, Tomba, [Kjetil André] Aamodt, Lasse Kjus, na kraju se radilo o borbama za veliki kristalni globus, a od 1984. do 1993. godine uvijek smo tu bili ja i Zurbbrigen, osim jedne godine, kada je tu bio Paul Accola.

• Ne možemo Vas ne upitati nakon svih ovih godina gdje je i kakvo je skijanje danas u odnosu na ‘Vaše’ vrijeme. U čemu je razlika?

– Mislim da je lakše skijati s ovim današnjim skijama, carving skijama, ali je s njima veći pritisak na tijelo. Naprezanje tijela veće  je nego što je bilo nama. Brzina i neke druge stvari su iste, ali naprezanje u zavojima i u uvjetima mnogo leda na stazi ima gori učinak na tijelo nego što je to bilo prije.

• I Vi ste jedna od legendi koja se rado odaziva pozivima na ‘Snježnu kraljicu’. Zbog čega se vraćate u Zagreb?

– Sreo sam toliko divnih ljudi ovdje u Zagrebu, u Hrvatskoj, mnogo je smijeha. Rade izvrstan posao na ovoj utrci, jer nije lako to organizirati. To je malo brdo, mala staza i to nije klasična zimska destinacija. Mislim da se svi ovdje, u Zagrebu, dobro provode, usluga i organizacija su vrhunski. No, ja u prvom redu dolazim zbog ljudi, koji mi se jako sviđaju.

• To je malo brdo, ali iznjedrilo je velike skijaše, Janicu i Ivicu Kostelića…

– Janica je, nažalost, prekinula karijeru prije mnogo godina, a ni Ivica neće još dugo skijati, jer je njegovo tijelo u tom smislu prilično ‘potrošeno’. Već predugo vremena provodi trenirajući na glečerima. Mislim da bi za njega bilo puno bolje da sam sebi kaže da četiri mjeseca godišnje neće biti na snijegu, da radi samo na fizičkoj pripremi i na taj bi način, barem mislim, mogao biti u dobroj fizičkoj formi. Ali, s ovakvim intenzitetom treninga, kao što je imao posljednjih godina, mislim da to nije moguće održati.

Izvor: Al Jazeera