Halid Demirović: Bh. selekcija može iznenaditi

Halid Demirović vodio je rukometnu reprezentaciju BiH do 2009. godine (Reuters)
Halid Demirović vodio je rukometnu reprezentaciju BiH do 2009. godine (Reuters)

Razgovarao: Mladen Obrenović

Iako je otišao u rukometnu mirovinu, bivši izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine Halid Demirović jako dobro poznaje lokalne, regionalne i svjetske prilike u rukometu. Nakon 50 godina na terenu i uz njega, u miru će pratiti premijerni nastup bh. rukometaša na smotri najboljih, ali i odgledati što mogu druge reprezentacije s ovih prostora te gdje je svjetski rukomet danas.

  • Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine ima premijerni nastup na svjetskim prvenstvima, ali i na velikim natjecanjima uopće. Na bh. prostorima oduvijek su rasli dobri rukometaš i igrao se dobar rukomet. Vjerujete li u bh. reprezentativce?

– Definitivno je tačna konstatacija da je sa područja Bosne i Hercegovine u bivšoj Jugoslaviji bilo mnogo reprezentativaca, vrhunskih klubova i igrača. Samo ću spomenuti banjalučki Borac, Krivaju iz Zavidovića, dobojsku Slogu ili Bosnu iz Visokog. Sve su to bili prvoligaši u bivšoj državi, u kojoj je konkurencija bila veoma jaka. Mislim da Bosna i Hercegovina ima dobre šanse da u Kataru pokuša napraviti iznenađenje, međutim, realno će biti veoma teško.

  • Bosna i Hercegovina je u teškoj grupi, a otežavajuća okolnost može biti i to što mora igrati protiv reprezentacija koje pohađaju vrlo slične škole rukometa, a to su i hrvatska i makedonska reprezentacija. Bh. igrači imaju znanje, kvalitet, borbenost i iskustvo, no koliko im je uteg na nogama igra protiv susjeda?

– Ovi momci nemaju nikakav veliki uteg, i to su pokazali u kvalifikacijama. Oni mogu igrati neopterećeno jer nemaju šta izgubiti. Samo mogu dobiti. Veoma su ponosni na ono što su odigrali, zajdno sa svojim selektorom, koji im svojim stilom vođenja ulijeva pouzdanje. Ekipa je kombinacija nekoliko iskusnijih i mlađih igrača, koji vuku i nemaju straha igrati s bilo kim. Respektiraju protivnika i cijene ga, ali vjeruju u sebe.

Na utakmicama koje dolaze, svi smo analizirani na mnogo načina. Protivnici analiziraju nas, mi analiziramo njih i svaki je segment do detalja analiziran da bi se došlo do pobjede. Tu je važno i taktičko nadmudrivanje, ali i iskustvo igrača na takvim takmičenjima dolazi do izražaja. To je ono što mi nemamo. Prvi put igramo, i to može biti problem, jer u dva dana igrati dvije teške utakmice malo je stresno. Ostale reprezentacije koje redovno učestvuju na evropskim i svjetskim prvenstvima imaju te cikluse i navikli su na to.

  • Reprezentacija Bosne i Hercegovine je doista Bosna i Hercegovina u malom. Ti mladi ljudi zaista djeluju kao jedan tim. Pokazuju li tako da su oni zapravo ono što Bosna i Hercegovina treba biti? Jesu li na taj način i pravi promoteri svoje države?

– Sigurno da jesu. Činjenica da Bosna i Hercegovina uopšte učestvuje na svjetskom prvenstvu i da ime Bosne i Hercegovine tamo postoji najveća je propaganda koju jedna zemlja može imati. To su prije njih napravili fudbaleri na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, sad to rade i rukometaši, i košarkaši na evropskom prvenstvu, baš kao i drugi sportisti koji nastupaju pod zastavom Bosne i Hercegovine. To je najbolja promocija. Ne volim miješati politiku u sve to, ali ne može biti bolji promoter za svoju zemlju niko drugi osim sportista, a kolektivni sportovi posebno.

  • Iako nastupaju u idealnim uvjetima katarskih dvorana, kad izađu na teren potpuno će im biti svejedno igraju li u Sarajevu ili Dohi. No, izbornik treba biti i motivator. Imate li neki savjet svom nasljedniku na klupi reprezentacije?

– Ovo je vrhunac za jednog sportistu. Možda je samo važnije igrati na olimpijskim igrama. Tu su 24 reprezentacije koje su najbolje na svijetu i ti se mjeriš s njima. Igrači nastupaju za svoju zemlju, za svoje klubove, predstavnici su svojih porodica i samih sebe, jer igraju za svoju ličnu promociju i da bi dobili bolji kljub, da bi se neko za njih zaintersirao. Šta će im veća motivacija od toga?

Samo ovih nekoliko stvari koje sam nabrojao, a ima ih više, dovoljna su motivacija da igrači budu motivirani. Ne samo zato što se igra u modernim dvoranama u Kataru, nego zato što je mjeriti se s najboljima na svijetu nešto što je veliki izazov i izaziva veliku želju, ali i čini te ponosnim da si tu.

  • Na terenu i uz njega proveli ste 50 godina. Poznajete školu rukometa na ovim prostorima. Je li Vas iznenadilo što su četiri reprezentacije s ovih prostora otputovale u Katar?

– Odlazak četiri reprezentacije u Katar samo je dokaz onoga što se nekad radilo. Jugoslavija je uvijek u kolektivnim sportovima, pogotovo u rukometu, vladala svijetom. To je ostalo i ne može se izbrisati. Malo je nedostajalo i da Srbija i Crna Gora da budu tu. Volio bih da se jednom desi da svih šest država sa područja bivše Jugoslavije, jer i ja izlazim iz te škole, kvalificiraju na jedno veliko takmičenje. To bi još jednom potvrdilo kvalitet rukometa ovdje, da se igra i gaji dobar rukomet, da se voli sport, naročito kolektivni sport. To je nešto veliko. Uvijek smo, kao bivša Jugoslavija, bili primjer.

I činjenica da igraju četiri reprezentacije sa ovih prostora u Kataru, a doći će trenutak kad će ih biti i svih šest, veliki je pokazatelj kako se na ovim prostorima igra i gaji kolektivna igra te ima tradiciju. Uprkos svim problemima, ljudi su zajedno na terenu, i to sam doživljavao kad sam vodio reprezentaciju. Tu nema razlike, nema veze ko se kako zove. Oni imaju svoje nadimke, između sebe se druže, motiviraju, piju kafu, poslije izlaze kad se trebaju opustiti. To je takva atmosfera i takva su druženja da to čovjek rijetko može doživjeti. To je teško opisati nekome i dokazati.

Kad Bosna i Hercegovina igra protiv nekoga s kime je igrala Hrvatska, Makedonija ili Slovenija, oni će dobiti pomoć od trenera i stručnog štaba. Postoji neka saradnja, o tome se malo piše i zna, ali toga ima dosta. Stručni štabovi i bivši igrači sa ovih prostora se i druže, oni se poznaju, igrali su jedni protiv drugih i žele jedni drugima pomoći. To je dokaz da sport samo zbližava ljude.

  • Kako vidite šanse Makedonije, Slovenije i Hrvatske, koja je jedna od favorita i među najboljima u svijetu?

– Hrvatska je favorit u našoj grupi. Ona je sigurno među najboljim ekipama svijeta, zajedno s Francuskom, Španijom i Danskom. Može tu još neko iznenadi, jer se Šveđani opet vraćaju. Obično se na takvim prvenstvima pojavi neko iznenađenje, a to je možda Tunis, koji trenira moj prijatelj Sead Hasanefendić. Oni mogu napraviti iznenađenje, dobri su, fanatični i motivirani.

Makedonija realno ima šanse da prođe u drugi krug, jer već duži period igraju zajedno. Kiro Lazarov možda ima posljednju priliku da nešto napravi u svojoj reprezentaciji. Oni isto igraju s puno naboja, jer igraju svim srcem za svoju zemlju. Veoma su borbeni i fanatični, daju sve od sebe, a imaju i navijače, koji ih prate, i sigurno će ići u Katar. Ipak, mislim da ne mogu dalje.

Slovenci su su takvi da mogu odigrati i napraviti iznenađenje, a mogu i kiksati protiv ekipa od kojih se najmanje nadaš. Nisu postojani, nemaju kvalitet da uđu među prve četiri, iako su nedavno došli i do polufinala. Mislim da nemaju velike šanse.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike SPORT
POPULARNO