Medalje uglavnom dijelili Jugoslavija, SAD i SSSR

Dražen Petrović predvodio je 1990. godine u Argentini 'bijeli Dream Team' (AP)

Piše: Mladen Obrenović

Originalni američki izum, za koji je zaslužan James Naismith, sveučilišni profesor rođen u Kanadi koji je košarku kao sport osmislio u čuvenom Springfieldu i kome u čast je i pehar namijenjen najboljem na svijetu dobio naziv, očito su mnogo bolje na svjetskoj sceni primijenili polaznici jugoslavenske i sovjetske škole košarke.

Najveći broj titula svjetskih prvaka jeste osvojila reprezentacija SAD-a, ukupno četiri, no dvostruko više zajedno imaju dvije države koje više ne postoje – SFRJ Jugoslavija (tri titule), njezina nasljednica Savezna Republika Jugoslavija, odnosno zajednica Srbije i Crne Gore (dvije titule) te SSSR (tri titule).

Upravo rasprave o tome tko doista ima najviše titula, jer će mnogi u Srbiji sebi pripisati svih pet titula koje su došle u Beograd, bez obzira kako se zvala zajednica u kojoj su bili (i tko nosio zasluge za zlato) i bi li sve bilo drugačije da su NBA igrači nastupali i prije ‘90-ih.

No, statistika ipak ukazuje na raspored snaga u kojem su igrači s prostora bivše Jugoslavije, SAD-a i Sovjetskog Saveza osvojili 12 od ukupno 16 titula na do sada odigranim svjetskim prvenstvima. Preostale su “mrvice” pokupili Brazil, koji je dva puta bio najbolji na svijetu (oba puta na tlu Južne Amerike), te Argentina (najbolja na premijernom prvenstvu, kojemu je bila domaćin) i Španjolska (najbolja prije osam godina u Japanu).

Amerikanci slali radnike

Sve je počelo prije davne 1950. godine, kada je, po uzoru na svjetska prvenstva u nogometu, odlučeno da se igraju i smotre najboljih košarkaških reprezentacija globusa, i to svake četiri godine, “u pola” olimpijskog ciklusa. Domaćinstvo prvog turnira povjereno je Argentini, koja se pokazala “negostoljubivom” i, u konkurenciji 10 reprezentacija, osvojila titulu, jedinu u povijesti.

Ostat će upisano kako u SAD-u, čija je izabrana vrsta osvojila srebro, nisu baš najozbiljnije shvatili novo natjecanje, pa su u Buenos Aires poslali tvorničku ekipu Chevroletovog pogona u Denveru.

Michael Jordan [AP]

Niti jedna reprezentacija od Brazila početkom ‘60-ih nije uspjela obraniti titulu sve dok to nije pošlo za rukom srpskim i crnogorskim reprezentativcima, okupljenima pod zastavom SR Jugoslavije, na prvenstvima u Ateni i Indianapolisu. U Grčkoj su 1998. godine, kad zbog “lock-outa” nije bilo NBA igrača, Dejan Bodiroga i ekipa slavili ispred Rusije.

Četiri godine kasnije, na prvom i jedinom Mundobasketu organiziranom u postojbini košarke, na kojoj se “Dream Team” poprilično obrukao, Jugoslavija je, predvođena Divcem i Predragom Stojakovićem, pobijedila Argentinu. (Upravo je Argentina u grupnoj fazi nanijela prvi poraz američkoj reprezentaciji sastavljenoj od NBA igrača, potom ih je Jugoslavija izbacila u četvrtfinalu, a Španjolska pobijedila u borbi za peto mjesto.)

Sjajna generacija Španjolaca do prve i jedine svjetske titule stiže u Japanu, pobijedivši u finalu Grčku, dok je SAD stigao “tek” do trećeg mjesta. U toj su ekipi igrale zvijezde čije ime i danas mnogo znači na NBA parketima, kao što su Dwyane Wade, LeBron James ili Carmelo Anthony, no Grci su u polufinalu bili bolji.

Posljednje svjetsko prvenstvo odigrano je prije četiri godine u Turskoj, kad su domaćini uspjeli stići do finala, nakon akcije u kojoj je Kerem Tunceri nagazio liniju i postigao pobjednički koš za pobjedu protiv Srbije. Turci su u finalu, nakon senzacionalnog niza od osam pobjeda, zaustavljeni od američkih zvijezda, čime je SAD stigao do svoje četvrte titule u povijesti. Litva je bila treća.

Branitelji titule ponovno su, bez obzira što im ponovno neće igrati najbolji igrači, glavni favoriti za titulu na prvenstvu kojemu su domaćin španjolski gradovi. No, ni domaća ekipa neće se tako lako predati na vjerojatnom oproštaju braće Gasol, Calderona, Navarra, Fernandeza… od reprezentacije. Ostali? To će biti poznato nakon madridskog finala.

Izvor: Al Jazeera