Halilhodžić: Vitez iz Jablanice vraća dugove

Piše: Mladen Obrenović

Alžirska nogometna reprezentacija je, ulaskom u osminu finala Svjetskog prvenstva u Brazilu, ispisala povijest, a Vahid Halilhodžić potvrdio status legende – igračke, trenerske, izborničke i ljudske.

Pred Alžirom i Vahom utakmica je koja im samo dograđuje već stečenu slavu, ali i prilika za neke davno neizmirene račune i dokazivanje. Reprezentaciji da se “osveti” Njemačkoj za “igranje na rezultat” davne 1982. godine u Španjolskoj, a Vahi da mu je mjesto među najvećim trenerima svijeta.

I Halilhodžić je prije 32 godine svjedočio iz prve ruke rezultatskim uspjesima “Pustinjskih lisica”, prije svega pobjedi protiv aktualnih europskih prvaka Nijemaca, tada Zapadnih Nijemaca, na otvaranju Mundijala. Alžiru tada nisu bile dovoljne ni dvije pobjede u skupini jer su Nijemci i Austrijanci “bratski” odigrali za prolazak obje reprezentacije i slanje Alžiraca kući.

Ispisao povijest

Halilhodžić je potpisao povijesnu stranicu alžirskog nogometa i dobio priliku objasniti svijetu da ni Alžir ni on ne žele biti epizodisti na najvećoj svjetskoj smotri nogometa. Upravo je u Španjolskoj 1982. godine Vaha ostao na klupi u jednoj reprezentaciji koja je smatrana pritajenim favoritom, ali i još jednom razočarala. Halilhodžić je tada bio na vrhuncu karijere. I nije dobio pravu priliku.

“Iako sam bio najbolji igrač Jugoslavije, u Španiji sam bio rezerva. [Tadašnji selektor Miljan] Miljanić je na moje mjesto stavio [Safeta] Sušića, navodno zbog taktike. Teško sam to primio jer bih uz pakere, kao što su [Vladimir Petrović] Pižon i [Ivica] Šurjak, bio najbolji strijelac Mundijala. Jednom prilikom mi je Miljanić priznao da je pogriješio”, pričao je mnogo kasnije Halilhodžić.

Zajedno s Dušanom Bajevićem, Halilhodžić je ‘70-ih godina predvodio napad mostarskog Veleža i doslovno bio strah i trepet svim golmanima na nogometnim terenima u cijeloj Jugoslaviji. “Rođeni” su bili na korak do osvajanja titule 1973. i 1974. Te sezone došli su i do četvrtfinala Kupa UEFA-e, gdje su zaustavljeni u proljeće 1975.

Najveći uspjeh, upravo u posljednjoj Vahinoj sezoni na stadionu Pod Bijelim brijegom, stigao je 1981. godine, kada Velež osvaja Kup maršala Tita, a u pobjedi nad Željezničarom (3:2) Halilhodžić postiže dva gola. Poslije toga odlazi u Francusku, gdje godinama igra za Nantes, a potom i Paris Saint-Germain, nastavljajući nemilosrdno tresti mreže. Dva puta je bio najbolji strijelac francuskog prvenstva.

Osobna tragedija u ratu

Početak trenerske karijere vraća ga Veležu, no rat na prostorima bivše Jugoslavije donio mu je i osobno stradanje, ali i suočenje sa smrću. Pokušavajući da smiri napetu situaciju i pucnjavu koja se dogodila nedaleko od njegove kuće u Mostaru, umalo je platio glavom. Htio je spriječiti veće zlo, a malo je nedostajalo da ga vojnici ubiju.

“Jadno, bijedno i žalosno se osjećam. Doživio sam da u svom gradu bude upereno 30-40 pušaka u mene. Ne bih htio da se slike apokalipse Vukovara dese ovom gradu. Ne bi tada bilo krivaca, svi bismo bili poraženi”, ispričao je Halilhodžić krajem ožujka 1992. godine novinarima iz bolničke postelje, gdje je završio nakon nesretnog slučaja samoranjavanja.

Uskoro napušta Mostar i počinje bogatu trenersku karijeru, u kojoj je s PSG-om osvojio francuski kup, a s marokanskom Rajom Casablancom Afričku ligu pravaka.

Karijeru je, za sada, okrunio plasmanom na Svjetsko prvenstvo u Brazilu s alžirskom reprezentacijom, koju vodi posljednje tri godine, te prolaskom u osminu finala. Za doprinos francuskom sportu, u vrijeme dok je trenirao PSG, predsjednik Jacques Chirac proglasio ga je Vitezom nacionalne Legije časti.

“To me je dirnulo u srce. Nikad u životu nisam se tako osjećao. To je veliki osjećaj, kao da treperim, i uveliko se razlikuje od bilo kojeg sportskog trofeja. Zaslužujem li ja to sve? Što god bude, moram zahvaliti Francuskoj i predsjedniku Republike. To je zaista nešto fantastično za mene”, priznao je Halilhodžić nakon što je odlikovan.

Vitez i džentlmen

I prije četiri godine Vaha je doživio sličnu nepravdu kao i 1982. godine. Iako je s Obalom Slonovače izborio odlazak na Mundijal, iznenada je smijenjen – bez obzira na rezultat. I bez obrazloženja.

Uslijedila je i epizoda sa zagrebačkim Dinamom i sukob sa Zdravkom Mamićem, u kojem se Vaha ponio onako kako dolikuje nositelju jednog od najvećih francuskih prizanja – viteški i džentlmenski.

Ovo je ljeto dobio priliku ispraviti sve nepravde.

Izvor: Al Jazeera