Ivanišević za AJB: Đoković je moj favorit

Piše: Momir Jelovac

U Wimbledonu su u ulozi trenera tri pobjednika jedinog Grand Slam turnira koji se igra na travi. Boris Becker je tri puta dizao pobjednički pehar, a pokušat će pomoći Novaku Đokoviću (pobjedniku iz 2011. godine) da dođe do druge titule. Amelie Mauresmo (pobjednica iz 2006. godine), sjajna francuska teniserka, imat će težak zadatak da pripremi Andyja Murrayja za odbranu naslova. A Goran Ivanišević će prvi put kao trener na travu Wimbledona – na kojem je, zatraživši pozivnicu (wild card) na čudesan način osvojio titulu 2001. godine. Njegov pulen Marin Čilić ima podosta oružja u svom arsenalu, koje mu daje nadu da bi mogao Goranovim tragom u Wimbledonu…

Ivanišević je 2001, u turbulentnoj godini, pao na 125. mjesto ATP liste, igrajući čak turnire druge kategorije (challenger). Havarija je počela na bizaran način, u Brightonu krajem 2000. godine. U meču 2. kola s Koreancem Hyung Taik-Leeom Goran je morao predati meč jer više nije imao rezervnih reketa u torbi – sva tri je polomio!

Košmar se nastavio, pa je pred sami Wimbledon, na turniru u Queen'su, Ivanišević već u prvom kolu u dva seta izgubio od gotovo nepoznatog Italijana Cristiana Carattija koji je bio 198. na ATP listi… U glavni turnir Wimbledona nije mogao bez pozivnice. Zatražio je “wild card” i morao čekati 24 sata kako bi saznao da li je “prošao”. Ostalo, vjerujem, znaju svi koji iole prate tenis.

Redom su padali Johansson, Moya, Roddick, Rusedski, Safin, Henman, Rafter… Ostat će zapisan kao prvi i jedini u povijesti koji je u Wimbledonu s pozivnicom došao do kraja.

Bijeg od defanzive

Marin Čilić, trenutno najbolji hrvatski teniser, koji je početkom 2014. godine odlučio svoju tenisku sudbinu staviti u ruke Ivaniševića, igra sve bolje. Svakim danom sličnost između Marina i njegovog idola iz dječačkih dana na terenu je sve veća. Ima još nešto: i Marin je u predvečerje Wimbledona ispao u prvom kolu Queen'sa (dobio ga je Matošević) kao i Goran 2001. godine. No, da ne pretjeram, svaka sličnost je slučajna. Ali, nije slučajno to da Marin izgleda drugačije i bolje nego ranije, posebno na servisu.

“Marin je visok 198 centimetara i ta činjenica sve objašnjava. On nema što tražiti u defenzivi, ima nevjerojatne udarce – i bekend, i forhend, i voleje – i mora biti agresivniji. To, naravno, ne znači da mora samo igrati servis, volej, ‘visiti’ na mreži, ali mora iskoristiti svaku šansu kad je loptica za udariti, mora je udariti, nema ‘guranja’, mora igrati hrabro, kao što je odigrao u Roland Garrosu protiv Đokovića. To je riskantan tenis, ali on to može i mora, ako se hoće priključiti najboljima”, kaže Ivanišević uoči početka Wimbledona.

“Radimo na svim segmentima. Servis je puno bolji, neke su stvari puno bolje, na nekima još treba raditi, ali on prvenstveno treba vjerovati u ono što igra, da se u trenucima, kada je ‘gusto’, ne vraća na ono staro, nego da pokuša ovo novo, na čemu radimo, i onda će biti sigurno tamo gdje zaslužuje po svom potencijalu, u vrhu. Nije bitno šta ja želim u njegovoj igri, nego je bitno da on vjeruje u ono što radimo, u ono što se dogovorimo… Tu je ključ”, objašnjava novi Čilićev trener.

Na temelju ove priče o Čiliću, ali i o usponu nekih mladih igrača, Ivanišević govori o listi favorita na ovogodišnjem Wimbledonu, koja je izgleda šira nego prethodnih godina.

Murray navikao na žene

“Možemo reći da je šira, ali i nije. Na kraju se sve ‘otkine’ na njih nekoliko. Ali, ima dobrih igrača, koji mogu iznenaditi veliku četvorku [Nadal, Đoković, Murray, Federer]. Po meni, [Kanađanin Miloš] Raonić je najopasniji. Napravio je ogroman napredak, radeći s Ljubom [Ivan Ljubičić]. Ljubo mu je promijenio dosta toga, ‘glavu’, način igre, izgleda sjajno… Tu su i Dmitrov, Nishikori… Očekujem puno od Marina. Ovo je podloga koja mu perfektno odgovara, ali opet, moj favorit je Đoković, ako bude zdrav. On je bio moj favorit i prošle godine, ostajem s njim kao favoritom i ove…”, priča Ivanišević.

Murray brani titulu bez trenera Ivana Lendla, koji je napravio s Andyjem ono što su Britanci čekali 77 godina – Grand Slam u Wimbledonu. Nikada Murray nije bio pod većim pritiskom kao prošle godine. Hoće li Andyju biti teže ili lakše ove godine, posebno u situaciji kada dolazi braniti titulu s Amelie Mauresmo na trenerskoj klupi?

“Mislim da će mu biti lakše, ali ‘ajmo redom. Engleski mediji su katastrofalani, masakrirat će ga ako ne uspije i takav pritisak teško ko može podnijeti (sjetimo se Henmana), ali opet, s druge strane, šta mu mogu – osvojio je Wimbledon i tu prestaje priča. A što se tiče Amelie, ona je sjajna osoba, vrhunska tenisačica. Da li je to dobro ili ne – vrijeme će pokazati, kao i obično. Zašto ne probati, ništa neobično za njega, on je radio s mamom, navikao je na to i vidjet ćemo koliko mu može pomoći. Amelie Mauresmo je bila svjetski broj jedan, pobjednica dva Grand Slam turnira i nije netko bez veze, tko je pao odnekud iznenada. U svakom slučaju, mislim da će Andyju biti lakše nego prošle godine. Istina, brani naslov, ali to je gušt i čast i sve ostalo što ide uz to”, kaže Ivanišević.

Razgovor s Goranom u Aorangi Parku, gdje treniraju učesnici wimbledonskog turnira, počeli smo nogometom…

‘Ne daj se, Bosno’

“E, Bosno moja, žao mi je, strašno žao, pa kako suci mogu napraviti takve pogreške? Vidjeli ste na prvoj utakmici Brazil – Hrvatska, pa to nije normalno. Šteta, regularan gol [Edina] Džeke, prekršaj kod gola Nigerije… A moglo je biti drugačije kad imaš 1:0, ali šta se može. Svejedno im čestitam na prvom plasmanu na Svjetsko prvenstvo. To je mlada ekipa, ima dobrih igrača. Sada je najlakše ‘opaliti’ po Džeki, što je ‘fulija’ sve one šanse. Što ćeš, to je vrhunski događaj, on je sigurno htio sve naj-naj, ali nije bio njegov dan”, priča Ivanišević.

Prognozirao je večerašnji duel Hrvatska – Meksiko.

“Svi očekujemo pobjedu protiv Meksika. Neće biti lako, Meksikanci su pokazali koliko su ‘gadni’, teški, neugodni, ali mislim i nadam se da ćemo proći skupinu, a onda na Nizozemce ili Čileance – pa tko živ, tko mrtav”, optimista je Ivanišević.

I, za kraj, opet malo o tenisu. Dugo već nije nikakva novost da žrijeb u svim konkurencijama vrvi od igrača iz regije, koji igraju za razne zemlje: od Australije (Matošević, Tomić), preko Kanade (Raonić, Dančević), SAD-a (Lučić), Njemačke (Petković), Francuske (Mladenović), pa do Novog Zelanda (Eraković). I žrijeb je htio da se baš u prvom kolu sastanu Splićanka Marina Eraković i najmlađa učesnica turnira u Wimbledonu Ana Konjuh (17), koja je mjesto u glavnom turniru izborila sjajnom igrom u kvalifikacijama. U prvom kolu igraju i Karlović – Dančević.

Tu su, naravno, Đoković, Lajović, Zimonjić, Janković, Ivanović, Jovanovski, Jakšić (Srbija), Čilić, Karlović, Pavić, Martić, Vekić, Jurak (Hrvatska), Rola, Bedene, Srebotnik, Herceg (Slovenija)… Danka Kovinić (Crna Gora) čeka kao “lucky loser” (sretni gubitnik) iz posljednjeg kola kvalifikacija. Neke od njih ćemo sigurno gledati dugo u narednih 14 dana, nadamo se nekoga i na samom kraju. Najviše šansi, naravno, ima Đoković, no ne zaboravimo dubl-eksperte Zimonjića i Srebotnik, a ko zna, kao što reče Ivanišević, trava je čudna, iznenađenja su moguća, u Londonu vrlo česta. Sjetimo se samo prošle godine – nakon dva kola Wimbledon je ostao bez dva pobjednika: Nadala (prvo kolo) i Federera (drugo kolo).

Izvor: Al Jazeera