‘Za dom spremni’: Legalizacija ili zabrana?

Piše: Damir Petranović

Arbitražni sportski sud u Lausanni (CAS) u četvrtak će krenuti prema konačnom rješenju slučaja “Šimunić” – odlučivat će o žalbi hrvatskog nogometaša na kaznu zbog uzvikivanja ustaškog pozdrava “Za dom spremni” nakon utakmice protiv Islanda na Maksimiru, kojom mu je zabranjen nastup u deset službenih utakmica, kao i pristup stadionima tijekom Svjetskog prvenstva u Brazilu.

Službena odluka o suspenziji kazne očekuje se već u ponedjeljak.

Lančana reakcija

Incident je u Hrvatskoj već izazvao lančanu reakciju, pa su nakon pobjede koja je reprezentaciji osigurala plasman u Brazil, na stadionima diljem zemlje navijači skandirali isti zabranjeni pozdrav, a u javnosti se po tko zna koji put povela rasprava između onih koji upozoravaju na oživljavanje ustaštva i onih koji – dosta neuvjerljivo – tvrde kako je riječ o ‘starom hrvatskom pozdravu’, djeličku opere “Nikola Šubić Zrinski”.

Sam Šimunić, 36-godišnjak rođen pod imenom Joe u australskoj Canberri, u obitelji hrvatskih emigranata porijeklom iz Bosne, još od spornog salutiranja na Maksimiru nije se pojavio u javnosti: tek je preko svojih odvjetnika poručio da njegov pozdrav nije bio fašistički niti usmjeren mržnjom protiv bilo koga. “Meni je dom simbol ljubavi, domovine i zajedništva”, kazao je tada.

Ipak, Prekršajni sud u Zagrebu – gradu u koji je doselio tek s 33 godine, nakon karijere u Australiji i Njemačkoj – zbog “raspirivanja rasne mržnje” kaznio ga je globom od 25 tisuća kuna [3.295 eura].

Službena odluka o suspenziji kazne očekuje se već u ponedjeljak.

Na zabranu igranja deset utakmica i vjerojatni kraj reprezentativne karijere nogometaš je uložio žalbu Svjetskoj nogometnoj federaciji (FIFA), ali nije mu uvažena, pa je okupio respektabilan tim odvjetnika i pokrenuo spor pred CAS-om. Ovaj sud, čije će vijeće biti sastavljeno od jednog “kućnog” i po jednog suca određenog od FIFA-e i Šimunića, idućeg tjedna mogao bi tek suspendirati odluku Svjetske nogometne federacije, što bi sportašu omogućilo nastup u Brazilu ako ga izbornik Niko Kovač uopće pozove. Bit će vremena: CAS objavljuje odluku u ponedjeljak, a Kovač svoj popis – u utorak.

Kraj cijelog procesa, pak, u svakom slučaju, trajat će vjerojatno do kraja ove godine.

Predmet je sa sportskog prebačen na pravni teren, pa će odvjetnici pokušati dokazati da Šimunić uopće nije prekršio pravila FIFA-e. Osim toga, dosta će se bazirati na diskreditaciji njenog glavnog svjedoka – povjesničara Barryja Lituchyja, svjedoka obrane Slobodana Miloševića u Haagu i čovjeka koji je, tvrde, negirao genocid u Srebrenici, Billa Clintona prozvao Hitlerom, a iskazao se u nevjerojatnom preuveličavanju ionako grozne brojke stradalih u ustaškom logoru Jasenovac.

A čini se da se obrat dogodio i kod FIFA-e: nakon što su Šimunićevi odvjetnici najavili pozivanje nekoliko hrvatskih ministara koji bi trebali objasniti sporadično pojavljivanje izraza “Za dom spremni” u hrvatskom javnom životu, ova organizacija navodno je odustala od dokazivanja da je riječ o isključivo fašističkom pozdravu – ali i dalje tvrdi da je nogometaš izazivao rasnu mržnju. I obrana će pozvati svoje svjedoke, Šimunićeve bivše suigrače i trenere, pa će proces u Lausanni vjerojatno privući mnogo medijske pozornosti.

Apsurdno i brutalno

U njegovoj dječačkoj pradomovini, odnosno današnjoj domovini Hrvatskoj, sve je utihnulo. No, nema sumnje da se već ovih dana može očekivati lavina. Kakva god bila presuda ovog malo poznatog sportskog suda, može se predvidjeti da će se ona protumačiti kao “legalizacija” ili “konačna zabrana” ustaškog pozdrava.

To, smatra sociolog Renato Matić, potpuno apsurdno i brutalno jasno pokazuje da se Hrvatska kao samostalna država uopće nije izgradila.

“Kao odgovorno i zrelo društvo kakvim se želimo smatrati, odavno smo trebalo odrediti poželjne i nepoželjne oblike ponašanja i verbalnih ispada. A pozdrav ‘Za dom spremni’, koliko god se o njemu govorilo da sam po sebi ne znači ništa ružno ili da je čak možda bio korišten i prije, toliko je kompromitiran kroz groznu stvarnost Drugog svjetskog rata i kroz ustaški režim, da smo kao društvo kojemu je stalo do budućnosti i želi se postaviti na noge, davno trebali riješiti problem. I ne samo donijeti konkretne zakone, nego i kroz obrazovne programe jasno objasniti da to nije nikakav poziv prijateljima na kavu ili pivo, nego borbeni poklič za mržnju protiv drugih”, jasan je Matić.

Incident je u Hrvatskoj već izazvao lančanu reakciju, pa su nakon pobjede koja je reprezentaciji osigurala plasman u Brazil, na stadionima diljem zemlje navijači skandirali isti zabranjeni pozdrav, a u javnosti se po tko zna koji put povela rasprava između onih koji upozoravaju na oživljavanje ustaštva i onih koji – dosta neuvjerljivo – tvrde da je riječ o “starom hrvatskom pozdravu”, djeličku opere “Nikola Šubić Zrinski”.

“I pogledajte kakva smo mi država: na osnovu odluke jednog sportskog suda, u kojem sjede ljudi koji nemaju nikakve veze s Hrvatskom, izvodit će se zaključci. Ako bude afirmativna, neki će se pozivati da je Sud opravdao taj uzvik; a ako bude negativna, drugi će govoriti da su konačno dobili dokaz da su u pravu.”

Na podsjećanje da je u Hrvatskoj Šimunić ipak kažnjen globom od 25 tisuća kuna, Matić odgovara da se i u tome vidi sav apsurd naše stvarnosti: “Nažalost, to uopće nije utjecalo na percepciju, jer se o sudskim presudama i dalje raspravlja ovisno o tome tko je na vlasti. Ako se nekome ne sviđa vladajuća opcija – bila ona ‘ustaška’ ili ‘partizanska’ – sve odluke suda promatraju se u tom kontekstu. Nismo se puno odmakli od one Titove da ‘priznaje samo sud svoje partije’, iako smo kao suverena država morali imati vrlo jasne stavove i samosvijest oko toga čime se iz povijesti trebamo ponositi, a što nikako ne smijemo afirmirati i naglašavati. Osim toga, koliko je stanovnika uopće brojao taj ustaški režim? Jedan posto, još u ono doba!”, kazao je Matić.

Politolog Anđelko Milardović je, također, vrlo jasan. Kaže da ”Za dom spremni” definitivno nije demokratski pozdrav, jer da jest – o tome se ne bi ni raspravljalo.

Demokratske vrijednosti

”Cijela ta verbalna i tjelesna komunikacija ne uklapa se u kontekst demokratskih vrijednosti, a osim toga, stalno izaziva polemike i produbljuje podjele. Nikako se ne možemo izbaviti iz prošlosti i konačno početi živjeti realan život! I kakva god bila odluka tog suda, nastupit će dodatna polarizacija”, predviđa Milardović.

Politolog Anđelko Milardović je, također, vrlo jasan. Kaže da ‘Za dom spremni’ definitivno nije demokratski pozdrav, jer da jest – o tome se ne bi ni raspravljalo.

Zašto baš Šimunić, i zašto se ovakvi incidenti vrlo često vežu uz nogomet? Politolog ima racionalno objašnjenje:

”Taj mladić je odrastao u Australiji, u drugim uvjetima i drugačijoj političkoj socijalizaciji. Što je njima tamo normalno, nama nije. A nogomet? Pa, on je oduvijek bio neka vrsta politike, a danas je postao i dio političke ekonomije i ideologije masovnog društva – preko trgovine igračima, reklama, proizvodnje sportske opreme, pa pivske industrije i svih mogućih pratećih gospodarskih grana… To definitivno više nije sport”, zaključuje Milardović.

Izvor: Al Jazeera