Katanec: Divio sam se Sušiću, svaka mu čast

Razgovarao: Tomislav Šoštarić

Srečko Katanec jedan je od najboljih nogometaša koje je Slovenija dala reprezentaciji bivše države. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 31 utakmicu i postigao pet pogodaka, a nastupao je i na posljednjem Svjetskom prvenstvu na kojem je bivša država igrala, 1990. godine u Italiji. Tadašnji izbornik Ivica Osim nazvao ga je ključnim igračem te momčadi.

Trenersku karijeru počeo je vodeći mladu reprezentaciju Slovenije. Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća postaje izbornik prve momčadi. Velike uspjehe kao izbornik postiže 2000. i 2002. godine, kada je reprezentaciju Slovenije odveo prvo na Europsko, a potom i na Svjetsko prvenstvo. Odlazi s kormila nacionalne momčadi, no od 2013. godine reprezentacija je ponovno pod njegovom palicom.

Za Al Jazeeru se, među ostalim, prisjetio nastupa za izabranu vrstu SFRJ na SP-u u Italiji, komentirao situaciju u slovenskom nogometu i općenito u zemljama regije te iznio svoja očekivanja od Svjetskog prvenstva u Brazilu.

• Pozorno pratite reprezentacije zemalja u našoj regiji. Što se može očekivati od izabranih vrsta Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Brazilu?

– Hrvatska igra prvu utakmicu s Brazilom i u njoj može puno dobiti, a ništa izgubiti. Ako pobijede Brazil, sigurno prolaze skupinu, no je li to realno ne znam, nezahvalno je ulaziti u prognoze. Na ovom SP-u je teško općenito bilo što prognozirati što se tiče svih ekipa, jer je nejasno tko je, zapravo, u kakvoj formi. Primjerice, pitanje je u kakvom je stanju Španjolska kada se pogleda trenutačna forma Xavija ili Inieste.

Što se tiče reprezentacija Bosne i Hercegovine i Hrvatske, obje momčadi imaju više kvalitete prema naprijed, no “tanki” su otraga. Bosna i Hercegovina, koja je prošla jednu od najtežih grupa, ima problem ispred obrane, a igraju dosta visoko i napadaju, no tada je izložena posljednja linija, što je vrlo riskantno. Na SP-u neće biti mogućnosti da se to nekako “pokrije”, kao što se znalo događati u kvalifikacijskim utakmicama. Ja vjerujem da će u Brazilu igrati pametnije i mislim da bi bilo dobro da se pomalo “plaše” nadolazećih susreta tamo, jer pozitivna trema je uvijek dobra kad se igra protiv jačih protivnika.

No, i Bosna i Hercegovina i Hrvatska imaju pametne izbornike, koji će naći načina kako dobro balansirati momčad i postaviti to da izgleda kako treba.

• Vodili ste slovensku reprezentaciju na velikim natjecanjima, na kojima je naboj iznimno jak. Kako pripremiti i voditi momčad na takvim turnirima, da igrače ne ponese euforija ili motivacija, ili da ne podlegnu atmosferi i pritisku?

– Slovenija je tada bila solidan nivo, ali ne i top nivo, a Hrvatska je, primjerice, druga priča. Mislim da bi hrvatskim igračima, od kojih pojedini, poput [Luke] Modrića, igraju u nekim od najboljih klubova svijeta, zapravo bilo čudno da igraju pred polupraznim tribinama. Njima je normalno da izađu i igraju pred punim stadionom i u takvoj atmosferi, godinama već igraju na toj najvišoj razini što se toga tiče. Nema tu stoga potrebe za posebne pripreme u tom smislu. Na treninzima se vidi u kakvom je tko stanju i to je to. No, bitno je da su momci u reprezentaciji klapa – i kada se izgubi, i kada se pobijedi. U tom smislu, tko napravi tu kemiju, ima veće šanse na terenu.

• Vi imate iskustvo nastupa na takvim natjecanjima, bili ste dio reprezentacije Jugoslavije 1990. godine u Italiji. Kakvo je to iskustvo bilo za Vas i kako je to izgledalo?

– To je bilo fantastično iskustvo i to je bila izvrsna klapa, ali bilo je tu svačega, za nasmijat’ se nekih situacija. No, ja sam tada već imao velikih utakmica u nogama, i u talijanskog ligi, i u europskim kupovima. I, zapravo, kad izađeš na teren, ne razmišljaš baš previše. U onoj nesretnoj utakmici u kojoj smo ispali na penale protiv Argentine bili smo puno bolji. Mislim da smo u Italiji mogli biti među prve četiri momčadi uz malo sreće.

• Suigrač vam je tada bio današnji izbornik Bosne i Hercegovine Safet Sušić. Možete li ga usporediti kao igrača i izbornika?

– A nema tu usporedbe na takav način. Kao igrač, Safet je bio legenda, ali ne samo kao igrač, nego i kao čovjek. Ja sam mu se divio, puno mi je pomogao. On je već polako izlazio sa scene, a ja ulazio, a u takvoj situaciji ako te “prime” stariji igrači daleko ti je lakše. Kao selektoru mogu mu reći svaka čast, ovaj plasman u Brazil je veliki uspjeh, sad pamet u glavu i neka tako ide dalje. Imaju odličnu momčad i pojedince, da spomenem samo [Edina] Džeku i [Vedada] Ibiševića…

• Kakav nogomet očekujete na ovom SP-u i može li tko iznenaditi, imate li favorite?

-Ovo će prvenstvo biti “cirkus”, bit će tu iznenađenja. Specifično je zbog dugih putovanja, koja će biti vrlo naporna i ostavit će traga na igračima. Zato je nepredvidljivo kako će tko igrati, a tu su i brojne ozljede. Osim toga, u nekim reprezentacijama koje “pucaju” na visoki plasman primjećujem da izbornici zapravo i ne znaju točno kako i gdje, odnosno tko da im što igra. Mislim da je općenito najpametnije ne umišljati si da si tko zna što nego da se pošteno ulazi u utakmice. Hrvatska i Bosna i Hercegovina mislim da s tim nemaju problema.

• Za koga ćete navijati osim, pretpostavljam, za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu?

– Ni za koga drugoga, ali bilo bi super da su tu i neke druge zemlje – Srbija, Crna Gora. Uvijek navijam za reprezentacije s naših prostora bivše države, osim, naravno, ako igraju protiv Slovenije.

• Kakva je situacija sa slovenskom nacionalnom momčadi, kada možemo očekivati Vašu ekipu ponovno na velikim natjecanjima?

– Trenutačno imam momčad koja je bila i za vrijeme Matjaža Keka, to je “jedro”, a ja pokušavam unutra unijeti jednu novu kvalitetu. No, problem je što mnogo igrača koji su nosioci te reprezentacije ne igraju u svojim klubovima i nemaju natjecateljski kontinuitet, a mlađi igrači još ne dolaze. Ali, problem je i što za reprezentaciju više nema dovoljno vremena. Nama slijede dvije prijateljske utakmice, a ja još ne znam tko će od igrača sve doći. Prije se više vremena davalo za reprezentaciju, a sada igrači imaju previše obveza u svojim klubovima, rijetko se može cijela vrsta okupiti na neko duže vrijeme, a često odmah nakon utakmice mnogi odlaze natrag u svoj klub. Tako da ukoliko u klubovima igrači ne dođu na svoj pravi nivo, teško je napraviti bitan pomak kada se stigne u reprezentaciju.

• Što bi trebalo učiniti da više reprezentacija s područja bivše države budu redoviti sudionici europskih i svjetskih završnica natjecanja?

– Vrlo je teško postići neke rezultate s igračima koji igraju na nivou domaćih liga. Reprezentacije sastavljene od tih igrača ne bi imale previše mogućnosti. Spas je u tome da kvalitetni igrači idu u jače lige, a mi da molimo Boga da tamo uspiju, kako bi onda pomogli i svojim reprezentacijama. U tom smislu nema potrebe niti za nekom regionalnom ligom, jer ni ona ne bi po tom pitanju donijela bitne promjene.

Izvor: Al Jazeera