Rahimić: Prvi Bosanac u ruskom nogometu

Piše: Emir Delić

Krenuo je iz Živinica, zastao u Visokom, a preko Slovenije i Austrije otišao u nepoznato, u Rusiju.

Elvir Rahimić (38) bio je prvi Bosanac koji se odlučio na rizik i odlazak na istok, u Rusiju, gdje se prije 15 godina počelo sa velikim ulaganjima u nogomet.

”Sve mi je to sada simpatično”, počinje priču za Al Jazeeru nekada sjajni vezista CSKA i reprezentacije BiH, ”General” kako mu tepaju u domovini.

”Kada sam iz Živinica otišao u Visoko, u Bosnu, nisam mogao pretpostaviti da ću napraviti ovakvu karijeru. Ponosam sam na sve što sam napravio.”

Najtrofejniji uz Salihamidžića i Džeku

Kako i ne bi bio; pet titula prvaka Rusije, sedam naslova Kupa, pet puta osvajač Super kupa Rusije, pobjednik Kupa UEFA.

Rahimić je uz Hasana Salihamidžića i Edina Džeku, najtrofejniji bosanskohercegovački nogometaš u posljednje dvije decenije.

Oduvijek se držao one da ”postoje samo čuda koja stvori rad”.

Na terenu nikad nije nudio spektakl, ali jeste borbu i krvava koljena do posljednje minute.

 Njegova igra se mjerila veličinom preoranog terena i hiljadama pretrčanih metara.

”Nikad se nisam bunio zbog toga što su neki drugi igrači bili više na cijeni. Znao sam šta je moj posao, nisam Messi i Ronaldo i nikad se nisam gurao da igram vodeću ulogu. Znao sam u čemu sam najbolji i toga sam se držao. Ja znam da su me u CSKA poštovali, jer ne bi me tek tako ostavili 13 godina da igram, a sada i da budem trener”, priča Rahimić.

Sjećam se našeg prvog susreta u Beogradu početkom 2005. godine, uoči utakmice sa Partizanom u Kupu UEFA u šesnaestini finalna, a te godine će CSKA osvojiti takmičenje.

Razgovarao sam sa Elvirom i njegovim saigračima sa Balkana, Ivicom Olićem i Milošem Krasićem u hotelu Hyatt.

Odnekud se pojavio i trener Valery Gazzaev, a kad je čuo da sam novinar iz BiH, počeo je hvaliti našeg igrača, a Elvir se stidljivo smiješio.

”Ja kad pravim ekipu, na tabli prvo napišem Elvirovo ime, pa onda sva ostala. Od njega krećem, a drugi je golman Akinfeev, ” pričao je poznati ruski trener, koji je u dva navrata vodio ruski armijski tim.

Bio je mladi i mediteranski reprezentativac BiH, ali je za A selekciju debitirao tek u poznim igračkim godinama.

Preko visočke Bosne, Slovenije i Austrije, 1999. godine je stigao u Rusiju u Mahačkalu, a tamo je ostao dvije godine, s klubom izborio ulazak u elitu, ali je osjetio i mračnu stranu života…

Policijski sat u Mahačkali

”Otišao sam iz domovine i mislio sam da više nikad u životu neću čuti za policijski sat. Ali, srećom nisam dugo ostao, dvije godine. Zahvalan sam mojim menadžerima Raši Bebiću i bivšem golmanu Sarajeva Alekseyu Prudnikovu što su mi otvorili vrata Rusije“, kaže on.

Rusija se tada počela otvarati, sve više nogometaša iz naše regije punilo je tamošnje klubove, a u jednom trenutku, bilo je skoro 15 Bosanaca i Hercegovaca u klubovima iz Premijer lige.

Elvir je početkom 2001. dobio poziv koji se ne odbija.

Pavel Sadirin, trener CSKA, je u njemu vidio igrača za jedan od najvećih ruskih klubova i insistirao je da mu dovedu visokog Bosanca, koji može trčati ”do sutra” i čija igra podsjeća na Srečka Kataneca.

Rahimić je došao u Moskvu, a Sadirin je ubrzo umro.

”Da nije njega, možda ne bih nikad zaigrao za CSKA”, priča Elvir.

”Od prvog dana sam osjetio da je to klub za mene. Uvijek sam uživao povjerenje trenera, navijača, saigrača. Sa klubom sam osvojio mnoge titule i osjećao sam se pravim Armejcem”.

Kroz karijeru su ga vodili veliki treneri, ali on izdvaja jednog. I to onog kod kojeg je počeo…

”Midhat Memišević moj trener iz Živinica, on je za mene najbolji. On je vodio i Borisa Živkovića i Mirsada Bešliju, dvojicu sjajnih igrača iz Živinica”, ističe on.  

Rahimić je u karijeri odigrao preko 500 utakmica i ove godine je odlučio da završi igračku, a počne trenersku priču.

”Razgovarao sam sa ljudima u klubu, sa trenerom prve ekipe Leonidom Slutskym. Ponudili su mi da budem trener prvog tima, zapravo jedan od četvorice asistenata. Prihvatio sam, jer se vidim u tome.”

Kaže da mu nije problem što radi sa nekadašnjim saigračima – ”poštuju me i uvažavaju”.

”Svi dobijemo zadatke i onda radimo prema dogovoru. Moj posao je da sa grupom igrača radim određene vježbe. Navikao sam se, ide mi dobro. U Sarajevu sam u međuvremenu završio za A i B licencu i ostalo je još da dobijem Profi licencu. S njom ću i zvanično biti trener koji može samostalno voditi bilo koji klub u Evropi”, tvrdi on.

Za sada još ne razmišlja o samostalnom vođenju ekipe.

”Treba mi iskustva’,’ iskren je. ”Planiram da posjetim neke velike evropske klubove i vidim kako se radi u njima. Kao i svima, i mene najviše intrigiraju Jose Mourinho i Pep Guardiola. Ne znam da li su najbolji, ali su sigurno najpopularniji treneri”, zaključio je on.

O Sušiću sve najbolje

Radio je na Svjetskom prvenstvu sa Safetom Sušićem. Bio mu je trener u reprezentaciji. Šta misli o njemu?

”Pape je vrhunski trener i čovjek’,’ nema dileme Rahimić. ”Imali smo odličan odnos, vrlo korektan. Šta god neko mislio o njemu, dovoljno je kazati da je prvi koji je odveo reprezentaciju na veliko takmičenje. Trenerski posao je takav da nekad krene loše i onda je neminovan razlaz. Ja ću o Sušiću uvijek misliti sve najbolje.”

Nije zabrinut zbog lošeg starta Zmajeva u kvalifikacijama za EURO 2016.

”Ja znam sve te igrače i niko ne može kazati da su loši. Sigurno je da se nešto desilo, ne znam šta, ali možda se atmosfera pokvarila. Možda je došlo do nekog zasićenja, ne znam ni ja tačno, jer nisam bio na ovim posljednjim utakmicama. Siguran sam da će biti bolje i da će novi selektor Mehmed Baždarević popraviti stvari. On je bio veliki igrač i veliki je trener, koji zna posao, iskusan je i ubijeđen sam da će napraviti rezultat.”

Da li bi mu Rahimić bio asistent?

”Bila bi mi čast. Meša je veliko ime, i sigurno bi imao puno toga da naučim od njega. A, reprezentacija je za mene nešto posebno…”

Izvor: Al Jazeera