Jure Zdovc – uvijek ispod radara

Piše: Zoran Čutura

Jureta Zdovca vjerojatno znate, kad bih krenuo s njegovim CV-em, igračkim i trenerskim, trebao bih puno prostora da sve taksativno pobrojim.

Zato ću samo ekonomično navesti da je kao igrač s reprezentacijom bivše SFRJ osvojio zlato na Europskom prvenstvu 1989. i na Svjetskom prvenstvu 1990. godine, EP 1991. godine je napustio nakon napada Jugoslavenske narodne armije na Sloveniju (također zlato), dok je na klupskom planu 1993. godine osvojio Euroligu s francuskim Limogesom.

Složit ćemo se oko tvrdnje da je i kao igrač i kao trener stalno bio “ispod radara”, velikim dijelom zbog svog karaktera – tih, miran, nenametljiv tip.

Baš zbog toga i jest posebno zanimljiv. Zdovc je danas trener Royal Hali Gaziantepa, turskog prvoligaša. Prema rezultatima koje je imao kao trener – ostavio je velik trag i u Olimpiji i u Spartaku iz St. Petersburga, On je 2012. godine bio proglašem trenerom sezone u Eurocupu, a 2009. godine je ulaskom u “zonu medalja” na Eurobasketu u Poljskoj ostvario najbolji rezultat u povijesti slovenske košarke – apriori bi ga trebalo smjestiti u neku manje egzotičnu sredinu.

No, Zdovc se ne žali, takav je.

“Ovo je simpatičan grad, s nešto manje od dva milijuna stanovnika i jakim gospodarstvom. Nekada davno bio je smješten na ‘putu svile’, a to se i danas osjeća, ta tradicija u trgovanju i u mentalitetu. Nema da nema. Osjeti se i da smo južno, miješaju se kulture, blizu Sirije smo. A taj jug se osjeti i u klimi. Baš jučer smo navečer sjedili na terasi u uživali u okusu nargile.”

“Supruga i sin su sa mnom, kćer nam je upravo došla u posjetu. Ponekad mi bude malo dosadno, u momčadi nema mlađih igrača koje bi trebalo ‘natjeravati’ na jutarnjim treninzima, pa imam dosta slobodnog vremena. Evo još jedne zanimljivosti – glavni sponzor kluba je tvornica tepiha. Nezamislivo za Zapadnu Europu, gdje u sponzorstvima dominiraju banke, telekomunikacije i osiguravajuće kuće.”

• Idemo na košarku, Gaziantep je nakon četiri kola turske liga na 2-2, a dvije pobjede je upisao nad velikim favoritima, Fenerbahceom Željka Obradovića i Efesom Dude Ivkovića.

– Mi imamo jedan od manjih budžeta u ligi – dva milijuna eura zvuči sjajno, za taj se novac doista može sastaviti pristojna momčad, digli smo budžet za oko 20 posto u odnosu na prošlu sezonu, ali u Turskoj je to dosta skromno.

Liga je ovdje stvarno jaka, klubovi mogu imati po šest stranaca, a ti su stranci dobro plaćeni i kvalitetni. Čak su ukinuli i pravilo po kojem su u svakom trenutku na parketu morala biti dva turska igrača, sad ne postoji takvo ograničenje. Naš je najveći problem u tome što nismo dovoljno bogati da bismo doveli nekog kvalitetnog turskog igrača.

Uzmimo, na primjer, Barisa Ermisa, kojeg smo prošle godine doveli na posudbu iz Fenerbahcea. Turski igrači su izuzetno skupi. Tu je sezonu imao ugovor od 750.000 dolara. Ove su sezone ugovori nešto pali, pa je potpisao za 500.000 u Turk Telekomu, ali za nas je to puno, previše da bismo mogli parirati.

To nam je jedan problem, a drugi nam je serija ozljeda, zbog čega mi je pet igrača – i to sve na visokim pozicijama – bilo izvan momčadi, pa smo tek prošli tjedan na treningu uspjeli odigrati ‘pet-na-pet’. Gledao si nas protiv Fenera?

• Jesam…

– Onda si vidio i kako smo dobili završnicu – s pet vanjskih igrača. Ne zbog moje trenerske genijalnosti, nego zato jer nisam imao izbora. Ni meni baš nije jasno kako smo dobili Fener i Efes, kad se na papiru usporede rosteri – tebali bi nas pregaziti. I dalje su mi dva bitna igrača ozlijeđena.

Slovenski reprezentativac Domen Lorbek se tek vratio, a oko njega sam i slagao ekipu. Ništa, guramo i ovako. Uzeo sam Tomu Ružića, koji ima tursko državljanstvo, zato da bi mi kao ‘četvorka’ s dobrim šutem otvorio reket i da bi mi time ostali igrači, koji su jaki individualci, imali više manevarskog prostora.

Tomo nam puno daje. Više u napadu, manje u obrani. Fali mi pravi centar, fali mi dobar turski ‘play’, nama trenerima uvijek nešto fali. Fali mi pola milijuna da bismo kupili takve igrače.

• Prošle godine vam je doigravanje pobjeglo za dlaku, ove godine pretpostavljam da ambicije sežu do doigravanja.

– Moje su ambicije uvijek visoke, u doigravanje bismo morali ući, trebali bismo biti plasirani do osmog mjesta. A opet, ne može se baš sve predvidjeti. U posljednjem kolu izgubili smo od Turk Telekoma, za tu sam utakmicu mislio da ćemo je dobiti. Iako imaju duplo veći budžet od nas. U ovako jakoj ligi ni jedna pobjeda se ne smije unaprijed ukalkulirati.

Bio si izbornik dosta šarene selekcije Slovenije na SP-u, gdje ste junački ušli u četvrtfinale, i ispali od kasnijih pobjednika Amerikanaca. Ostaješ li u toj ulozi?

– Imam ugovor još za Eurobasket.

• Ne do Ria 2016?

– Ako rezultatom na Eurobasketu uđemo u kvalifikacije za Olimpijske igre – ugovor se automatski produžuje.

• Vrati se malo na to Svjetsko prvenstvo.

– Rezultat je na kraju bio u redu, ali vjeruj mi kad ti kažem da nikad nisam znao što će se događati na pojedinoj utakmici. Puno mladih, jaki i teški karakteri… A nemamo puno mogućnosti za promjene uoči idućeg Eurobasketa. Nisam siguran imam li pravo ozbiljno računati na Erazema Lorbeka, srećom Vidmar igra dobro ovu sezonu, za sada ga ozljede zaobilaze, i kad bi se on priključio, bili bismo bitno jači u reketima.

Vidimo se, onda, u Zagrebu krajem ljeta, u toj će skupini Eurobasketa igrati i Slovenija.

Izvor: Al Jazeera