Dnevnik iz Dežele (3): Veliki imaju pravi odgovor

Piše: Fuad Kovačević

JESENICE – Iako je praktično tek počelo i odigrano su samo dva kola (od pet) u prvoj fazi, viđene su tek 24 od 90 uktakmica ukupno, nema sumnje da će Eurobasket u Sloveniji biti jedan od najzanimljivijih i najneizvjesnijih u posljednjih par decenija. Ne samo zato što su prošla vremena kada se znalo ko će dominirati i rutniskim pobjedama stići do borbi za medalje, nego što ovaj sport sve više postaje pravi festival, zabava za navijače, pravi kolorit boja, tonova i razonode fanova zbog kojih se košarka i igra.

Prosjek od 2.500 gledalaca po susretu, mada je Eurobasket počeo usred radne sedmice i uprkos za regionalne prilike i standard skupim ulaznicama (15, 25 i 35 eura po utakmici), detalj je koji apsolutno može zadovoljiti očekivanja domaćina. Istina, dvorane su prilično prazne u dnevnim terminima (prve utakmice počinju u 14:30 sati), kada igraju po rejtingu (ali ne nužno i po kvalitetu i dometima) slabije reprezentacije, da bi se u kasnija dva termina (17:45, a pogotovo u 21 sat) igralo pred punim tribinama.

Nema sumnje da će Eurobasket u Sloveniji biti jedan od najzanimljivijih i najneizvjesnijih u posljednjih par decenija.

I prije nego što je Šampionat počeo znalo se da će Slovenci u ovaj ne tako lagan posao ući maksimalno angažirano i disciplinirano, da se ništa neće prepustiti slučaju. Najveći izazov domaćinu, ustvari, bio je sigurnosni aspket, pogotovo kako u B grupi u Jesenicama spriječiti moguće probleme u “balkanskom” segmentu. A vrh tog iskušenja je bila utakmica 2. kola u četvrtak između Bosne i Hercegovine i Srbije, prvi zvanični susret dviju selekcija od kako se rasformirala bivša država. Zanemarivši par sitnih incidenata (gađanje kamenicama, verbalna prepucavanja i nekoliko naguravanja) – jer onih kojima sport dođe kao “pražnjenje” negativne energije i naopakih emocija, nažalost, uvijek će biti – sve je prošlo na najbolji način i u korist košarke i sporta.

Kako trener kaže

A na parketu se desilo ono što se i očekivalo, pogotovo što su dan ranije, u 1. kolu, obje reprezentacije uglavnom pokazale šta i koliko mogu. Ne prejudicirajući šta će se narednih dana događati (a teško da će dramatičnih obrata biti), evidentna je razlika između dviju slekcija gotovo u svim segmentima: igračkom (ponajprije), trenerskom i organizacionom. Kada je selektor Srbije Dušan Ivković samo par dana prije početka Eurobasketa objavio konačan spiask igrača na koje može računati, bilo je mnogo skeptilka u vlastitim redovima (navijača Srbije), ali i suparnika koji su se obradovali zbog izostanka nekoliko zvučnih imena.

No, veliki treneri i stručnjaci za (gotovo) sve imaju odgovor, pa je Ivković uoči utakmice 1. kola u srijedu protiv (na papiru) favorozirane Litvanije svojim igračima kazao da igraju slobodno, bez nervoze i pritiska, te da su njihove glavne utakmice protiv regionalnih rivala – Bosne i Hercegovine, Makedonije, pa i Crne Gore. Rezultat takvog pristupa je trijumf nad Litvanijom, ali veći benefit je što su do jučer mladi i slabo afirmirani igrači (uz par iskusnih i etabliranih reprezentativaca) dobili krila i maltene preko noći postali bitni segmenti ekipe koja, barem za sada, pretendira na visok plasman.

Evidentna je razlika između BiH i Srbije gotovo u svim segmentima: igračkom, trenerskom i organizacionom.

No, da ne bi umislili da su zvijezde (koje, kako brzo bljesnu – tako se i ugase), Ivković je pojedine svoje igrače – ali, što je bitno, bez većih posljedica – prizemljio već u susretu s Bosnom i Hercegovinom. Imao im je mnogo toga prijekornog reći i kada je njegov tim vodio s više od 20 poena razlike, pa ne bilo bilo nikakvo iznenađenje da je pobjeda Srbije nad prvim susjedom od “samo” 10 poena razlike prije “pedagoška mjera” njenog selektora nego stvarni odraz snaga dviju ekipa. Zna dobro Ivković da turnirski sistem takmičenja donosi brojne izazove i da samo jedan poraz može biti zamajac koji će srušiti cijeli turnus i stoga čvrsto drži ono što ima: potentnu ekipu bez velikih zvijezda, ali istovremeno i igrače koji su tek zakoračili na veliku scenu i čija je želja za pobjedama i trofejima velika, ali ne i jedino što imaju da bi do njih stigli.

Crnogorci i zadnje sekunde

Ivkovićeve “probleme” očito nema bosanskohercegovački selektor Aleksandar Petrović. Njegov tim je u dva kola upisao isto toliko poraza, ali to je, ustvari, najmanji problem: bh. selekcija za sada nema ni igre, ni raspoloženih igrača, ni “dugačke klupe” (cinici bi rekli da nema nikakve), niti neke goleme želje da ispuni makar dio obećanog datog mnogo puta prije početka Eurobasketa. Rano je za zaključke i kritike, jer su ostale za odigrati još tri utakmice u grupi, ali Petrovićeva najava od srijede kako će njegov tim protiv Srbije pokazati sasvim drugo lice ostala je samo na obećanju. Ustvari, možda jeste bilo drugačije lice nego u odnosu na meč protiv Latvije, ali nije bilo nimalo ljepše.

Crna Gora je u srijedu u posljednim sekundama iščupala pobjedu protiv Makedonije, a samo 24 sata kasnije, gotovo na identičan način, vratilo im se “naopako” protiv Latvije, najugodnijeg iznenađenja u B grupi i na Eurobasketu. Dvije utakmnice i dvije pobjede – skor je koji je malo ko predvidio, ali koji još ništa ne garantira, jer Latviji predstoje utakmice protiv tri moćne ekipe – Srbije, Litvanije i Makedonije. Ova posljednja je u dva kola upisala dva poraza; u četvrtak naverčer od Litvanije, koja se osvetila Makedoncima za ispadanje u četvrtfinalu prošlog Eurobasketa i koja polako dolazi do svoje igre.

Hrvatska se vratila nakon blamaže protiv Španije i upisala prvu pobjedu, Slovenija je u derbiju bila bolja od aktuelnog evropskog prvaka.

U petak odmaraju u C grupi (Hrvatska se vratila nakon blamaže protiv Španije i upisala prvu pobjedu protiv Gruzije; Slovenija je u derbiju bila bolja od aktuelnog evropskog prvaka Španije) i D grupi (Finci su upisali drugu pobjedu, a Turci drugi poraz – ne zna se šta je za veće čuđenje), dok će A i B grupa odigrati 3. kolo, pa će u subotu na odmor.  Nekome zasluđen, nekome i ne.

Izvor: Al Jazeera