Dnevnik iz Dežele (1): Neka žoga krene…

Piše: Fuad Kovačević

Sve je, ustvari, počelo (ne tako) davne 1970. godine, kada je tadašnja zajednička država postala svjetski prvak. Iskoristivši domaćinstvo Svjetskog prvenstva (Sarajevo, Karlovac, Skoplje, Split i završnica u Ljubljani), reprezentacija Jugoslavije je osvojila prvo (od tri) svjetska zlata i najavila jugoslovensku eru košarke, naslijedivši dotadašnju sovjetsku dominaciju. Nakon Ljubljane, nicali su koševi po ulicama, avlijama, basket se igrao i na najneočekivanijim mjestima i Jugoslavija je postala dom igre koja je ozbiljno ugrozila popularnost i značaj nogometa.

Danas, 43 godine kasnije, košarka ponovo postaje najvažnija sporedna stvar na svijetu upravo tamo gdje je Jugoslavija osvojila prvo od brojnih priznanja. Istina, zajedničke države više nema duže od dvije decenije, ali košarka na ovim prostorima nikada nije izgubila značaj i sjaj koji je imala. Slovenija je domaćin 38. Evropskog prvenstva i četiri grada (Ljubljana, Jesenice, Celje i Kopar) će u narednih 19 dana bit će poprište najvažnije sportske manifestacije ove godine u Evropi, vjerovatno i u svijetu.

Zajedničke države više nema, ali košarka na ovim prostorima nikada nije izgubila značaj i sjaj koji je imala.

Zanimljivo i efektno otvaranje Eurobasketa u utorak navečer u Ljubljani najavilo je događaj koji će, bez obzira na trenutak i nemalu krizu kroz koju Stari kontinent prolazi, još jednom prikazati puni sjaj i ljepotu koji ovaj sport donosi. U svemu ovome domaćin gradi svoju priču, i organizacionu i takmičarsku. Ekonomska, politička i društvena kriza su ovih dana potisnuti u drugi plan, gotovo svi Slovenci su pogled uprli ka igri između dva obruča, nadajući se da će eventualni uspjeh i prva evropska medalja (mnogi vjeruju i najsjajnija) donijeti nadu u bolje sutra i na ostalim poljima. U utorak su popravljani posljednji detalji, “šminkano” je i do perfekcije, kako to samo Slovenci znaju, dotjerivano ono što je pripremano godinama.

Nema ih, pa šta!?

Dan uoči početka prvenstva i prije prvih utakmica u četiri grada nije se primjećivala pretjerana košarkaška groznica, ali domaćini samouvjereno tvrde da će već od srijede prije podne sve biti u znaku Eurobasketa. Tada se očekuje i najveći broj navijača, a kako je najavljivano, najviše će ih stići iz ex-Jugoslavije, Italije, Francuske, Španije i Turske. Organizatori tvrde da veće probleme ne očekuju, za sve goste imaju obezbijeđen smještaj, ulaznica – izuzev za mečeve u Celju, gdje igra domaća selekcija – još ima, ali niko ne garantira da će navijači koji okasne Prvenstvo moći pratiti u dvoranama, odnosno da će morati gledati utakmice uz TV ekrane. Brojne gostilne i kafići su spremni i za tu soluciju.

Prognoze nikada nisu bile zahvalne i uglavnom su se pokazale promašenim i iznevjerenim. Pogotovo će biti teško predvidjeti šta će se dešavati na Eurobasketu u Deželi, jer – zbog brojnih razloga (povrede, umor, nezainteresiranost, veto koji su stavili (uglavnom NBA klubovi)) – neće nastupiti gotovo ponajboljih 50 igrača iz većine selekcija. No, to ne znači da će ovo prvenstvo biti manje neizvjesno, naprotiv. Izjednačenost reprezentacija je veća nego ikada do sada i malo ko se usuđuje bianco proglasiti neku ekipu/e za favorita. Čak se i u pogledu prolaska u drugi krug takmičenja (od 11. septembra u ljubljanskim “Stožicama”) mišljenja vrlo često potpuno oprečna, pa se nerijetko događa da nekadašnji neprikosnoveni favoriti ne dobiju glas stručnjaka čije se mišljenje itekako uvažava, a donedavni autsajderi izbiju u prvi plan.

Izjednačenost reprezentacija je veća nego ikada do sada i malo ko se usuđuje bianco proglasiti favorite.

Jedno je sigurno: B skupina u Jesenicama, nazvana “jugo-baltička”, proglašena je najzanimljivijom i najneizvjesnijom, a da žoga (lopta) još nijednom nije upućena na koš. Četiri selekcije iz regiona (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Srbija), plus (favorizirana) Litvanija i (nepravedno otpisana) Latvija borit će se za tri mjesta koja vode dalje. I, bez svake sumnje, neće u ovoj grupi odlučivati samo kvalitet – bit će tu i inata, rivaliteta, dokazivanja… Vjerujemo ne i vankošarkaških i vansportskih negativnosti i problema.

Gledajmo i uživajmo

Uspjeh Makedonije sa posljednjeg Eurobasketa (Litvanija 2011), od kada na smotri najboljih igraju čak 24 selekcije (cinici bi rekli – pola Evrope), kada je osvojila četvrto mjesto, svim “malim” reprezentacijama i ne-favoritima daje nadu, pa i pravo, da mogu, ako ništa drugo, sanjati i željeti sličan rezultat. Neki će ga vjerovatno i ostvariti, što može biti samo još jedan plus za košarku. Stoga će svaka od 15 utakmica u samo šest dana u Jesenicama biti derbi i borba za bodove koji mogu biti odlučujući.

Brojni Bosanci i Hercegovci koji već decenijama rade i žive u Jesenicama i drugim slovenskim gradovima (a dolazak su najavili i popularni “BH Fanaticosi”), nemala zajednica Srba u Sloveniji, plus organizirani dolasci navijača iz Srbije i samo nekoliko kilometara od Jesenica udaljene Austrije, neizostavni Crnogorci i osokoljeni Makedonci narednih šest dana će dvoranu “Podmežakla” (klasična hala za hokej na ledu, koji je neprikosnoveno na broju 1 u ovom željezarskom gradiću) učiniti mjestom gdje će se košarka igrati upravo zbog onih i za one koji je prate i vole – navijača.

Svaka od 15 utakmica u samo šest dana u Jesenicama bit će derbi i borba za bodove koji mogu biti odlučujući.

Iz Hrvatske, nove članice Evropske unije, također će stići znatan broj ljubitelja košarke, ali ne baš spokojni i uvjereni da njihov podmlađeni reprezentativni sastav može u drugi krug, jer u C grupi u Celju, uz našpanovanog domaćina Sloveniju i dvostrukog uzastopnog prvaka i jednog od najvećeg favorita Španiju (s kojom Hrvati igraju već u srijedu), za rivale ima neugodnu Poljsku, probuđenu Češku i Gruziju, za koju mnogi vjeruju da može biti jedno od prijatnih iznenađenja.

Ko će se od navijača radovati, kome će Eurobasket biti još jedna lijepa uspomena, a kome gorko sjećanje znat ćemo (donekle) već u ponedjeljak navečer. A do tada gledajmo košarku i uživajmo. Neka žoga krene…

Izvor: Al Jazeera