Hrvatska u režiji Repeše i Hitchcocka

Piše: Vlado Radičević

Od prvog dana ovogodišnji Eurobasket prepun je iznenađenja, pozitivnih i negativnih, a kako je krenulo, za očekivati je kako ćemo u borbi za medalje vidjeti neke momčadi koje su u Sloveniju stigle nesigurne u svoje mogućnosti.

Prva je na listi tih nesigurnih, koja je igrala od utakmice do utakmice, često na rubu ponora, naravno, Hrvatska, reprezentacija koja je tijekom priprema odigrala 10 utakmica uz svega četiri pobjede.

Kada se tome doda da je Hrvatska nekoliko dana prije dolaska u Sloveniju ostala bez Marka Tomasa, najboljeg obrambenog igrača koji može pomoći i u napadu, ispada kako je momčad upornog i strogog Čapljinca kao što je Jasmin Repeša – napravila čudo.

„Prvi cilj smo ostvarili, tj. kvalificirali smo se u drugi dio natjecanja. Drugi cilj je postignut jer smo izborili četvrtfinale, a sada je sljedeći cilj plasman na Svjetsko prvenstvo. Medalja? Čim smo ušli među osam najboljih borba za jednu od medalja je pred nama“, iskren je bio Repeša, koji je tijekom bogate trenerske karijere puno toga prošao i točno je znao kako je ovoj momčadi malo potrebno za uspjeh, jer se vodi onom poznatom košarkaškom: obrana je najbolji napad.

Tragedija na grčki način

No, ono po čemu je skupina F specifična je, svakako, podatak kako su u četvrtfinale prošle sve tri reprezentacije iz skupine C: Slovenija, Hrvatska i Španjolska, a s njima se među četiri ugurala i Italija.

No, ako Goran Dragić bude zaustavljen kao što je to uspjela Repešina družina (izludjeli su ga zonskom obranom), tada ni 12.500 bučnih navijača u Stožice Areni neće spasiti Slovence. Maljković to jako dobro zna, a teži put do finala od ovog, dakle preko Francuske predvođene Tonyjem Parkerom, te nakon toga vjerojatno preko branitelja titule Španjolske nije mogao sanjati u najgorim noćnim morama.

Na većini utakmica, osim kada igra Slovenija, prelijepa dvorana Stožice tužno je prazna.

Osim braće Gorana i Zorana Dragića Slovenci u 221 cm visokom centru Mirzi Begiću i bivšem NBA igraču Boštjanu Nachbaru imaju kvalitetu za medalju, a ako kojim slučajem ispadnu već u četvrtfinalu organizatori će biti u velikim problemima, jer neće biti lako prodati sve ulaznice koje su većini navijača – jako skupe. Naime, za bolja mjesta u četvrtfinalu treba izdvojiti 75 eura, u polufinalu 120, a u finalu čak 180 eura!

Očito su organizatori jako dobri u matematici, pa su tako izračunali kako bi uz navalu na ulaznice brzo vratili šest milijuna eura koliko su platili asocijaciji FIBA za domaćinstvo, te usput još zaradili.

No, treba reći kako je na većini utakmica (osim kada igra Slovenija) prelijepa dvorana Stožice – tužno prazna. Umjesto navijanja većinom se čuje škripa tenisica i da nema invazije hrvatskih navijača (protiv Italije ih je stiglo čak šest tisuća!), bilo bi tužno gledati zelene tribine.

Da je kojim slučajem reprezentacija BiH prošla dalje situacija bi na tribinama bila puno zanimljivija, ali Latvija je svima pokvarila planove, pogotovo navijačima BiH koji žive u Sloveniji i državama u okruženju.

Izvor: Al Jazeera