Aduti iz rukava Dušana Ivkovića

Nenad Krstić je jedan od retkih u srpskoj reprezentaciji koji ima iskustva s velikih takmičenja (EPA)

Piše: Slobodan Šarenac

Da vam je neko pre početka šampionata u Sloveniji pričao da će repreznetacija Srbije, koja se kao poslednja, 24-ta kvalifikovala na ovo prvenstvo, završiti i prvu i drugu fazu takmičenja po grupama na prvom mestu, verujem da bi ste ga nazvali košarkaškim analfabetom i klasičnom neznalicom.

Međutim, to se upravo dogodilo.

Ekipa koja ima devet debitanata na velikim takmičenjima, od toga čak šestorica nikada nisu omirisali barut seniorskih košarkaških bitaka, uspela je da odigra najbolje kada je to bilo najpotrebnije. Na početku su iznenadili Litvaniju, a na kraju savladali Francusku, oba tima koje su mnogi pre početka svrstavali među glavne favorite i tako uspeli da iznenade sve, pa i sebe same.

Još jednom se pokazalo da Srbija mnogo bolje igra protiv timova koji su pre meča na papiru bili favoriti u odnosu na njih.

Samo selektor Srbije, Dušan Ivković zna prave mogućnosti svog sastava. Duda je protiv Francuza iz rukava izvukao Gagića i Štimca (do tada igrao na samo dva meča po par minuta) i uspeo da sa ovim igračima iznenadi kolegu na suprotnoj klupi.

Vensan Kole je bespomoćno tokom meča par puta pogledao ka svojim pomoćnicima kao da pita: ‘Ko su ova dvojica koji ruše našu igru?’

Još jednom se pokazalo da Srbija mnogo bolje igra protiv timova koji su pre meča na papiru bili favoriti u odnosu na njih.

Deluje kao da su Francuzi kalkulisali u ovoj utakmici koja će ih pogurati na dole, na treće mesto u grupi E, i doneti sasvim moguće domaćina Sloveniju za neugodnog protivnika u četvrtfinalu.

Opet, Toni Parker je delovao umorno, u pojedinim trenucima tvrdoglavo i bez prave ideje, a poznato je da on vuče i organizuje igru ovog tima na svakom nivou i u svakom segmentu.

Par dana koliko će „trikolori“ imati za odmor su preko potrebni ovom sastavu da se regeneriše, pre svega odmori svog najboljeg igrača, i sva je prilika da će Parker, Batum i drugovi potpuno drugačije igrati u nastavku i nikako ih ne treba prevremeno otpisivati.

Litvanija sve bolja

Litvanija iz meča u meč igra sve bolje. Linas Kleiza se polako budi, ali ponekad deluje kao da je ustao iz kreveta i umesto stopala u papuče stavio na hladan pod i poželeo odmah da se vrati nazad u toplo.

Ovaj tim koji po prvi put u poslednjih 10-ak godina ima više centara nego bekova deluje kao da još uvek nema pravog gazdu na parketu, a protivnici selektora Kazlauskasa zadovoljno trljaju ruke, nadajući se još jednom njegovom kiksu. Prati ih verovatno najbučnija publika, sa bubnjevima, čija buka nikome ne odgovara, ali FIBA Evropa i organizator ćute i dozvoljavaju sve, ne bi li finansijski momenat na kraju bio zadovoljavajući.

Letonija je i plasman u drugi krug proslavila kao novogodišnji praznik.

Da su pojedine ekipe bile u svojim najjačim sastavima, Belgija i Letonija sigurno ne bi ni videli kako izgleda ljubljanska dvorana Stožice u kojoj se igra druga runda takmičenja.

To ipak nije slučaj sa Ukrajinom, koja je iskoristila iznenađujuće dobru vezu između selektora Fratela i njegovog zemljaka plejmejkera Džetera, te je overila drugi krug.

Tužna ekipa Belgije je učinila uslugu Ukrajini savladavši Letoniju, a Letonci su u utakmici koja je odlučujuća po njih na ovom prvenstvu propustila istorijsku šansu novijeg košarkaškog doba.

Međutim za Letoniju, koja plasman u drugi krug slavi kao novogodišnji praznik, i koja je na EP u Litvaniji imala učinak od 0-5 i ovo je dovoljno. Možda i previše.

Ovako će samo Džeter sa svojim bratijom pokušati da napravi još veće čudo.

Ekipu Majka Fratela, bivšeg komentatora i NBA trenera, sa 17 godina dugom karijerom ne treba otpisivati prerano. Igraju sasvim dobro i možda mogu doći do skalpa nekog favorita ili kvalitetnijeg tima.

Propusti u organizaciji

Slovenci se i dalje trude da budu dobri domaćini i to im donekle polazi za rukom, ali organizacija takmičenja ima propusta i rupa koliko i švajcarski sir. Interesantan podatak je da obezbeđenje i odgovorni ne kontrolišu novinare, niti sadržaj njihovih torbi, prilikom njihovog ulaska u press centar?! To nije viđeno ni na jednom prvenstvu do sada, koliko me pamćenje služi.

Da vam neko pogleda šta unosite u torbi ili rancu ovde je ravno novom svetskom čudu.

Verujem da FIBA Evropa i organizator imaju poverenja u novinare te da ne delujemo kao lica sa nekih poternica, ali ovakva stvar je potrebna i uobičajena na svim velikim međunarodnim takmičenjima.

Slovenija je potrošila više od 15 miliona evra za organizaciju Eurobasketa 2013.

Mnogi novinari ne vole detaljne pretrese prilikom dolaska na svoj posao i smatraju to gnjavažom, ali to je zaista u interesu bezbednosti svih koji ovde rade, pa i onih koji se samo muvaju po press centru i okolini.

A zaista ima i takvih koji glume prezaposlenost ne bi li napokon dočekali 19 sati i početak služenja besplatnih obroka za napaćene i umorne poslenike sedme sile.

Ipak, oko 13 sati svakoga dana primetna je kontrola antidiverzantske i antibombaške jedinice Policije Slovenije, kako uz pomoć specijalno dresiranih pasa kontroliše gotovo kompletnu dvoranu u Ljubljani. Tada ne možete biti u blizini terena, pa sve i da vas je poslao lično Borut Pahor.

Slovenija je po nekim procenama potrošila više od 15 miliona evra za organizaciju Eurobasketa 2013. Simbolična cifra u današnje vreme.

Pokušali su da deo uloženog novca vrate prodajom pojedinačnih karata za svaku utakmicu posebno, ali ne i paketa za čitav dan što bi umanjilo troškove publike, ali i ispravilo ružnu sliku sa velikog broja utakmica gde je publike bilo koliko i dece u učionici za vreme školskog odmora. Možda bi neko čiji je tim igrao prvi meč pogledao i duele u nastavku dana? Ovako on mora izaći iz dvorane, kupiti novu ulaznicu, i onda natrag pod svodove Stožica Arene.

Zaludne kolege su na jednom meču izbrojale da je u dvorani bilo više novinara i pripadnika obezbeđenja, nego publike.

Iznenađenja na svim poljima, posebno košarkaškim, i dalje su moguća. Od osam učesnika četvrtfinala gotovo svako svakog može pobediti i stiče se utisak da je ovo velika šansa za timove koji odavno nisu bili na postolju, poput Slovenije, Hrvatske, Srbije ili Italije, na primer.

Do kraja će se voditi velike bitke jer u igri je i plasman na prvih šest ili sedam mesta (zavisi od plasmana Španije, domaćina narednog Svetskog prvenstva) jer ona garantuju učešće na najvećoj košarkaškoj smotri naredne godine.

Četvrtfinala će biti prava košarkaška poslastica, a posle… za pojedine – samo je nebo granica.

Izvor: Al Jazeera