Šarićeve pelene i ‘kupnja’ playmakera

Nije ništa novo konstatirati kako je Eurobasket u Sloveniji očekivano ponudio nekoliko dramatičnih utakmica, te nekoliko ogromnih iznenađenja, no „iz aviona se vidi“ kako nedostaju super-zvijezde i stoga je teško predvidjeti tko će u borbu za medalje.

Zbog činjenice da je 50-ak igrača, koji igraju u NBA i Euroligi, otkazalo nastup, navijači ne mogu prežaliti što ne mogu gledati buduće Hall of Fame igrače kao što su Dirk Nowitzki ili Pau Gasol. Nema niti drugih zvijezda, a Rusija je bez Kiriljenka, Mozgova, Kauna i Khryape postala „kanta za napucavanje“. (Podsjećanja radi, Rusija je na prošlom Eurobasketu osvojila broncu, a danas je, sa sramotnim učinkom 1:4, reprezentacija već kod kuće.)

No, s druge strane, jedna Italija je sve oduševila igrama u Kopru i pet pobjeda u isto toliko nastupa, a igraju bez NBA zvijezda kao što su Andrea Bargnani i Danilo Galinari. I ne samo to. Praktički nemaju centra i igraju run & gun košarku sa „četiri mala“, kakva se nekad igrala na prostorima bivše Jugoslavije.

„Poguranac“ za Sloveniju

Često se, nakon što smo dobili 12 reprezentacija koje su se plasirale u drugi krug, zna postaviti upit tko bi mogao biti prvak? I prije Eurobasketa, osim Španjolske koja je oslabljena, ali još dovoljno moćna, jedna od sigurnijih opklada je bila Francuska za koju sjajno igra NBA zvijezda Tony Parker. I bez igrača s NBA iskustvom još su dovoljno moćni da mogu do kraja. Ne do srebrne medalje, kao na prošlom Eurobasketu, nego do kraja.

Uz njih, domaćin Slovenija bi na krilima navijača i s malim „pogurancem“ sudaca trebala do borbe za medalju. Porazi od Hrvatske i Poljske pokazali su ostalim trenerima da su itekako ranjivi, pa će iskusni lisac Božo Maljković, za kojeg i danas Dino Rađa zna reći kako je „još najbolji trener u Europi“, morati pronaći način kako da navijače u Deželi učini sretnima.

Mirza Teletović je posebna priča, možda i najbolji šuter Eurobasketa. Ali ni to nije bilo dovoljno za prolaz dalje. Ni tri pobjede, uključujući onu nad Litvom 78:72, nisu bile dovoljne. U igri međusobne koš razlike igrači Ace Petrovića izvukli su najdeblji kraj.

Tako se dogodilo da u balkansko-skandinavskoj skupini, koju su mnogi i prije Eurobasketa proglasili najjačom na turniru, od reprezentacija s prostora ex-Jugoslavije dalje ide samo Srbija. Provukli su se Latvija i Litva, a ne bi bilo ništa manje nepravedno da su dalje uz Srbiju prošli BiH te Crna Gora.

I dok je momčad BiH svoje šanse prosula još protiv Latvije, momčad Crne Gore, koju vodi Luka Pavićević, posebna je priča. U svim utakmicama su bili blizu pobjede i s pravom mogu žaliti za prolazom dalje. Tko zna kako bi sve završilo da nisu ostali na početku priprema bez sjajnog NBA centra Nikole Pekovića, koji je pregovarao u vezi s novim NBA ugovorom života s Minnesotom, no Pavićević ga nije mogao pričekati.

Uz to, nakon drugog kola, Pavićević, koji očito ima slab prag tolerancije, izbacio je iz momčadi korisnog Vladimira Dašića zbog nediscipline. Tako je već oslabljena Crna Gora ostala bez igrača koji bi im možda donio drugi krug.

Ima li smisla pola Europe na turniru?

I za kraj nekoliko riječi o proširenom sustavu od 24 reprezentacije, na kojem je FIBA inzistirala. Taj sustav napravio je od Eurobasketa pravi maraton izdržljivosti. U prvih šest dana turnira svaka je reprezentacija na rasporedu imala po pet teških utakmica, što je ritam kakav nema niti jedna NBA momčad.

U tom suludom rasporedu, kada se između pojedinih utakmica igrači pošteno ne stignu niti naspavati i regenerirati, iskočili su potpuni autsajderi poput Finske, Ukrajine ili Belgije, a do dna potonuli neki poput Turske, Rusije ili Poljske, koji su uoči Eurobasketa razmišljali o plasmanu na SP (dakle da budu među prvih šest), te sramežljivo čak i o medalji.

Ima li smisla Eurobasket u rujnu, zbog čega je nekim igračima skraćen odmor? Ima li smisla igrati Eurobasket sa čak 24 reprezentacije? Treba li Eurobasket ponovno prebaciti na lipanj, odmah nakon što završe sva nacionalna prvenstva? Pitanja su to na koja je nemoguće odgovoriti. Istina je uvijek negdje u sredini.

Izvor: Al Jazeera