Start Bundeslige: Guardiolino olujno more

Piše: Saša Ibrulj

Ono što nije pokvareno ne treba ni popravljati – izreka je na koju su u minhenskom Bayernu potpuno zaboravili prošle zime.

Tada su, baš u trenutku kada je njihova ekipa hvatala završni zalet koji se završio jednom od najuspješnijih sezona u historiji njemačkog giganta, odlučili u prijevremenu – i neželjenu – penziju poslati Juppa Heynckesa.

Trenera koji će tri mjeseca kasnije Allianz arenu napustiti sa krunom njemačkog i evropskog prvaka, Bayern je zamijenio najatraktivnijim čovjekom na tržištu, Pepom Guardiolom.

Katalonac, koji je u svojoj matičnoj Barceloni usavršio „tiki-taku“ i s njom se popeo na najveći vrh fudbalskog svijeta, u Bavarskoj je dočekan euforično.

Priča je djelovala pomalo romantično. Fudbalski revolucionar i svojevrsni genije, umjesto mirisa naftom natopljenih novčanica koji je dolazio iz Pariza, Londona i Manchestera, izabrao je manje – naravno ne i malo – novca, već izgrađeni i, što je jako važno, potpuno drugačiji sistem kojeg nudi njemački fudbal.

Potpuni remont

Međutim, s prvim danom Guardioline ere, jedno pitanje nametnulo se samo po sebi – šta ustvari Pep novo može donijeti Bayernu, prvaku Evrope i suverenom vladaru njemačkog fudbala? Klubu koji radi po istom, uspješnom, sistemu već decenijama?

U samo nekoliko mjeseci, Guardiola je pokazao da itekako ima šta promijeniti. U startu je razmontirao sistem kojeg je instalirao njegov prethodnik i Juppovu uspješnicu 4-2-3-1 pretvorio u 4-1-4-1. Zatekao je novo lice (Mario Goetze), dodao jedno novo, silno željeno (Thiago Alcantra) i pretumbao ono što je već imao.

Javiju Martinezu je pronašao novo radno mjesto u zadnjem redu, Thomasa Mullera, Francka Riberrya i Xherdana Shaqirija isprobao u napadu, Marija Mandžukića prvo preselio na lijevo krilo, a potom mu našao mjesto na klupi, što je opet bolje od mjesta kojeg je dobio drugi Super Mario, Gomez, koji se našao u avionu za Firencu.

Čak je i Phillip Lahm, jedan od najboljih bekova današnjice, pomjeren u vezni red.

Dakle, potpuni remont – baš kao i u Barceloni 2008., kada su stradali Deco i Ronaldinho – napravio je Guardiola. Jedina razlika, ili ako hoćete problem, je u činjenici da je Barcelona bila pokvarena.

Bayern nije. Bayern je bio savršena mašina, a mašina koja nije pokvarena nikako se ne bi smjela popravljati.

Pogrešno vrijeme

Razumljivo, Guardiola ima svoju viziju i želi je nametnuti. Ima i motiv, obzirom da je u Minhen stigao u paketu s debatom da li je zaista vrhunski trener koji je napravio jednu od najboljih ekipa svih vremena ili samo srećković na čijoj su se kockici u isto vrijeme našla imena Lionela Messija, Xavija i Andresa Inieste.

I ta vizija nije nužno loša ili pogrešna, samo dolazi u pogrešno vrijeme. Jer danas u Bayernu niko – ni klupsko rukovodstvo, niti navijači, ni sami igrači, koji već, doduše stidljivo, kritikuju – ne želi promjene, pogotovo ne radikalne. One, silom prilika, dolaze sa svakim novim danom.

A prvi trofej je već izgubljen. Zato se u Minhenu entuzijazam kojim su sijali u januaru s vrućinama počeo pretvarati u strah od posljedica tih promjena.

U petak navečer će novi Bayern, Pepov Bayern, krenuti u odbranu titule prvaka Njemačke, a najveći izazov pred katalonskim stručnjakom bit će kako učiniti sve zadovoljnim i u isto vrijeme nametnuti svoju viziju.

U ekipi prepunoj zvijezda i sjajnih fudbalera (čitaj ogromne konkurencije) riječi “pravilna rotacija” mogu biti presudne, kako za sezonu, tako i za Guardiolinu sudbinu.

Jasno, i dalje je ovakav Bayern apsolutni favorit u novom prvenstvu i bilo bi pravo iznenađenje da ne (p)ostane prvak, ali ovo more, u kojem pliva Borussia Juergena Kloppa i koje skriva mnoge male, ali jako neugodne druge ribe, moglo bi biti mnogo nemirnije nego li je na prvi pogled izgledalo.

Izvor: Al Jazeera