Scolarijevo imenovanje nova improvizacija

Brazilci su ponosni na svoju mogućnost izvlačenja improviziranih rješenja iz šešira i postavljanje Luiza Felipea Scolarija na mjesto selektora nogometne reprezentacije je klasični slučaj „jeitinha brasilera“, navodi agencija Reuters.
Početkom sedmice, domaćin Svjetskog prvenstva 2014. godine Brazil se suočavao sa ponižavajućom činjenicom da će u subotu održati žrijeb parova Kupa Konfederacija, koji je na programu naredne sedmice, bez šefa struke reprezentacije nakon iznenadne odluke da otpusti Manoa Menezesa.
U narednih 48 sati, brazilski Nogometni savez (CBF) iskopao je iz arhive Scolarija osvajača SP-a iz 2002. godine, a kao dodatak je imenovao Carlosa Alberta Parreiru, trenera koji im je donio četvrti naslov prvaka planete 1994. godine, kao tehničkog direktora.
Brazilski mediji su slavili ovu odluku CBF-a, predsjednik Svjetske nogometne federacije (FIFA) Sepp Blatter je poslao čestitke, a ujedno je zaustavljeno i lobiranje u korist bivšeg trenera Pepa Guardiole da postane selektor „Karioka“.
„Zaključili smo kako sudbina brazilske državne reprezentacije treba biti ostavljena u rukama sposobnih ljudi koji imaju priznate kvalitete i iskustvo osvajanja titula“, izjavio je predsjednik CBF-a Jose Maria Marin.
Sretni Blatter
Blatter je pozdravio činjenicu da je odluka donesena ove sedmice, a ne u januaru kako je ranije planirano.
„Brazilska reprezentacija ne može postati ničija zemlja. Sretan sam što je brzo odlučeno“, kazao je za lokalne medije u Sao Paulu.
No, dok su nadležni slavili mnogi Brazilci su kritikovali način na koji se vodi državni tim.
Menezes je otpušten prošlog petka, u vrijeme kada njegov mladi tim dobija pravi oblik, nakon dvije godine bolnih eksperimenata.
Elokventni trener je raspustio Dungin nepopularni, snažni stil baziran na kontranapadima sa kojima je došao do četvrtfinala SP-a 2010 godine, te napravio ekipu koja igra brzo, lijepo i hrabro.
Menezes je, međutim, izgubio naklonost kada je Ricardo Teixeira, koji ga je i postavio na mjesto selektora, dao ostavku na lidersko mjesto u CBF-u, kazavši da to radi zbog lošeg zdravlja, a u jeku optužbi za korupciju.
Njega je zamijenio 80-godišnji Marin, koji je odmah učinio život Menezesu težim najavom kako bi mogao utjecati na njegov izbor igrača.
Ogromno iskustvo
Iako nije uspio osvojiti zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu ove godine niti savladati Argentinu u junu, Menezes je “preživio” na mjestu selektora do prošlog petka, kada je dobio otkaz uprkos željama direktora reprezentacija Andresa Sancheza.
Sanchez je dao otkaz u srijedu, no do tada je pokret za reimenovanje Scolarija dobio zamah.
Činilo se kako je cijela priča klasični slučaj „jeitinha brasileira“, mudrog i improviziranog načina da se zaobiđe problem.
“Ime koje je najviše zavodilo bio je Guardiola, koji bi donio potpuno novu filozofiju u reprezentaciju i u brazilski nogomet. No, njemu bi trebalo više vremena i, iznad svega, ozbiljnije vodstvo u savezu”, napisao je Alvaro Oliveira Filho, kolumnista u sportskom dnevniku Lance.
Druga stvar je da li nabrzinu sastavljeni dvojac od ukupno 133 godine može donijeti rezultate.
Parreira ima ogromno iskustvo, vodio je Brazil, Kuvajt, Južnu Afriku, Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju na SP-u, ali je ukaljao postignuto 2006. godine.
Tada je staru i letargičnu reprezentaciju Brazila, predvođenu Ronaldom koji je bio daleko ispod svog renomea, eliminirala Francuska u četvrtfinalu.
Scolari, čovjek koji je značajno sazrio od dana kada su ga televizijske kamere snimile kada je nudio sudiji da se razračunaju na parkingu, harizmatična je i nestabilna ličnost sa poznatim sposobnostima motivacije.
Žrtva Abramoviča
Tokom šest godina u Portugalu od tima koji ne može ispuniti svoje mogućnosti napravio je žestoku ekipu koja je veoma nezgodan rival i za koju su mnogi smatrali da ispituje granice poštene igre.
Finale Evropskog prvenstva i polufinale Mundijala su potvrda njegovih mogućnosti, iako neki nisu odobravali Scolarijeve metode.
„Napravili smo revoluciju kada je riječ o odnosu navijača i tima. Možda ništa nisam osvojio, no ono što smo postigli vrijedi 10 ili 20 titula“, izjavio je Scolari u četvrtak.
Od tada stvari nisu tekle kako treba. Postao je jedna od žrtava Romana Abramoviča u Chelseaju, trenirao nogometni klub u Uzbekistanu te se vratio u domovinu 2010. godine da trenira Palmeiras.
Ova posljednja stanica se okončala nesretno u septembru, kada je tim izgubio prvoligaški status.
Čini se da je Brazil zaostao za rivalom i komšijom Argentinom, koju dobro vodi selektor Alejandro Sabella.
Kada se imaju u vidu reprezentacije poput Španije i Njemačke, koje žanju rezultate dugogodišnjeg planiranja, inovacija na polju treninga i dobro definiranih filozofija, Brazilu će trebati više od patriotizma i harizme Scolarija da osvoji svjetsku titulu.
Izvor: Agencije