Radončić blizu dresa Južne Koreje
Nogometni savez Južne Koreje odlučio je pojačati reprezentaciju kako bi se bolje nosio sa kontinentalnim rivalima, a s tim ciljem u narednim danima bi državljanstvo ove azijske države trebao dobiti nogometaš iz Crne Gore Dženan Radončić (28), prenosi AP.
Južna Koreja je dugo bila jedna od najhomogenijih nacija svijeta, ali u posljednje vrijeme postaje sve više kosmopolitski orjentirana. Mogući nastup Radončića u crvenom dresu državnog tima je pokazatelj toga puta.
On je jedan od 1,25 miliona stranaca koji su dio 50 miliona stanovnika Južne Koreje, od kojih je blizu 100.000 naturaliziranih građana.
Nekoliko nogometaša ranije je dobilo korejske pasoše, a među njima je i Tuzlak Jasenko Sabitović, mladi reprezentativac Hrvatske (U21) i koji je u Južnoj Koreji poznat i pod imenom Lee Sa-Vik, te Rus Denis Laktionov, no nijedan od njih nije govorio kako bi igrao za reprezentaciju nove domovine.
Sa druge strane, Radončić u posljednje vrijeme to često spominje.
Visoki napadač od 2004. godine, kada je došao u Incheon United, se ističe u Prvoj ligi Južne Koreje. Pet godina kasnije prešao je u redove Seongnam Ilhwe i pomogao da ovaj klub 2009. osvoji Ligu azijskih prvaka.
U decembru prošle godine je potpisao za jedan od najjačih klubova Južne Koreje – Suwon Bluewings.
Regularni put
Bivši napadač beogradskog Partizana sada želi postati korejski državljanin čim prije.
„Ovdje sam i spreman sam za taj korak kojem se radujem. Mislim da će se to desiti. Bio bih dodatna opcija za selektora državne reprezentacije i dao bih sve od sebe ako bih mogao igrati za Južnu Koreju“, izjavio je Radončić za AP.
„Znam sve igrače, jezik i kulturu. Sviđa mi se život ovdje. Primili su me odlično i nikada nisam mogao zamisliti da će biti ovako. Svi su mi rekli kako bi me voljeli vidjeti u reprezentaciji. Naravno, bilo je i nekoliko negativnih članaka, ali ne mnogo“, govori Radončić.
Pošto je riječ o sportisti, njegov slučaj je brzo razmotrio Olimpijski komitet Južne Koreje, koji je u decembru odbacio aplikaciju. Radončić je tvrdio kako se to desilo jer je tada nogometna reprezentacija bila bez selektora.
Kao drugi razlozi se navodi mogućnost da je njegov klub Suwon napravio administrativnu grešku. Iz kluba nisu željeli komentirati ovo pitanje.
Radončiću nije problem poslati novu aplikaciju Olimpijskom komitetu.
„Definitivno ću pokušati ponovo tokom ove godine. Ako i tada ne uspijem, sačekat ću još šest mjeseci i onda ću ići regularnim putem“, rekao je Crnogorac.
Normalni put je proces kojim prolazi velika većina od 10.000 osoba koje godišnje dobiju državljanstvo Južne Koreje. Većina njih se vjenča sa osobom kojoj je azijska država domovina.
Međunarodni brakovi u Južnoj Koreji postaju sve više uobičajeni, naročito između muškaraca iz korejskih ruralnih dijelova i žena iz jugoistočne Azije.
Pozitivna stvar
Za one koji nemaju članove porodice neophodno je da žive u ovoj državu pet godina bez prekida, dobro ponašanje, te polaganje pismenog i usmenog ispita korejskog jezika i kulture.
Kang-hee: Dobra ideja [EPA]
Iako je Radončić stigao u Južnu Koreju 2004. godine, kratka pozajmica u Japan 2007. godine znači da će pet godina boravka napuniti tokom ove godine. Siguran je da će tada ispuniti sve uslove.
„Znam sve igrače, jezik i kulturu. Sviđa mi se život ovdje. Primili su me odlično i nikada nisam mogao zamisliti da će biti ovako. Svi su mi rekli kako bi me voljeli vidjeti u reprezentaciji. Naravno, bilo je i nekoliko negativnih članaka, ali ne mnogo“, govori Radončić.
Novi selektor reprezentacije Choi Kang-hee se slaže s ovom idejom.
Nakon što je Katar pokušao naturalizirati brazilsku zvijezdu Ailtona 2004. godine, Svjetska nogometna asocijacija (FIFA) uvela je pravilo da igrač mora biti stanovnik države barem dvije godine, da bi se taj rok kasnije povećao na pet godina.
„Biranje stranih igrača za klubove je drugačije od njihovog pozivanja u reprezentaciju. Ne mislim da je naturalizacija Radončića loša ideja. Treba razgovarati o tome, no lično mislim da je to pozitivna stvar“, izjavio je Kang-hee.
Pitanje naturalizacije je dugo bilo problem u Aziji, kao i u drugim dijelovima svijeta. Najkontraverzniji primjer je reprezentacija Katara koja ima nekoliko ovakvih nogometaša u reprezentaciji, poput Sebastiana Sorie, rođenog u Urugvaju.
Nakon što je Katar pokušao naturalizirati brazilsku zvijezdu Ailtona 2004. godine, Svjetska nogometna asocijacija (FIFA) uvela je pravilo da igrač mora biti stanovnik države barem dvije godine, da bi se taj rok kasnije povećao na pet godina.
Drugi slučajevi
Prije 2004. godine, nogometašu je bio potreban samo pasoš kako bi igrao za reprezentaciju države koja je izdala taj dokument.
Singapur je druga mala azijska nacija koja je dozvolila dugoročnim stanovnicima da nastupaju za njenu reprezentaciju, a potom su uslijedile i veće države poput Indonezije i Filipina.
Cristian Gonzales je bio prvi naturalizirani nogometaš koji je zaigrao za Indoneziju. Rođen u Urugvaju, on je u Indoneziji igrao od 2003. godine, da bi za državni tim debitovao 2010. godine.
Posljednja izdanja reprezentacije Filipina su pokazala znatan napredak, a velika pomoć su igrači filipinskog porijekla koji su rođeni i igraju u Evropi.
Neil Etheridge je golman engleskog premierligaša Fulhama, njegov otac je Englez dok mu je majka iz Filipina. James i Phil Younghusband imaju sličnu pozadinu i bili su članovi Chelseaja. Svi sada igraju za reprezentaciju Filipina.
Marcus Tulio Tanaka i Alessandro Santos su obojica igrali za Japan iako su rođeni u Brazilu.
Tanakin djed je emigrirao u Brazil kada je imao 11 godina. Ovaj odbrambeni igrač je stigao u Prvu ligu Japana 2001. godine, da bi 2003. dobio državljanstvo „Zemlje izlazećeg sunca“.
Santos je doselio u Japan sa 16 godina, da bi osam godina kasnije, 2002. godine, debitovao za japansku reprezentaciju. Prvi nogometaš koji je rođen u Brazilu, a koji je obukao dres Japana, bio je Wagner Lopes. To se desilo 1998. godine.
Radončić vjeruje da sve veći broj naturaliziranih igrača nije problem.
„Mnoge države to rade i da je to loše više se ne bi radilo. Želim dobiti šansu da zaigram za Južnu Koreju.“
Izvor: Agencije