Sunčica Vujić: Za isti rad postoje različiti sistemi vrijednosti

Jednako obrazovanje, vještine i radni učinak se ne vrednuju jednako, ističe dr. Sunčica Vujić, redovna profesorica na Odsjeku ekonomije na Univerzitetu u Antwerpenu.

Trka za novcem i donošenje odluka iz ugla maksimizacije profita su dovela do velikih raslojavanja i nejednakosti, ukazuje dr. Sunčica Vujić (Reuters)

„Izazovi s kojima se suočavaju zemlje Zapadnog Balkana je vrlo kompleksno pitanje, koje ne može da se posmatra odvojeno od političkih zbivanja u regionu, kao i tekućih procesa EU integracija ovih zemalja“, ukazuje dr. Sunčica Vujić, redovna profesorica na Odsjeku ekonomije pri Univerzitetu u belgijskom Antwerpenu. „Zemlje Zapadnog Balkana se suočavaju sa svim izazovima modernih tržišnih ekonomija, kao što su na primer proces globalizacije, dugoročan i stabilan privredni rast, rešavanje problema dugoročne nezaposlenosti, rodne razlike u platama i penzijama, migrantske krize, nedostatak radne snage u pojedinim sektorima privrede, jačanje uloge kapitala u odnosu na rad u procesu proizvodnje, polarizacija poslova (job polarization), raslojavanje društva i povećanje nejednakosti“.

Žene širom planete akumuliraju više obrazovanja od muškaraca, što im omogućava bolji pristup tržištu rada, navodi dr. Sunčica Vujić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Prema njenim riječima, o tim problemima na globalnom planu govore u svojim radovima Branko Milanović, Jan Eeckhout, kao i Thomas Piketty, koji je nedavno gostovao u Beogradu.

„S druge strane, zemlje Zapadnog Balkana se suočavaju i sa svojim specifičnim izazovima, tipičnim za manje razvijene zemlje, kao što su neophodnost povećanja životnog standarda sopstvenog stanovništva, problem odliva mladih (brain drain), ali i rastućim trendom privremenog odliva radnika sa Zapadnog Balkana kroz takozvane ‘poslane radnike’ (posted workers) koji imaju za cilj da pokriju nedostajuću radnu snagu u pojedinim sektorima privrede u zemljama Zapadne Evrope“.

Kako se bavi istraživanjima u oblasti ekonomije rada, s fokusom na odnos između obrazovanja i kriminala, diskriminaciju na tržištu rada, rodne razlike u platama i penzijama, ističe da koristi metode iz ekonometrije primijenjene na mikro (individualnim) i makro (agregiranim) podacima.

  • Šta podrazumijeva ekonomija rada i zašto je nam je važna?

– Ekonomija rada se bavi pitanjima vezano za radnu snagu kao jednog elementa u procesu proizvodnje. Radnu snagu čine svi koji rade za zaradu na tržištu rada, kao zaposleni ili samo-zaposleni, ali i kao nezaposleni koji traže posao. Ekonomija rada se bavi proučavanjem svih pitanja vezano za radnu snagu – pre, u toku ili nakon njihovog radnog veka. Lista mogućih pitanja je vrlo široka, od izbora nivoa i oblasti obrazovanja koje će biti glavna determinanta za kasnije pokazatelje na tržištu rada, kao što su verovatnoća nalaženja posla, sektor delatnosti i visina plate, do proučavanja trendova na tržištu rada kao što su rast akumulacije obrazovanja i angažovanosti žena na tržištu rada, ali i uzroci iza permanentnih rodnih razlika u platama i penzijama, efekat reformi koje targetiraju odnose na tržištu rada (evaluation based policy making), efekat migracija na tržište rada u zemljama domaćina i zemljama iz kojih ovi radnici dolaze, posledice pandemije na rastući trend na rad od kuće (working from home)… Ova pitanja se tiču svakog pojedinca, ali i čitavog društva, pa im je važnost više nego očigledna.

  • U kakvom su odnosu obrazovanje, tržište rada i ekonomija?

– U kompleksnom su odnosu. Obrazovanje možemo tretirati kao investiciju na individualnom nivou, koja je glavna determinanta za kasnije pokazatelje na tržištu rada, kao što su verovatnoća nalaženja posla, sektor delatnosti i visina plate. S druge strane, obrazovanje ima uzročno-posledičnu vezu i za druge važne pokazatelje socijalnog uspeha kao što su niža stopa kriminala, niža stopa trudnoće kod maloletnih osoba, bolje zdravstvene pokazatelje i navike, demokratske izbore prilikom glasanja, čak i izbor kvalitetnijeg bračnog partnera.

  • Kako ocjenjujete položaj žena na tržištu rada posebno na Balkanu i je li moguće u potpunosti ukloniti diskriminaciju na tom polju?

– Svedoci smo rasta akumulacije obrazovanja i angažovanosti žena na tržištu rada širom planete. O ovim trendovima govori i profesorka Claudia Goldin koja je nedavno dobila Nobelovu nagradu iz ekonomije. Ona objašnjava porast angažovanosti žena na tržištu rada u Sjedinjenim Američkim Državama promenama legislative u oblasti rada, smanjenjem proizvodnih i povećanjem uslužnih delatnosti u kojima većinom rade žene, porastom stepena obrazovanja među ženama i izbora oblasti studiranja, izmenjenih društvenih očekivanja i normi, kao i pristupa kontracepciji.

Profesorka Goldin takođe upozorava da je početak roditeljstva jedan od glavnih uzroka dugotrajnog platnog jaza između muškaraca i žena koji imaju jednake posmatrane karakteristike na tržištu rada, kao i postojanje takozvanih greedy jobs, zahtevnih poslova na kojima se nadnica za radni sat povećava sa brojem ili vrstom radnih sati (kasno uveče, vikendom i praznicima), što nije u skladu sa ulogom koju žene imaju u okviru domaćinstva i očekivanjem da one paralelno obavljaju najveći deo kućnih poslova. Kada već govorimo o diskriminaciji prema ženama na tržištu rada, treba reći da je profesorka Goldin tek treća žena koja je dobila Nobelovu nagradu iz ekonomije i prva koja ovu nagradu nosi sama – ne deli je ni sa jednim muškim kolegom.

  • Koliki problem danas predstavljaju i rodne razlike u plaćama i penzijama?

– To je problem gledano iz različitih uglova. Jednako obrazovanje, veštine i radni učinak se ne vrednuju jednako. Za isti rad postoje različiti sistemi vrednosti. To nije ekonomski opravdano. Svedoci smo toga u svim oblastima rada, kao i u sportu, kulturi. Žene se postavljaju u zavistan položaj, što može da utiče na njihove izbore nivoa i tipa obrazovanja, njihovo samopouzdanje, izbor profesije, izbor partnera, može da utiče na to kako obrazuju svoju decu, da li su im uzor… U dugom roku, jaz u platama je jedan od glavnih uzroka jaza u penzijama. Znajući da žene u proseku duže žive od muškaraca, to dodatno utiče i na relativno veće siromaštvo kod žena u poznim godinama života.

  • Koliko nezaposlenost kod mladih može utjecati da se uvuku u kriminal?

– Nezaposlenost kao takva nije glavni uzrok kriminala. Nezaposlenost može biti i produktivna, kratkotrajna, jer je osoba između dva posla i u nastojanju da nađe bolje posao. Veći problem je strukturna, dugoročna nezaposlenost, koja nije karakteristična za mlade. Visok nivo nezaposlenosti kod mladih je i zbog samog načina računanja stope nezaposlenosti, koja broj nezaposlenih deli sa brojem učesnika na tržištu rada (zaposleni i nezaposleni). Ako znamo da je većina mladih ljudi u procesu obrazovanja do svoje dvadeset i neke godine (znači neaktivni su i nisu učesnici na tržištu rada), onda dobijemo „veštački“ visoku stopu nezaposlenosti kod mladih.

Jedan od glavnih uzroka kriminala kod mladih je napuštanje škole pre dobijanja diplome i kvalifikacija koje bi im omogućile nalaženje posla na legalnom tržištu rada. O tome govore i moja istraživanja na podacima za Veliku Britaniju i Australiju. Drugi problem je i postojanje takozvanog NEET (not in education, employment or training) rastućeg broja mladih koji nisu u obrazovanju, koji nisu zaposleni, a nisu ni u nekom procesu obuke. Ova grupacija mladih ima ograničen pristup tržištu rada i rizična je grupa kada je u pitanju sprega s kriminalom.

  • Ekonomska nesigurnost u regionu pomjera granice starosti stupanja parova u brak. Šta bi se moglo učiniti po tom pitanju?

– Mislim da to nije slučaj samo u regionu. Žene širom planete akumuliraju više obrazovanja od muškaraca, što im omogućava bolji pristup tržištu rada. Istraživanja su pokazala da je formalno obrazovanje važnija determinanta za učešće na tržištu rada kod žena nego kod muškaraca i žene odlažu započinjanje porodice delom i zbog veće prisutnosti na tržištu rada. Istraživanja u Evropi su takođe pokazala da to ne mora da utiče na ukupnu plodnost kod žena, ali se rođenje prvog deteta pomera za kasnije.

  • Koje biste ekonomske savjete mogli dati vlastima, ali i poslodavcima u zemljama Zapadnog Balkana?

– Nadovezujući se na prethodno pitanje, mislim da ekonomske politike treba da idu u pravcu omogućavanja bolje brige o deci u predškolskom uzrastu (dostupnost vrtića i obdaništa), da društvo treba da podstiče ravnopravnu podelu obaveza u domaćinstvu između muškaraca i žena, i da poslodavci treba da poštuju i podrže odluke zaposlenih vezano za planiranje porodice i brigu o deci, kako žena tako i muškaraca, i obezbede garanciju radnog mesta. Istraživanja iz oblasti ekonomije rada i primeri za druge zemlje u ovom kontekstu nude brojne primere za zemlje u regionu.

  • Kako gledate na današnji kapitalizam i je li postao nehuman?

– Trka za novcem i donošenje odluka iz ugla maksimizacije profita su dovela do velikih raslojavanja i nejednakosti koja nisu ni produktivna ni humana za većinsko stanovništvo.

Izvor: Al Jazeera