Stručnjaci: Kina neće doživjeti krah, ali ni više ekonomski uzletjeti
Prema riječima Francoisa Godementa, ‘Kina ne može potpuno zakrpiti balon koji je pukao, niti replicirati rast koji je postojao posljednjih 30 godina’.

Griješe oni koji predviđaju kolaps kineske ekonomije, ali ta zemlja neće uspjeti ponoviti ekonomski rast koji je imala u posljednjih 20 godina, rekao je francuski historičar François Godement, stručnjak za tu azijsku zemlju, u razgovoru za Hinu.
Kina od pandemije Covida, na koju je odgovorila najstrožim mjerama na svijetu, bilježi ekonomske probleme zbog kojih dio analitičara donosi mračne prognoze o budućnosti njezine ekonomije. Simbol tih teškoća pad je nekretninskog giganta Evergrandea, u ekonomiji u kojoj taj sektor nosi izuzetnu važnost te je zaslužan za četvrtinu ekonomskih aktivnosti.
Godement je odmah podsjetio kako je Kina velika ekonomija koja ima 1.000 milijardi dolara vrijedan trgovinski suficit, što je i dalje njena velika snaga. Podsjetio je, ipak, kako je tokom ljeta bilo puno pesimističnih prognoza za Kinu.
„Dio njih je opravdan jer se dogodio veliki preokret i kriza povjerenja, ali griješe oni koji tvrde da joj slijedi krah, kao što su bili i u prošlosti […] Kina je uvijek imala padove te je riječ o cikličnoj ekonomiji. Mi govorimo o hiperbrzom vozu koji je usporio i počinje doživljavati probleme, ali nemojmo zaboraviti da je to ipak bio hiperbrzi voz“, slikovit je Francuz koji predaje na pariškom institutu Sciences Po.
Važno unutrašnje tržište
Druga strana izuzetno uspješne Kine na izvoznom planu njeno je unutrašnje tržište, naglašava Godement. Nisu se ispunila očekivanja da će se taj uspjeh preliti i na domaću potrošnju, a ona se nakon Covida nije vratila na očekivane iznose.
Današnju krizu u Kini francuski stručnjak uspoređuje s onom japanskom ’90-ih, prozvanu „izgubljenim desetljećem“ u toj otočnoj državi, no ovaj put „stostruko” većoj.
„Kina je gradila previše infrastrukture i nekretnina, a dio stanovništva je špekulirao na tom tržištu jer su nekretnine bile unosnija investicija od penzionih fondova. Sada je taj balon puknuo, a to ima negativne posljedice na lokalne budžete gradova i pokrajina koji su velike prihode dobivale upravo od prodaje zemljišta“, objašnjava.
„Ljudi kupuju i manje namještaja, električnih uređaja, boje se investirati i sve više štede, a lokalnoj vladi nedostaje novaca i resursa. To je ozbiljna situacija s kojom se vlada suočava, ali treba biti oprezan s prognozama o krahu jer Kina i dalje ima velike prednosti poput inozemne trgovine“, rekao je Godement.
Prema njegovim riječima, „situacija može ići u oba smjera, no ne može se potpuno zakrpiti balon koji je pukao, niti replicirati rast koji je postojao posljednjih 30 godina“.
Iako priznaje da je to smiona izjava, Godement je istakao da usporavanje Kine može biti dobra vijest za zapadne ekonomije.
Uvijek su mu bile sporne tvrdnje dijela ekonomista da je Kina svojevrsna „lokomotiva” svjetskog ekonomskog rasta. Smatra da je zapravo izvlačila iz svjetske ekonomije i to koristila za svoj rast, pritom obarajući svjetske cijene.
S usporavanjem ekonomije Kina će morati prestati štedjeti i investirati na dosadašnjem nivou, što znači i veću konkurentnost zapadnih kompanija koje se često nisu mogle nositi sa subvencioniranim kineskim suparnicima.
Smanjenje rizika
Govoreći o temi rasparivanja, termina koji na zapadu koriste za smanjenje ekonomske osvisnosti o Kini, Godement kaže da je ono „bauk” i da ne može biti istinskog rasparivanja bez ogromnog rasta cijena.
Taj termin, smatra, treba zamijeniti preuzimanjem manjeg rizika, odnosno opreznijom razmjenom s Kinom. Zapad, primjerice, treba veće kontrole pri izvozu robe dvostruke namjene koja može završiti u kineskom vojnom sektoru te treba snažnije štititi svoje tehnološke inovacije.
Godement smatra kako je Zapad danas postao puno realističniji u vezi Kine te da više ne postoje iluzije da će se ona promijeniti na temelju trgovinske razmjene.
„Niko više ne vjeruje da se Kina kreće prema tržišnoj ekonomiji, niti da je Komunistička partija politička struktura koja blijedi ili se sporo mijenja. Te iluzije su gotove“, ukazuje.
Ističe i kako Komunistička partija danas kontrolira sve aspekte kineskog društva te joj je dostupno mnogo više alata za kontrolu nego što ih je bilo u vrijeme Mao Zedonga i Denga Xiaopinga.
„Xi Jinping svojim politikama pritom šteti kineskom ekonomskom rastu, donošenjem mjera koje obeshrabruju strane investicije zbog pravnih nesigurnosti, zbog regulacija digitalnih platformi ili eliminacije privatnog obrazovanja“, napominje. „Na međunarodnom planu Xi pak svojim nastupom koketira s mogućnostima velikih kriza i sukoba, što stvara nepovjerenje prema azijskom divu“.
„Oni optimistični tvrde da je Xi prioritizirao sigurnost, uključujući onu ekonomsku, nad ekonomskim rastom. Oni malo pesimističniji smatraju da Xi potiče velike projekte u raznim sektorima, s fokusom na inovaciju i visoke tehnologije, no da zapravo ne razumije svjetske ekonomske trendove”, zaključuje Godement.