Obnovljivi izvori energije ukliješteni između zakona i politike

Privatni sektor u Bosni i Hercegovini ima kapacitete i interes za izgradnju solarnih sistema, a odgovornost države je ograničavajući faktor.

Grad Stolac je apsolutni lider u proizvodnji solarne energije, ali je već dosegnuo granicu jer sadašnji kapaciteti mreže ne dozvoljavaju priključenje novih proizvođača (Al Jazeera)

Sudeći prema brojnim vijestima u bosanskohercegovačkim medijima, posljednjih mjeseci svjedočimo dinamičnoj energetskoj tranziciji države u kojoj se i dalje većina električne energije proizvodi iz termoelektrana i hidrocentrala koje su napravljene u vrijeme Jugoslavije. Zahvaljujući njima, električna energija se nalazi na prvom mjestu bosanskohercegovačkog izvoza u 2022. godini i to u vrijednosti od jedne milijarde i 74 miliona konvertibilnih maraka (549 miliona eura).

U protekloj godini je gotovo udvostručen broj novih proizvođača solarne energije u bh. entitetu Federacija BiH. Prema podacima Regulatorne komisije za energiju u Federaciji BiH (FERK), zaključno sa 31. decembrom 2021. godine, na mrežu su bile priključene 453 solarne elektrane, a trenutno je u sistemu 731. Međutim, to nisu konačni podaci. Zainteresovanost za izgradnju solarnih elektrana je velika iako je došlo do pada cijene električne energije za 20-ak posto. Uprkos navedenom, solarne elektrane su i dalje isplativa investicija jer je očekivani povrat za pet do šest godina, a rok trajanja solarnih panela 25 godina.

Stanje na terenu pokazuje da je grad Stolac apsolutni lider u proizvodnji solarne energije. Međutim, već je dosegnuo granicu jer sadašnji kapaciteti mreže ne dozvoljavaju priključenje novih proizvođača. Slično je stanje i u Livanjskom kantonu koji je lider u iskorištavanju vjetroenergije.

Zaostatak u razvoju mreže ne može se nadoknaditi

Limiti razvoja ovog segmenta energetike u Bosni i Hercegovini su slični kao i u drugim industrijama, a to su višegodišnje političke blokade i neadekvatna zakonska regulativa.

Na pitanje o nadležnost i (ne)odgovornosti Elektroprijenosa Bosne i Hercegovine (EPBiH) kao ključne karike u izgradnji novih pogona za proizvodnju struje Amer Jerlagić, bivši direktor Elektroprivrede BiH, ističe da je “ključnu ulogu u zaustavljanju razvoja energetskog sistema” imao aktuelni predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik te da se “propušteno vrijeme ne može nadoknaditi”.

“Ne znam da li je najveća, ali zasigurno je jedna od prepreka. Prije bih rekao da je najveći kočničar Dodik, koji je skupštinskim polugama (podsjećam da dva entiteta, odnosno njihovi premijeri čine Skupštinu Elektroprijenosa BiH) godinama kočio ulaganje investicijskih sredstava Elektroprijenosa BiH u planirane projekte i na taj način se izgubila planirana dinamika izgradnje prenosnih objekata (prvenstveno tu mislim na transformatorske stanice i dakekovode). A kad se jednom izgubi potrebni momentum i dragocjeno vrijeme, to niko ne može nadoknaditi. Elektroprijenos BiH je takvim Dodikovim ‘odlukama’ trajno izgubio nekoliko godina neinvestiranja, što se danas svima nama obija o glavu”, smatra Jerlagić.

Na pitanje očekuje li da će se nešto promijeniti o ovom pitanju, s obzirom na promjene na bh. političkoj sceni, Jerlagić odgovara: “Šta god da se desi, mi smo nepovratno izgubili nekoliko investicijskih godina”.

Osim navedenog, Dodik je u pojedine projekte investiranja u solarne pogone uveo investitore iz Mađarske, što je dio jačanja političkih odnosa između Banje Luke i Budimpešte.

S obzirom na to da je u Bosni i Hercegovini izgradnja prve dvije vjetroelektrane trajala 20-ak godina, pravo pitanje za izabrane političare je kako ubrzati proces od istraživanja preko dobivanja raznih dozvola do izgradnje i priključenja na mrežu.

“Poznato je da je Bosna i Hercegovina politički komplicirana zemlja, ali i ustrojbeno zbog Daytonskog mirovnog sporazuma, pa će i procedura ishodovanja dozvola za izgradnju vjetroelektrana biti dugotrajna i sa mnogo papira. Najveći dio papirologije zahtijeva i traži razina Federacije BiH. Županija/Kanton dodjeljuje koncesiju i ugovor o koncesiji, nakon toga na red dolaze federalna ministarstva i državne agencije. Za početak izgradnje vjetroelektrane potrebne su 183 različite dozvole, studije i razno-razna uvjerenja. Federalna vlada bi trebala u vremenu koje nam predstoji pokušati donijeti nove zakone i pojednostaviti procedure i propise”, kaže Ivan Vukadin, premijer Livanjskog kantona.

Na području Livanjskog kantona dva vjetroparka su u pogonu, treći koji grade Kinezi je pri kraju, a početo je još nekoliko projekata u gotovo svim općinama tog kantona.

“Naša županija/kanton ima nekoliko dodijeljenih koncesija za izgradnju vjetroelektrana i svim investitorima stoji na usluzi kako ministarstva tako i Vlada i prati ih sukladno njihovim zahtjevima i traženjima koja se odnose na našu razinu i poslove koje mi trebamo odraditi. Ovim putem molim sve razine vlasti da rade to isto, a naročito državni nivo i Elektroprijenos jer, nažalost, nemamo sustav dalekovoda na razini koja je potrebna kako bi mogla prihvatiti i distribuirati sve proizvodne mogućnosti i potencijale za proizvodnju struje jer postojeća dalekovodna mreža nije kapacitirana za sve potencijale koji postoje. Stoga je potrebno pokrenuti proceduru izgradnje novih dalekovoda kako bismo mogli svu proizvedenu električnu energiju distribuirati prema zemljama Zapadne Europe”, poručuje premijer Vukadin.

Privatni sektor na visini zadatka

Povećanje interesa za ulaganja u obnovljive izvore energije u Bosni i Hercegovini je raslo kako se smanjivala cijena opreme i povećavala cijena električne energije. Grupacija Hifa Oil je jedna od bosanskohercegovačkih kompanija koja ima zaokružen sistem kada je riječ o izgradnji solarnih elektrana, njihovog priključenja na mrežu i otkup struje za domaće i međunarodno tržište.

“U okviru svoje redovne strategije poslovnih planova i ciljeva Hifa Oil je prije nekoliko godina postavila sebi za cilj uvođenje i implementaciju sektora ili kompanija koje bi se isključivo bavile distribucijom, projektovanjem, izgradnjom fotonaponskih elektrana na području Bosne i Hercegovine, ali i regije. Zahvaljujući takvoj strategiji mi smo došli u posljednje vrijeme na mjesto ozbiljnog poslovnog partnera koji je postao zastupnik svjetskih kompanija iz oblasti proizvodnje solarne opreme i to solarnih panela Longhi, invertera Huawei i SMA, i na taj način omogućili svima onima koji žele investirati u solarnu energiju da to mogu realizovati kroz saradnju sa Hifa Oil”, kaže dr. Venan Hadžiselimović, generalni direktor Hifa Oil grupacije i član Ekonomsko-socijalnog vijeća Federacije BiH.

Svi investitori koji planiraju uložiti sredstva u fotonaponske elektrane imaju jedan zaokružen ciklus kroz saradnju s Hifa Oilom, čiji tim aktivno učestvuje u izradi novog zakona kojim bi se što kvalitetnije uredila pitanja obnovljivih izvora energije.

“Mi smo kroz kompaniju Hifa Oil dobili licence za otkup i prodaju električne energije od svih proizvođača bez obzira gdje se oni nalaze u Bosni i Hercegovini, što značajno olakšava poslovanje svim investitorima u solarne elektrane da mogu prodati ono što proizvedu i da tako zaokruže svoju investiciju.”

Promjena fokusa s fosilnih goriva na obnovljive izvore

Energetska kriza uzrokovana ruskom agresijom na Ukrajinu nije iznenadila menadžment tešanjske kompanije koja je ranije otvorila proces promjene fokusa s fosilnih goriva na obnovljive izvore u skladu sa strategijom razvoja.

“Hifa Oil je prije dvije godine intenzivirao aktivnosti koje su tek sad vidljive na tržištu. Mnogo ranije smo se prilagodili, planirali i analizirali šta se dešava na tržištu. Uvidjeli smo da dolazi do smanjenja potrošnje fosilnih goriva. Sve je više kompanija koje prelaze na obnovljive izvore energije i u tom kontekstu svi planovi koji su bili iz ranijeg perioda kroz viziju vlasnika, definirani u strategiji razvoja, intenzivirali su se u protekle dvije godine”, pojašnjava Hadžiselimović.

Smatra da svijest građana o potencijalima obnovljivih izvora energije i privrednika nije upitna, ali zakonske procedure su velika prepreka za ubrzanje razvoja ovog segmenta energetike.

“Jedan od ključnih ograničavajućih faktora za investitore je zakonska regulativa koja je neizvjesna. Prepreke se nalaze od lokalne uprave, katastra do nadležnosti svih nivoa vlasti. Drugi ograničavajući faktor je nedovoljan kapacitet mreže da primi nove proizvođače. Kada je u pitanju entitet Federacija BiH ograničavajući faktor je neusvajanje zakona koji bi omogućio proizvođačima struje da višak koji im ostane kada zadovolje vlastite potrebe prodaju ili lageruju. Imamo jedan primjer našeg kupca gdje smo mi postavili fotonaponsku solarnu elektranu na jednu fabriku koja svoju proizvodnju struje tokom vikenda kada proizvodnja ne radi ne može da plasira u sistem i zbog toga ima veliki gubitak. Vlasnik nam je objasnio da u sedam godina gubi dvije godine povrata investicije.”

Suština ovog problema je da administracija, odnosno državni sistem treba pratiti zahtjeve tržišta kako bi se interes investitora mogao realizovati na terenu. Iz navedenog jasno vidimo da privatni sektor u Bosni i Hercegovini ima kapacitete i interes za izgradnju solarnih sistema, a odgovornost države je ograničavajući faktor.

Izvor: Al Jazeera