Energenti pojeftinjuju, cijene hrane rastu

Inflacija u Evropi, posebno u eurozoni se smiruje. Nakon što je dostizala, pa u nekim zemljama i prestizala dvadeseti postotak na godišnjem nivou, prvi mjeseci 2023. godine najavljuju blago slabljenje. Eurostat je objavio da su na mjesečnom nivou cijene u februaru porasle za 0,8 posto, nakon 0,2-postotnog pada u januaru. Cijene energenta su uz svježu hranu generisali najveći rast. U međuvremenu su energenti osjetno pojeftinili, no cijene hrane u regionu ne padaju, odnosno podjednako nastavljaju rasti. Zašto je naša regija iznimka?

„To se jednostavno može objasniti. Mi nemamo dovoljnu proizvodnju kako bi zadovoljili bh. tržište, jer se iz godine u godinu smanjuje proizvodnja hrane. I ovo što imamo je preskupa proizvodnja u odnosu na zemlje okruženja. Cijene ne padaju jer tržište diktira neko drugi. Prije svega uvoznici i mešetari koji po svijetu nabavljaju jeftine proizvode i ovdje ih skupo plasiraju. Pri tome nemaju konkurencije, nemaju ograničavajuće marže, carine i prelevmane. Država ne reguliše stanje na tržištu“, konstatuje Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH.

Dodaje da se ovdje temeljito uništava proizvodnja hrane, da će cijene biti samo još više po diktatu uvoznih lobija koji ima neograničenu moć. Entitetske vlasti potvrđuju da mogu djelovati samo djelomično, i to na marže.

„Trgovci i proizvođači na teritoriji Republike Srpske formiraju cijene robe i usluga slobodno prema uslovima tržišta, osim za proizvode sadržane u Uredbi o ograničavanju marži u prometu robe, a kojom su obuhvaćeni proizvodi koji spadaju u osnovne životne namirnice (so, životinjska mast, suncokretovo ulje i biljna mast, margarin, pasterizovano mlijeko, jogurt, pšenično brašno, hljeb, šećer, hrana za dojenčad i hrana za bebe)“, poručuju nam iz Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske uz naznaku da su u novembru 2021.godine Uredbom ograničili marže u prometu na malo, umjesto dotadašnjih 10 na osam posto, a postojeće marže u prometu na veliko umjesto dotadašnjih osam smanjene su na šest posto.

Državom vlada tajkun

„Državom ne vlada Vlada nego tajkun i rade na tome da unište preostale proizvođače kako bi u potpunosti ovladali svim resursima. Uvozni lobi diktira sve. Oni nama trenutno upravljaju i životima. Mi imamo proizvodnju tek nešto malo iznad 20 posto potreba bh. tržišta. Sve ostalo se uvozi. Mi smo jedini poljoprivrednici u svijetu koji nemaju „plavi dizel“, što je osnova u poljoprivredi.  Gorivo se puno troši, a kod nas traktori sipaju po istoj cijeni kao i luksuzna vozila, kao da idu po autoputevima na koja zakonom ne smiju kročiti“, naglašava Bićo.

Rezultat takvih najava je usporedba cijena u januaru u odnosu na decembar – ulje skuplje 5 posto, banane skoro 30 posto, jaja 20 posto, pileći file 30 posto, juneće mljeveno meso 10 posto, crveni luk i narandže po 100 posto…

Hrvatska ima znatno bolje zakonske okvire i podsticaje za poljoprivredne i proizvođače hrane, pa opet… Prošle godine, u spletu svih poskupljenja, najviše su poskupjeli upravo hrana i bezalkoholna pića – 19,2 posto u prosjeku.

Hrvatska vlada je zbog inflacije zamrznula cijene nekih namirnica. Cijenu suncokretovog ulja ograničila je na 1,86 eura po litri, kilograma šećera na 1,33 eura, litre mlijeka (2,8 posto mliječne masnoće) na 0,98 eura, svinjske lopatice na 3.58 eura, a svinjskog mljevenog mesa na 4,11 eura za kilogram. Najviše su poskupjeli kruh, jaja, ulje i meso. Prema podacima Eurostata, od prosinca 2020. do prosinca 2022. kruh je u prosjeku poskupio čak 49 posto. Pakiranje jaja s 10 komada, koje je u prosincu 2021. koštalo 1,65 eura, sada košta više od 3,30 eura.

Razlog toj skupoći leži u činjenici da je i Hrvatska, unatoč svojim poljoprivrednim kapacitetima, visoko ovisna o uvozu hrane.

„Godišnje smo u deficitu od gotovo 900 milijuna eura, a uvoz nam je gotovo 3 milijarde eura, što su ogromne brojke. To je možda i glavni uzrok što sva hrana koja nam od početka koronakrize, a potom i rata u Ukrajini, dolazi uz veće troškove koje imaju sve države. No, ovdje je taj rast još već jer se u cijenu moraju uračunati transportni i svi drugi troškovi koji su u državama sa dovoljnom količinom proizvodnje hrane manji”, objašnjava poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović.

Podizanje cijena

S druge strane, kaže, domaći proizvođači podizanje cijena pravdaju visokim rastom troškova energenata  (plina i struje), ali i cijene radne snage, jer u Hrvatskoj je sve teže naći radnike u poljoprivredi.

„Hrvatska je država koja ima visoke poreze, što je također jedan od razloga zašto je hrana na našim policama skuplja nego u drugim državama EU-a. Uz sve to, hrvatska poljoprivreda je na 30 posto produktivnosti prosjeka EU, što u startu snižava njenu konkurentnost. Isto tako, mjere koje poduzima Vlada očito ne daju prave efekte. Godinama smo se hvalili najvećim rastom kvadrata stranih trgovačkih lanaca, pri čemu smo zanemarili izostanak naše hrane na policama. Posebno se to odnosi na meso, mlijeko, voće i povrće. A sada kada smo smanjili većinu proizvodnji, pitamo se zašto imamo skupu hranu. Zato što je uvozimo, a EU ima sve manje viškova koje su godinama plasirali kod nas po niskim cijenama”, objašnjava Kuskunović.

Predviđa se da će ove godine hrana u Hrvatskoj poskupjeti između 7 i 10 posto? Kuskunović kaže da su procjene nezahvalne jer štošta utječe na rast cijena.

„Postoji granica do koje potrošači mogu trpjeti povećanje cijena, a kad krene pad prodaje očito će se morati napraviti neki zaokret. Sada je vrijeme da se države usmjere na podizanje svoje proizvodnje, jer su prehrambena sigurnost i dovoljne količine vlastite hrane jedina garancija stabilnog tržišta i stabilnih cijena”, napominje.

Zbog inflacije, hrvatski proizvođači prehrambenih proizvoda okrenuli su se smanjivanju količine (ista kutija, a manja gramaža), počeli su koristiti jeftinije sastojke, a trgovci se okreću proizvodnji jeftinijih robnih marki, koji su ujedno niže kvalitete. Kuskunović ističe da su najviše poskupjeli proizvodi koji se najviše uvoze – mlijeko (Hrvatska proizvodi 45 posto svojih potreba), meso (65 posto potreba je iz vlastitog uzgoja), a u zadnje vrijeme silno je narastao uvoz (zamrznutih) pekarskih proizvoda. Paradoksalno zvuči da je Hrvatska veliki izvoznik žitarica, a istodobno veliki uvoznik pekarskih proizvoda.

Hvatska dio EU tržišta

Kuskunović ističe da je Hrvatska dio zajedničkog EU tržišta pa ne treba očekivati neke posebno velike nestašice.

„EU funkcionira na način da neće dozvoliti nestašice hrane, a kako smo članica EU, onda ono što nam nedostaje uvijek možemo nabaviti u nekoj od država članica. Sve ovisi o tome kako će se razvijati rat u Ukrajini i hoće li doći do stabilizacije tržišta. Za Hrvatsku je ključno da ima dovoljnu proizvodnju žitarica i uljarica i ne bi trebalo biti nestašica kruha. Sve ostalo što nam nedostaje trebalo bi poticati da se povećava proizvodnja i da imamo za svoje potrebe. No, moram reći da su posljednjih godina potrošači postali jako razmaženi i očekuju da imaju jeftin paradajz usred zime ili jagode za Božić, a da nisu skupe”, kaže Kuskunović.

Sve više vlada mišljenje da je na snazi korporativna pohlepa i da u cijelom lancu svi pokušavaju zaraditi na grbači potrošača i poljoprivrednika. Pitanje je može li se i kako doskočiti divljanju cijena.

„To ćemo najbolje vidjeti po financijskim rezultatima prehrambene industrije i trgovaca. Ako će im profiti rasti, onda su zaradili na nama potrošačima. Potrošač je kralj i on je taj koji ih može natjerati da snize cijene, tako da ne kupuje proizvode ili bojkotira one koji previše dižu cijene. Jedan od načina je i da se okrenemo kratkim lancima dobave, odnosno da kupujemo od naših seljaka i poljoprivrednika koji danas teško dolaze na police trgovina jer je trgovcima lakše sve uvesti. Nekada smo puno više kupovali na selu od domaćih proizvođača, pa možda je i ovo trenutak da se okrenemo selu i domaćim proizvodima”, zaključuje ovaj poljoprivredni analitičar.

Srbija je veliki proizvođač hrane. Ipak, često poljoprivrednici štrajkovima i blokadama saobraćajnica od Vlade moraju iznuditi benefite. Posljednja takva akcija je bila tamošnjih mljekara. Izborili su se za ograničavanje uvoza, koji će doduše, za cilj imati nešto veću cijenu mlijeka u prodavnicama Srbije. Republički zavod za statistiku je iznio indekse potrošačkih cijena koje su najdrastičnije bile u augustu. Tada je hrana bila skuplja za 20,9 posto. Konkretno, hljeb i žitarice 24,1 posto, meso 23,7 posto, mlijeko i mliječni proizvodi 23,5 posto… No, sistem spojenih posuda govori sljedeće:

„U Srbiji su imali problem sa mlijekom. Njihove vlasti su uveli prelevmane i carine na uvozno  mlijeko i mliječne prerađevine i zaštitili su domaću proizvodnju. Mi to isto tražimo i ne izlazi nam se u susret. Njihovim potezom ćemo mi opet upasti u problem, jer sve ono što je iz Evrope išlo u Srbiju, sada će završavati na bh. tržištu. Ovdje može uvoziti i prodavati ko šta hoće. I ono malo izvoza što smo imali će sada ostati ovdje, jer je naša roba puno skuplja od uvozne koja ima poticajne mjere ako se izveze“, kaže predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH.