Da li je potrošački bojkot izraelskih proizvoda efektan vid protesta i podrške Palestini

Pozivi na bojkot izraelskih, kao i kompanija i proizvoda koje se na bilo koji način dovode u vezu s Izraelom, iz dana u dan su glasniji i masovniji. No, koliko potrošački bojkot ima efekta u praksi?

Palestinci protestuju na Zapadnoj obali, pozivajući na bojkot izraelskih proizvoda (Reuters)

“Ne želimo da naš novac doprinosi još većim borbama i ubijanju djece u Gazi”, poručuju aktivisti koji su, zbog brutalnih i neselektivnih izraelskih napada na Gazu, odlučili bojkotovati izraelske proizvode i kompanije.

Od 7. oktobra, njihovi pozivi na bojkot izraelskih, kao i kompanija i proizvoda koji se na bilo koji način dovode u vezu s Izraelom, iz dana u dan sve su glasniji. Uz to se i globalno šire pa su tako, pored apela na bojkot na protestima i društvenim mrežama, u nekim zemljama organizovane javne kampanje i nezvanični pokreti.

Tako je u Turskoj – od parlamenta, preko različitih institucija do građana – na djelu bojkot izraelskih i kompanija koji podržavaju Izrael. U isto vrijeme, restorani popularnih lanaca brze hrane poput McDonaldsa, Burger Kinga ili KFC-a prazni su širom Egipta i Jordana, dok su se naprimjer u Kuvajtu pojavili jumbo plakati na kojima piše “Da li ste danas ubili nekog Palestinca?”, aludirajući na one koji koriste izraelske proizvode ili posluju sa izraelskim kompanijama.

Prazan restoran lanca Burger King u Kairu (Reuters)

Paralelno s tim, širom svijeta pokreću se polemike o tome iza kojih proizvoda stoji Izrael, kao i koje kompanije su povezane s tom zemljom. Lista je dugačka, a Ahmedu Bashbashu, Palestincu s trenutnom adresom u Mađarskoj, poslužila je kao polazna tačka za aplikaciju “No Thanks” koja poziva da se ne kupuju proizvodi koji imaju bilo kakve veze sa Izraelom.

“Bio sam u supermarketu i prolazeći kroz listu onoga što mi je potrebno uradio sam ono što većina ljudi radi – gledao sam na Googleu koje proizvode bih trebao bojkotovati. Tada mi je palo na pamet da bi aplikacija to značajno olakšala”, kaže Bashbash, koji je u izraelskim napadima na Gazu izgubio brata.

Aplikacija kao vid protesta

Aplikacija radi na jednostavnom principu – skeniranjem barkoda ili unosom naziva proizvoda u roku od nekoliko sekundi možete saznati kako proizvođač “podržava” Izrael. Nakon toga se na ekranu pojavljuje poruka “Ne, hvala”, koja predstavlja poziv da ne kupujete određene proizvode.

“Ta aplikacija je mirovni vid mog protesta protiv Izraela”, kaže Bashbash u razgovoru za Al Jazeeru. “Moj jedini cilj je da ne finansiram Izrael, da ne finansiram ovaj masakr i da neki način doprinesem njegovom zaustavljanju.”

No, njegova aplikacija koju je od 13. novembra, kada se pojavila na tržištu, preuzelo više od 100.000 korisnika, skinuta je sa Google Play Storea. Razlog zbog kojeg više nije dostupna za preuzimanje je rečenica: “Ovdje možeš vidjeti podržava li proizvod u tvojim rukama ubijanje djece u Palestini” koja je bila vidljiva na početnom ekranu aplikacije.

“Promijenio sam rečenicu koja im je bila sporna i sada radim na tome da aplikacija ponovo bude dostupna za preuzimanje”, kaže Bashbash. Aplikacija je besplatna za preuzimanje, a sva zarada koja bude ostvarena, kako najavljuje njen kreator, bit će poslana palestinskim organizacijama koje pomažu građanima Gaze.

Ima li bojkot efekta i smisla?

U jeku brojnih protestnih kampanja i apela postavlja se pitanje koliko takve akcije, s ekonomske tačke gledišta, imaju smisla i efekta.

“Kada govorimo o zemljama jugoistočne Evrope, zapravo i nema, jer je Izrael tek sporadično prisutan sa svojim robama i uslugama. Trgovinske veze većine zemalja jugoistočne Evrope su povezane sa zemljama srednje Evrope, tako da ne vidimo baš veliki broj izraelskih proizvoda na njihovim tržištima, upravo suprotno”, kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.

“Tu i tamo se pojavljuju ponuđači u području agrarnih tehnologija, recimo to je nešto što možemo vidjeti, budući da je Izrael napredan u tehnologijama uzgoja voća i povrća, plasteničkog uzgoja i slično, tako da tih tehnologija ima na tržištu jugoistočne Evrope, osobito Hrvatske i Bosne i Hercegovine”, pojašnjava Novotny. “Ali drugih proizvoda bitno i nema, budući da oni imaju drugačiji ekonomski model koji je više okrenut prema visokim tehnologijama i tehnologijama proizvodnje oružja koje nisu prisutne na našem tržištu.”

S druge strane, Denis Berberović, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, pojašnjava da, globalno govoreći, kao što kupovina domaćih proizvoda ima utjecaj na privredu jedne zemlje, tako i akcije bojkota mogu imati utjecaj.

“Bojkot je oblik antipotrošnje i vrlo je efektivan kao oblik izražavanja negodovanja građana po određenom političkom pitanju, kao što je napad Izraela na Palestinu”, kaže Berberović.

Poziv na bojkot određenih proizvoda u prodavnicama u Ammanu, Jordan (Reuters)

Međutim, upozorava da treba biti oprezan šta se bojkotuje.

“Kada potrošači žele poslati političku poruku nekoj zemlji, onda obično ne kupuju proizvode proizvedene u toj zemlji. Porijeklo proizvoda je lako saznati provjerom deklaracije i oznake ‘made in’. U kojoj mjeri će bojkot dati rezultate je teško reći odmah, a to se najbolje vidi poređenjem uvoza iz date zemlje prije i poslije bojkota. Ipak, slabljenjem ekonomije, slabi se i politička i vojna moć, tako da su efekti neupitni”, kaže.

Pored toga, ističe, treba biti oprezan u vezi sa tvrdnjama da neki globalni brendovi imaju veze sa nekom zemljom, u ovom slučaju Izraelom. U današnje vrijeme veoma izražene globalizacije, napominje, vrlo je teško utvrditi da je neki globalni brend povezan samo sa jednom zemljom.

“Dionicama globalnih brendova se trguje na svjetskim berzama, te je teško utvrditi jednu ili više zemalja sa kojom je globalni brend povezan. Takav oblik bojkota može čak imati i negativne efekte za one koji bojkotuju, jer bi vrlo lako moglo biti da je globalni brend djelimično u vlasništvu nekoga iz zemlje iz koje je i potrošač, iz zemalja koje su istomišljenici po datom političkom pitanju, dakle onih koji isto kao bojkotant gledaju na pitanje Palestine, a može čak biti da su neki Palestinci vlasnici dionica, dakle suvlasnici globalnog brenda koji se bojkotuje”, dodaje Berberović.

Prema tome, kako kaže, “stigmatiziranje globalnih brendova po društvenim mrežama, bez konkretnih dokaza o njihovoj umiješanosti u izraelsko nasilje je vrlo pogrešan pristup i neće polučiti željene rezultate”.

Izvor: Al Jazeera

Reklama