Pet stvari koje treba znati o inflaciji i kako utiče na nas

Piše: Judith Matloff

Punjenje rezervoara za plin košta više nego prije šest mjeseci. Skočila je i cijena brašna i namještaja. Teže je naći povoljan, polovan auto. A ako želite kupiti kuću, bolje budite brzi. Hipotekarne stope rastu.

Svaki put kada obavite kupovinu, izgleda da su cijene porasle. I to se dešava širom svijeta. Inflacija raste do najviših nivoa koji su mnogi vidjeli tokom svog životnog vijeka. I Velika Britanija i SAD, naprimjer, zabilježile su godišnju stopu inflacije od 9,1 posto, najvišu u 40 godina. Ništa nije imuno: smještaj, hrana, struja, građevinski materijal i avionske karte, sve je poskupilo.

Šta je, dakle, inflacija i zašto je tako visoka? Evo pet stvari koje trebate znati:

Šta je inflacija i zašto se dešava?

Povećanje cijena je inflacija, što prosto znači da dobijete manje za isti iznos novca. Uvijek postoji izvjesna inflacija, ali inače ne ovog zaprepaštavajućeg nivoa.

U suštini, cijene rastu kada je prisutna nestašica ili velika potražnja za robama ili uslugama. Kompanija će povećati cijene ako zbog nestašice mora potrošiti više na materijale, plate ili prijevoz. Firme će također naplaćivati više ako shvate da su kupci spremni platiti više zbog nedostupnosti roba.

Trenutno, vidimo savršenu oluju faktora, koja je započela oskudicom raznih vrsta roba tokom pandemije korona virusa, zbog zatvaranja fabrika i logističkih problema u nekim od najvećih svjetskih izvoznih centara, kao što je Kina. To je uzrokovalo rast cijena sirovina, gotovih proizvoda i transporta, što se onda prenijelo na kupce.

U isto vrijeme, države širom svijeta ubrizgale su gotovinu u svoje ekonomije da bi pomogle kupcima i kompanijama koji su se borili s gubitkom prihoda tokom pandemije. Kada su ljudi počeli izlaziti iz izolacije, počeli su intenzivno trošiti novac koji su dobili od vlade, kao i ušteđevinu. Ovo, zajedno sa nestašicom roba, učinilo je sve od frižidera do cipela, manje dostupnim. Kompanije su odgovorile porastom cijena.

Trenutno svjedočimo inflaciji koja je uzrokovana i porastom potražnje i smanjenom ponudom.

„Neobično je da oba trenda istovremeno uzrokuju veću inflaciju“, kaže Stephen Zeldes, profesor ekonomije na Poslovnom fakultetu Univerziteta Columbia.

Ruska invazija na Ukrajinu u februaru pogoršala je inflaciju poremetivši trgovinu prirodnim plinom, naftom i žitaricama. To je povećalo cijenu pšenice, koja čini osnov prehrane u većem dijelu svijeta, zajedno sa cijenom grijanja ili hlađenja kuća i ureda, opskrbljivanja auta i aviona gorivom i prijevoza roba. Porasla je i cijena fertilizatora, što je uzgoj hrane učinilo skupljim. Sve ovo može značiti da mnogi ljudi neće biti u mogućnosti da vozare na posao, jedu dovoljno ili pojačaju temperaturu na jesen i zimu, ako im plate ne budu pratile korak s rastom cijena.

Ekonomisti ne mogu reći kada će se ova spirala okončati. Problemi dobavljačkog lanca trebali bi u dogledno vrijeme biti prevaziđeni. Centralne banke će moći utjecati na smanjenje potrošnje povećavanjem kamatnih stopa ili troška posuđivanja od strane pojedinaca ili biznisa. Ali, nedostatak energije i žitarica će se nastaviti neko vrijeme.

„Inflacija je sada posvuda; nigdje se od nje ne možete sakriti“, kaže Julien Mathonniere, ekonomista iz globalne informacijske kompanije Energy Intelligence Group. „Suočavamo se sa ogromnom energetskom i robnom krizom. Potražnja raste, ali ponuda je ne može sustići.“

Ko je najviše pogođen?

Gotovo svaka država, bogata ili siromašna, uzdrmana je. Stope inflacije u 37 od 44 najvećih svjetskih ekonomija više su se nego udvostručile u odnosu na prvi kvartal 2020 i na isti period 2022, prema istraživačkom centru Pew. Izraelska stopa inflacije vrtoglavo je narasla za nevjerovatnih 25 puta, a iza su Grčka i Italija. Manje snažne ekonomije su također primile udarac. Od marta je globalna kriza troškova života gurnula 71 milion ljudi u siromaštvo u zemljama u razvoju, prema UN-ovom Programu za razvoj.

Ljudi s niskim i fiksnim primanjima i stariji ljudi koji žive od fiksnih penzija su među onima koji će biti najteže pogođeni. Od inflacije zarađuju naftne kompanije koje mogu naplaćivati historijski visoke cijene. Radnici čije plate prate korak sa inflacijom također će biti zaštićeni.

Zašto energija predstavlja ‘ključnu blokadu’

Trenutna energetska kriza počela je tokom pandemije, ali se tek sada osjeti. Neisplative rafinerije, koje prerađuju sirovu naftu u potrošačka goriva kao što su dizel ili benzin, zatvorile su se širom svijeta. Izgubljen je dnevni kapacitet od nekih 3,3 miliona barela. Sada kada pandemija jenjava i potražnja se oporavlja, benzina, a posebno dizela i avionskog goriva, nema dovoljno, bez obzira koliko proizvedu države proizvođači sirove nafte. Zbog tog je letenje, prijevoz roba i punjenje rezervoara na pumpi skuplje. Naprimjer, cijena goriva za aute dostigla je 5 dolara po galonu (3,8 litara), što je više nego duplo više u odnosu na početak pandemije.

Nove rafinerije su u pripremi, ali stručnjaci kažu da će potrajati najmanje do 2023. dok nova goriva ne stignu na tržište. Situaciju je pogoršala Rusija koja je izvršila invaziju na Ukrajinu. Rusija je među najvećim svjetskim proizvođačima nafte i prirodnog plina, a Evropa joj je najveće tržište. Kao dio sankcija protiv Rusije, Evropska unija uvodi zabranu za sav uvoz ruske nafte od početka iduće godine, i to stvara ogromnu nesigurnost i skokove cijena. Raste bojazan da će Rusija zaustaviti isporuku prirodnog plina Evropi, što će uzrokovati dodatnu veliku pometnju.

Trenutne nestašice i očekivanja da će doći do većeg nereda, vode do porasta cijena svega budući da svijet još pokreću nafta i plin.

„Energetska kriza je ključna blokada“, smatra Mathonniere.

Porast cijena energije tokom protekle dvije godine najveći je od naftne krize iz 1973, prema Svjetskoj banci. Cijena nafte porasla je za 21 posto od početka rusko-ukrajinskog rata.

Cijene struje u Evropi porasle su za 10 puta u odnosu na dugogodišnji prosjek, kaže Mathonniere. To povećava troškove života i poslovanja, koji bi mogli dodatno porasti tokom hladnijih mjeseci kada ljudi trebaju grijati zgrade. Vlade širom Evrope nude subvencije ili određuju gornju granicu rasta kako bi ublažile opterećenje za kupce. Ali, cijene ipak vrtoglavo rastu, tjerajući ljude da se oslanjaju na peći na drva, ugalj ili solarnu energiju, i da se odreknu toplih obroka i tuširanja.

Kraj se ne nazire. Mathonniere očekuje da će cijene nafte porasti ove godine za više od 50 posto u odnosu na one 2021, s prosječnom cijenom barela od 110 dolara. To je u odnosu na svega 40 dolara na početku pandemije, kada je potražnja pala.

Visoka inflacija znači da nam predstoji prehrambena kriza

Cijene žitarica nevjerovatno su porasle zato što je rat poremetio žetve i izvoz iz Rusije i Ukrajine. Četvrtina svjetske pšenice i 80 posto suncokretovog ulja dolazi iz ove dvije države. Povrh toga, suše od prošle godine u Južnoj Americi poremetile su usjeve soje i kukuruza, a nestašica uzrokuje porast cijena. Kao da to nije dovoljno loše, skok cijena fertilizatora – Rusija je vodeći svjetski proizvođač – dodatno je smanjio profit farmera.

To 50 miliona ljudi u 45 država dovodi na ivicu gladi, prema Svjetskom programu za hranu. Ova organizacija izvještava da se od početka pandemije, 345 miliona ljudi suočava s nesigurnošću opskrbe hranom, što je triput više nego prije dvije godine. Afrika je posebno pogođena, jer kupuje više poljoprivrednih proizvoda i hrane nego što prodaje izvan kontinenta, trošeći više od 85 milijardi dolara godišnje. Pšenicu i biljna ulja najviše uvoze.

„Ovo su teška vremena za regiju MENA i subsaharsku Afriku“, kaže Wandile Sihlobo, glavni ekonomista u Poljoprivrednoj poslovnoj komori Južne Afrike. On je kazao da su sljedeće države posebno ranjive na veće cijene pšenice: Nigerija, Egipat, Alžir, Etiopija, Maroko, Zimbabve, Kenija, Jemen, Pakistan i Turska.

Cijena pšenice je porasla u Africi za više od 45 posto otkako je počeo rat u Ukrajini, prema Afričkoj razvojnoj banci. Cijena fertilizatora je skočila za 300 posto. U Egiptu, najvećem svjetskom uvozniku pšenice, vlada je odredila gornju granicu za cijenu hljeba kako bi olakšala porodicama.

Sihlobo predviđa da će cijene proizvoda ostati iznad petogodišnjeg prosjeka neko vrijeme. Čak će biti pogođena i roba kao što je riža, koje ima u izobilju. „Vjerovatno će cijene riže porasti u narednim mjesecima jer je neke države koriste kao zamjenu za pšenicu“, kaže on.

Šta vlade i obični ljudi mogu uraditi?

Države koje se bore protiv inflacije gledaju mjere koje uvodi SAD, jer je to najveća ekonomija na svijetu i 40 posto međunarodnih trgovinskih transakcija fakturisano je u dolarima. Američke Federalne rezerve, koje regulišu američki finansijski sistem, povećale su kamatnu stopu za 1,5 posto od marta kako bi usporile potrošnju.

Evropska centralna banka 19 zemalja eurozone najavila je da će slijediti američki primjer u julu i podići kamatne stope po prvi put u 11 godina.

Ekonomisti očekuju da će uslijediti još poskupljenja u SAD-u, ali to podrazumijeva delikatni čin balansiranja. Povećanje kamatnih stopa slabi poslovnu aktivnost, a time i zapošljavanje i veće plate, što politički nije popularno. Ako se ode predaleko to može uzrokovati recesiju ili negativni rast.

Kada bi poskupljenja trebala stati?

„To je ključno pitanje o kojem Fed svakodnevno promišlja“, kaže Zeldes, stručnjak za ekonomiju domaćinstava. „Ne postoji čarobni broj kada možemo reći, ‘Otišli su predaleko'“.

Ljudi mogu uštedjeti kupujući na akcijama ili izbacujući luksuz. U krajnjem slučaju, možda će morati posegnuti za ušteđevinom ili uzgajati povrće u bašti, ako je imaju. Mikrovalne su energetski efikasnije od rerni. Obične sijalice mogu se zamijeniti LED sijalicama. Ljudi koji žive u predjelima sa pristupačnim javnim saobraćajem mogu se odreći automobila. Ovo je loše vrijeme za podići kredit, i dobro vrijeme za otplatiti kredit na kreditnoj kartici prije nego što porastu kamatne stope. Pregledajte kućne budžete kako biste eliminisali sve što nije nužno. Ako možete povećati ušteđevinu, ublažit ćete ovaj i sljedeći, inflatorni skok. Nikada ne znate kada bi nas on mogao pogoditi.