Kako je ruska invazija na Ukrajinu dovela svijet na rub gladi

Rusija i Ukrajina zajedno izvoze gotovo trećinu svjetskih zaliha pšenice i ječma, više od 70 posto suncokretovog ulja i veliki su izvoznici kukuruza.

Ukrajina je bila u stanju da izveze 1,5 do dva miliona tona žita mjesečno otkako je počeo rat, a prije je izvozila više od šest miliona tona (Reuters)

Ruski rat u Ukrajini sprečava žito da napusti “žitnicu svijeta” i čini da hrana širom svijeta postaje skuplja, prijeteći da pogorša nestašice, glad i političku nestabilnost u državama u razvoju.

Rusija i Ukrajina zajedno izvoze gotovo trećinu svjetskih zaliha pšenice i ječma, više od 70 posto suncokretovog ulja i veliki su izvoznici kukuruza. Rusija je glavni svjetski proizvođač gnojiva.

Cijene hrane u svijetu već su bile u porastu, a rat je pogoršao situaciju, spriječivši nekih 20 miliona tona ukrajinskih žitarica da dođu do Bliskog istoka, sjeverne Afrike i dijelova Azije.

Sedmice pregovora o sigurnim koridorima preko kojih bi se žitarice prebacile iz ukrajinskih crnomorskih luka nisu donijele znatan napredak, a postaju sve hitnije kako se približava ljetna sezona žetve.

“Ovo treba da se desi u narednih nekoliko mjeseci ili će biti užasno”, kazala je Anna Nagurney, koja proučava krizni menadžment na Univerzitetu u Massachusettsu Amherst i u odboru je Ekonomskog fakulteta u Kijevu.

Ona kaže da se 400 miliona ljudi u svijetu oslanja na ukrajinske zalihe hrane. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) predviđa da bi do 181 milion ljudi u 41 državi mogao biti suočen sa krizom opskrbe hranom ili gorim nivoima gladi ove godine.

Evo pregleda globalne krize s hranom…

Kakva je situacija?

Obično se 90 posto pšenice i drugih žitarica sa ukrajinskih polja brodovima prevozi do svjetskih tržišta, ali su zadržane zbog ruske blokade crnomorske obale.

Jedan dio žita se preusmjerava kroz Evropu putem željeznice, autoputeva i rijeka, ali to je kap u moru u poređenju sa pomorskim putevima. Pošiljke su akumulirane i zato što se ukrajinske željezničke tračnice ne poklapaju sa onima njenih susjeda na zapadu.

Ukrajinski zamjenik ministra poljoprivrede Markian Dmitraševič zatražio je od zakonodavaca iz Evropske unije pomoć u izvozu još žitarica, uključujući i proširenje upotrebe rumunske luke na Crnom moru, gradnju većeg broja teretnih terminala na Dunavu i smanjenje papirologije za teretni prelaz na poljskoj granici.

No, to znači da je hrana još dalje od onih kojima je potrebna.

“Sada morate kružiti oko Evrope da biste se vratili na Sredozemno more. To je zaista znatno povećalo cijenu ukrajinskog žita”, kazao je Joseph Glauber, viši istraživač i saradnik na Institutu za međunarodna istraživanja prehrambene politike u Washingtonu.

Ukrajina je bila u stanju da izveze 1,5 do dva miliona tona žita mjesečno otkako je počeo rat, a prije je izvozila više od šest miliona tona, kaže Glauber.

Ni rusko žito ne napušta Rusiju.

Moskva kaže da zapadnjačke sankcije uvedene bankarskoj i industriji prevoza onemogućavaju Rusiji da izvozi hranu i gnojivo i odvraćaju strane špediterske kompanije od poslovanja. Ruski zvaničnici insistiraju na ukidanju sankcija, kako bi se žito prevezlo do globalnih tržišta.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i drugi zapadnjački lideri kažu da sankcije ne dotiču hranu.

Ukrajinski farmer nosi pancir i kacigu dok radi u polju u regiji Zaporožje (Reuters)

Šta uključene strane govore?

Ukrajina optužuje Rusiju da granatira poljoprivrednu infrastrukturu, spaljuje polja, krade žitarice i pokušava ih prodati Siriji nakon što su Liban i Egipat odbili da ih kupe.

Satelitski snimci koje je krajem maja snimio Maxar Technologies pokazuju brodove sa ruskom zastavom u luci na Krimu dok ih tovare žitom, a potom, nekoliko dana kasnije, isti brodovi pristaju u Siriji i iskrcavaju teret.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kaže da je Rusija izazvala globalnu prehrambenu krizu. Zapad se slaže, a zvaničnici, kao što je predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel i američki državni sekretar Antony Blinken, kažu da Rusija koristi hranu kao oružje.

Rusija ukazuje da se izvoz može nastaviti čim Ukrajina ukloni mine u Crnom moru i čim se bude moglo provjeriti da brodovi koji budu stizali ne nose oružje.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov obećao je da Moskva neće “zloupotrijebiti” svoju pomorsku prednost i da će “poduzeti sve nužne korake kako bi osigurala da brodovi mogu slobodno napustiti luke”. Ukrajinski i zapadni zvaničnici sumnjičavi su u vezi ovog obećanja.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu izjavio je ove sedmice kako je možda moguće da se kreiraju sigurni koridori bez potrebe da se očisti more od mina jer je lokacija eksplozivnih uređaja nepoznata.

No, ostaju druga pitanja, poput onog hoće li osiguravajuće kuće ponuditi osiguranje za brodove.

Dmitraševič je kazao ministrima poljoprivrede u EU ove sedmice da je jedino rješenje da se porazi Rusija i deblokiraju luke. “Nikakve druge privremene mjere, kao što su humanitarni koridori, neće adresirati ovo pitanje”, smatra.

Kako smo došli do ove tačke?

Cijene hrane bile su u porastu i prije invazije, zbog faktora koji uključuju loše vrijeme i slabu žetvu koja je smanjila zalihe, dok se globalna potražnja povećala usljed pandemije COVID-a 19.

Glauber je naveo loše žetve pšenice prošle godine u SAD-u i Kanadi i sušu koja je osujetila prinos soje u Brazilu.

Također pogoršan klimatskim promjenama, Rog Afrike se suočava sa jednom od najgorih suša u četiri decenije, dok je rekordno visoki toplotni talas u Indiji u martu smanjio prinose pšenice.

To je, zajedno sa porastom cijena goriva i gnojiva, spriječilo druge velike proizvođače žitarica da popune nastalu prazninu.

Ko je najteže pogođen?

Ukrajina i Rusija uglavnom izvoze hranu koja predstavlja osnov ishrane u zemljama u razvoju koje su najranjivije na porast cijena i nestašice.

Države kao što su Somalija, Libija, Liban, Egipat i Sudan, umnogome se oslanjaju na pšenicu, kukuruz i suncokretovo ulje iz ove dvije zaraćene zemlje.

“Teret nose veoma siromašni”, kaže Glauber. “To je humanitarna kriza, bez sumnje.”

Osim prijetnje glađu, porast cijena hrane mogao bi izazvati i političku nestabilnost u takvim državama. To je bio jedan od uzroka Arapskog proljeća i prisutna je bojazan da se isto ne ponovi.

Vlade zemalja u razvoju moraju ili pustiti cijene da rastu ili subvencionirati troškove, kaže Glauber. Umjereno prosperitetna država kao što je Egipat, glavni svjetski uvoznik pšenice, može priuštiti da apsorbuje veće cijene hrane, kazao je.

“Siromašnim zemljama kao što su Jemen ili države u Rogu Afrike će zaista trebati humanitarna pomoć”, naveo je Glauber.

Glad vreba u tom dijelu Afrike. Cijene osnovnih namirnica kao što su pšenica i ulje za kuhanje u nekim slučajevima su duplo veće, pa i više od toga, dok su milioni grla stoke koje porodice koriste za mlijeko i meso uginuli. U Sudanu i Jemenu, rusko-ukrajinski sukob došao je povrh godina domaćih kriza.

UNICEF je upozorio na “eksploziju smrti djece” ako se svijet fokusira samo na rat u Ukrajini i ne poduzme nešto.

UN-ove agencije su procijenile da se više od 200.000 ljudi u Somaliji suočava sa “katastrofalnom glađu”, gotovo 18 miliona Sudanaca moglo bi iskusiti akutnu glad do septembra, a 19 miliona Jemenaca suočava se s nestašicom hrane ove godine. Cijene pšenice su porasle u nekim od tih zemalja za čak 750 posto.

“Sve je generalno postalo skupo. Bilo da je riječ o vodi, o hrani, gotovo je postalo nemoguće”, kaže Justus Liku, savjetnik za sigurnost hrane u humanitarnoj grupi CARE, koji je nedavno posjetio Somaliju.

U Libanu, pekare koje su imale razne vrste tankog hljeba, sada prodaju osnovni bijeli tanki hljeb, kako bi sačuvali brašno.

Šta se radi po ovom pitanju?

Sedmicama već generalni sekretar UN-a Antonio Guterres pokušava osigurati sporazum da se deblokira ruski izvoz žitarica i gnojiva i dozvoli Ukrajini da šalje robu iz ključne luke u Odesi. Ipak, sporo napreduje.

Ogromna količina žitarica zaglavljena je u ukrajinskim silosima ili na farmama. A na putu su i nove zalihe – ukrajinska žetva zimske pšenice uskoro će biti aktuelna, čime se veći pritisak stvara na prostor za skladištenje, iako neka polja neće biti požnjevena zbog borbi.

Sergej Hrebcov ne može prodati brdo žitarica na svojoj farmi u regiji Donbas jer su transportne veze odsječene. Manjak kupaca znači da su cijene toliko niske da je uzgoj neodrživ.

“Ima nekoliko opcija za prodaju, ali to je kao da je bacate”, objasnio je.

Američki predsjednik Joe Biden kaže da radi s evropskim partnerima na planu da izgradi privremeni silos na ukrajinskim granicama, između ostalih i sa Poljskom – rješenje koje bi riješilo i problem različitih tračnica između Ukrajine i Evrope.

Ideja je da žito može biti prebačeno u taj silos, a potom “u kamione u Evropi i dopremiti ga do okeana pa dalje širom svijeta. No, to zahtijeva vrijeme”, rekao je Biden.

Šta više košta?

Cijene pšenice porasle su za 45 posto u prva tri mjeseca ove godine, u poređenju sa prethodnom godinom, prema indeksu cijena FAO-a. Cijena biljnog ulja porasla je za 41 posto, dok su šećer, mlijeko, meso i riba također znatno skuplji.

Ova povećanja pokreću bržu inflaciju širom svijeta, čineći namirnice skupljim i povećavši troškove za vlasnike restorana, koji su prisiljeni da povećaju cijene.

Neke države reaguju pokušajem da zaštite domaće zalihe. Indija je ograničila izvoz šećera i pšenice, dok je Malezija zaustavila izvoz pilića, uzbunivši Singapur, koji trećinu peradi dobija od svog susjeda.

Međunarodni institut za istraživanje prehrambene politike kaže da ako nestašica hrane postane sve akutnija kako se rat odugovlači, to bi moglo dovesti do više izvoznih ograničenja koja bi dodatno podigla cijene.

Još jedna prijetnja je oskudno i skupo gnojivo, što znači da bi polja mogla biti manje produktivna jer farmeri štede, rekao je Steve Mathews iz Gro Intelligence, kompanije za poljoprivredne podatke i analitiku.

Posebno su veliki nedostaci dvije glavne hemikalije u đubrivu, od kojih je Rusija veliki snabdjevač.

“Ako i dalje budemo imali manjak kalija i fosfata koji trenutno imamo, vidjet ćemo pad prinosa”, rekao je Mathews. “To će tako biti bez sumnje u narednim godinama”.

Izvor: Al Jazeera