Sankcije Rusiji pomjeraju brodske rute i odvajaju istok od zapada

Nova stvarnost stvara nevjerovatnu dobit za trgovačko pomorstvo, ali rizikuje povećanje cijena za evropske potrošače i glad u Africi.

Kao što ratni rizik utječe na trgovinu s Ukrajinom, tako i rizici sankcija utječu na poslovanje s Rusijom (Reuters)

Zapadne sankcije kojima se kažnjava Rusija zbog njene invazije na Ukrajinu reorganizuju globalnu trgovinu po političkim linijama, prkoseći geografiji i efikasnosti.

Ova nova stvarnost stvara nevjerovatnu dobit za trgovačko pomorstvo, ali rizikuje povećanje cijena za evropske potrošače i glad u Africi.

Poremećaj je posljedica smanjene crnomorske trgovine. Ukrajinske luke blokirane su usljed ruske opsade sa kopna i mora, čime je zaustavljena pomorska trgovina. Ukrajinski dužnosnici rekli su agenciji Reuters da je stotinjak brodova pod stranom zastavom bilo zarobljeno u lukama 11. marta.

“Bili su u procesu ukrcavanja kada je rat počeo”, rekao je Al Jazeeri brodovlasnik Yiorgos Gourdomichalis. “Sistem se jednostavno ugasio. Nije bilo carinika ni lučkih kapetana koji bi procesirali brodove”.

Međunarodna pomorska organizacija, tijelo Ujedinjenih naroda za praćenje brodova, izglasala je uspostavu sigurnog koridora za evakuaciju posade, ali nasukani brodovi sa malobrojnom posadom će ostati zaglavljeni dok se situacija ne smiri.

Sukobi tjeraju i vlasnike brodova.

Nekoliko trgovačkih brodova oštećeno je projektilima ili minama u moru, a jedan, estonski Helt, potonuo je 3. marta. Stope osiguranja sada su visoke.

“Čuo sam da se cijene osiguranja sada kreću od 400.000 do 600.000 dolara… Normalna stopa bi mogla biti bliža 80.000 – 120.000 dolara”, rekao je Gourdomichalis.

Prošle godine je Ukrajina proizvela gotovo 40 posto svjetskog suncokretovog ulja, koje je široko zastupljeno u prehrambenoj industriji, 15 posto ječma te 10 posto pšenice i kukuruza.

Ruska blokada znači da Ukrajina trenutno ne može izvoziti tu robu, čime je Evropa prisiljena tražiti druge opcije.

Stigma povezana s ruskom trgovinom

Baš kao što ratni rizik utječe na trgovinu s Ukrajinom, tako i rizici sankcija utječu na poslovanje s Rusijom.

Sjedinjene Američke Države su 10. marta uvele embargo na rusku naftu, a sada je Evropa pod pritiskom da slijedi njihov primjer. To stvara pad stvarne potražnje za ruskom naftom i psihološku averziju prema njoj.

“Postoji potencijalna stigma povezana s ruskom trgovinom”, kaže finansijski službenik operatera tankera sa sjedištem u Pireju pod uvjetom anonimnosti.

“Uprkos tome što su neki od tih obrta još uvijek legalni, vlasnici se možda neće htjeti udružiti. Američke naftne kompanije bi ih mogle pitati jesu li njihova plovila bile dio nedavnih ruskih trgovina, što bi im moglo zadati glavobolje. Vlasnici bi to radije izbjegli”.

Nedostatak potražnje za ruskom naftom pokazuje koliko je Rusija očajna u izvozu svoje nafte, prema Evi Tzimi, voditeljici istraživanja i vrednovanja u Seaborne Shipbrokersu koja kaže: “Stopa za Crno more – Suezmax je 24. februara procijenjena na gotovo 16.000 dolara dnevno [kada je počeo rat], a popela se iznad 157.000 dolara dnevno do 1. marta”.

Ista negativna psihologija i politički rizik povezani s ruskom naftom smanjuju potražnju za njenim ugljem i izvozom poljoprivrednih proizvoda.

“Nekoliko uvoznika izbjegava ruske žitarice i gnojiva uprkos činjenici da te trgovine nisu sankcionisane”, kaže Tzima. “Zamjenski teret u ovom slučaju dolazio bi iz Francuske, istočne obale Južne Amerike i SAD-a, a uvoznici će se morati tražiti zalihe na udaljenim mjestima”.

Promjena trgovačke rute

Te duže relacije koje prelaze Pacifik i Atlantik poznate su kao backhaul rute.

“Ono što nama ide u prilog je to što Australija nadoknađuje manjak prema Evropi i to je za nas fantastično”, kaže Ziad Nahkleh, izvršni direktor TEO Shippinga.

Cijene brodskog transporta porasle su za 26 procenata između 24. februara i 23. marta.

“Ne sjećam se da je ikada cijena bila 25.000 dolara”, kaže Nahkleh. “Nekad je bilo 5.000 do 6.000 dolara dnevno. Ko bi pri zdravoj pameti kupovao ugalj iz Australije u Evropu?”

Obavezivanje brodova na ovo putovanje od 30 do 40 dana uklanja ih s tržišta na duže razdoblje, smanjujući raspoloživi kapacitet na drugim rutama i podižući cijene prijevoza.

Preusmjeravanje trgovine napreduje iz dana u dan. Evropa je prošle godine uvezla gotovo trećinu svog prirodnog plina iz Rusije i sada želi pronaći alternativne izvore.

Njemačka je 20. marta sklopila politički sporazum s Katarom o kupovini “dugoročnih zaliha LNG-a”. Čelnici Evropske unije postigli su dogovor s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država Josephom Bidenom 25. marta o povećanju isporuke američkog ukapljenog prirodnog plina (LNG) za 15 milijardi kubnih metara ove godine, te dodatnih 50 milijardi kubnih metara unutar decenije.

Ukoliko se to postigne, SAD će osiguravati oko petine evropske potrošnje plina. To će dodatno povećati stope za prijevoz LNG-a, koje su se u prvom mjesecu rata gotovo utrostručile na više od 70.000 dolara dnevno.

Evropa također ima za cilj zamijeniti rusku naftu i ugalj do kraja decenije, stvarajući druge trgovačke veze u godinama koje dolaze.

Potrošački pakao?

Još uvijek nije jasno šta će veće cijene dostave značiti za potrošače.

Astronomske stope koje se plaćaju za rusku naftu djelimično su kompenzirane činjenicom da Rusija snižava cijenu svoje nafte za više od 30 dolara po barelu kako bi je plasirala na tržište.

Tzima vjeruje da će doći do rebalansa.

“Kako se zemlje sa velikom potrošnjom, poput Kine i Indije, više okreću ruskoj nafti čija je cijena sada konkurentnija, više opskrbe s Bliskog istoka sada je dostupnije zemljama Evropske unije, čime se ograničavaju značajni poremećaji u trgovini naftom”, rekla je.

To se možda ne odnosi na svu robu.

Istraživanje kompanije Braemar Shipbrokers sugerira da će se Evropa suočiti s nestašicom od 700.000 barela brodskog dizela dnevno, dijelom zbog smanjenja izvoza rafiniranih proizvoda iz Rusije.

“Rusija izvozi mnogo rafiniranih proizvoda, koji se obično prevoze manjim brodovima”, rekao je vlasnik tankera iz Pireja pod uvjetom anonimnosti. “Ako imate sirovu naftu koja se prevozi velikim brodom, možete se kladiti da će je Rusija na kraju prodati Indiji i Kini umjesto Evropi. Na manjim brodovima je zaista skupo prevesti 20.000 tona benzina u Rusiju ili Kinu ako je brod izvorno bio namijenjen, naprimjer Italiji, jer cijena po toni-milji postaje neisplativa. Cijena dizela će skočiti ovog ljeta”.

Evropa je možda dovoljno bogata da kupi svoj izlaz iz krize, ali Afrika nije i to će vjerovatno stvoriti dodatne sigurnosne troškove Evropi. Izvršni direktor Svjetskog programa za hranu UN-a David Beasley nedavno je upozorio na “glad, destabilizaciju i masovne migracije”, osim ako razvijeni svijet ne skupi milijarde dolara kako bi subvencionirao rastuće cijene žita.

Cijene prijevoza za različite vrste brodova od 24. februara do 23. marta

Panamax prosjek

24.204 američkih dolara – 29.450 američkih dolara (+22 posto)

Capesize

16.586 američkih dolara – 17.412 USD (+5 posto)

Supramax

26.567 američkih dolara – 33.171 USD (+25 posto)

Handymax

24.912 američkih dolara – 31.406 USD (+26 posto)

Izvor: Al Jazeera