Zdravković: Dalja eskalacija ukrajinske krize bi produbila ekonomske probleme na Balkanu
Prava opasnost za zemlje Zapadnog Balkana ne leži u slabljenju bilateralnih poslovnih odnosa sa Rusijom, već u eskalaciji krize na nivou cijele Evrope, navodi Aleksandar Zdravković s Instituta ekonomskih nauka u Beogradu.

Ukoliko ukrajinska kriza eskalira i dovede do nove ekonomske krize u Evropi, velike su šanse da bi države Zapadnog Balkana morale ponovo da intervenišu kako bi ublažile ekonomske šokove koji bi se neminovno prelili iz Evrope. To bi bilo naročito opasno za Crnu Goru koja već ima problema sa visokim javnim dugom, dok ostale zemlje Zapadnog Balkana imaju i dalje dovoljno fiskalnog prostora za eventualnu podršku privredi i stanovništvu, smatra dr. Aleksandar Zdravković, naučni saradnik s Instituta ekonomskih nauka u Beogradu. Oblasti njegovog naučnoistraživačkog rada su: javne finansije, makroekonomija, ekonomske analize i politike te analiza panel podataka.
- Iz makroekonomskog ugla, kakav je utjecaj ukrajinske krize na zemlje Zapadnog Balkana?
– Dalja eskalacija ukrajinske krize i oštre sankcije Rusiji bi zasigurno dovele do ekonomske krize u Evropi, čija bi dubina i intenzitet prvenstveno zavisila od mera ekonomskog “rata” koje bi međusobno primenjivale Evropska unija i Rusija. Zemlje Zapadnog Balkana su u velikoj meri integrisane u ekonomski prostor Evrope, pa bi u tom smislu trpele isti uticaj krize kao i ostale evropske zemlje. Ono što je pak karakteristično za zemlje Zapadnog Balkana jesu strukturni ekonomski problemi, te nedostatak poverenja u institucije i domaću valutu, što bi moglo dodatno da produbi krizu ekonomija Zapadnog Balkana.

Opšta odlika dosadašnjih kriza u zemljama Zapadnog Balkana je bilo smanjenje investicija u privatnom sektoru i slabljenje domaće valute, što se prelivalo na pad ekonomske aktivnosti, pa je to sasvim realan scenario i u slučaju da eskalira nova ekonomska kriza u Evropi. Koliki bi bio pad privredne aktivnosti je teško prognozirati u ovom trenutku, posebno na nivou Zapadnog Balkana kao celine, i zavisio bi od trajanja i intenziteta krize na nivou Evrope, ali i od konkretnih mera ekonomske politike na nivou pojedinačnih zemalja.
- Jesmo li i koliko na Zapadnom Balkanu usmjereni na uvoz/izvoz prema Ukrajini, ali i Rusiji?
– Ključni spoljnotrgovinski partneri zemalja Zapadnog Balkana su zemlje Evropske unije i druge zemlje u regionu. Iako obim spoljnotrgovinske razmene sa Ukrajinom ima tendenciju porasta, on je još uvek nedovoljan da bi destabilizacija ukrajinske ekonomije imala značajnijih posledica na ekonomije Zapadnog Balkana. S druge strane, Rusija zbog veličine tržišta i snabdevanja energentima igra mnogo značajniju ulogu u spoljnotrgovinskoj razmeni. Ta uloga je posebno značajna na strani uvoza, jer bi za zemlje Zapadnog Balkana bilo izuzetno teško da nadomeste isporuke nafte i gasa iz Rusije uvozom iz drugih zemalja, ukoliko dođe do potpune obustave trgovine energentima sa Rusijom.
- Rusija će očigledno biti suočena s novim sankcijama Zapada, šta to znači za balkansko tržište?
– To će u velikoj meri zavisiti od konkretnog paketa sankcija koje će Zapad uvesti Rusiji, kao i mere u kojoj će zemlje Zapadnog Balkana koje nisu članice Evropske unije uskladiti svoju spoljnu politiku sa Evropskom unijom. S druge strane i Rusija može da uvede mere reciprociteta i ograniči ili obustavi uvoz pojedinih proizvoda iz evropskih zemalja, kao što je već uradila u odgovoru na sankcije nakon aneksije Krima. Pod pretpostavkom da mere sankcija neće dovesti do potpune obustave ruskog izvoza energenata u evropske zemlje, uvođenje sankcija Rusiji i eventualne ruske kontramere bi direktno pogodile ona preduzeća i sektore u kojima je poslovanje sa Rusijom značajnije zastupljeno, što bi svakako imalo negativnih ekonomskih posledica, ali ne u tolikoj meri da bi izazvalo ekonomski kolaps ekonomija Zapadnog Balkana. Prava opasnost za zemlje Zapadnog Balkana ne leži u slabljenju bilateralnih poslovnih odnosa sa Rusijom, već u eskalaciji krize na nivou cele Evrope.
- Kako komentirate moguće ograničenje za ruske banke i isključenje iz ključnih međunarodnih transakcionih mreža kao što je SWIFT?
– Uvođenje sankcija Rusiji će imati negativne posledice i na ekonomiju zemalja Evropske unije. Evropska unija će svakako nastojati da paket sankcija Zapada bude tako koncipiran da se minimizira šteta zemalja Evropske unije a maksimizira šteta Rusiji. Isključivanje Rusije iz SWIFT bi faktički rezultovalo obustavom izvoza ruskih energenata u evropske zemlje, što bi bilo pogubno za Rusiju, ali i pojedine zemlje Evropske unije, pa su male šanse da će se pribeći ovoj meri. U tom kontekstu sankcije prema ruskim bankama, imajući u vidu i poslednje najave iz Brisela, predstavljaju meru koja će vrlo verovatno biti primenjena, a koja će za posledicu imati dalje slabljenje rublje i otežan pristup kapitalu koji će Rusiji biti neophodan da bi se sprečio pad privredne aktivnosti.
- Kriza donosi i više cijene energenata, konkretno plina. Koje je rješenje za ta poskupljenja?
– Rast cena energenata se neminovno preliva na rast cena ostalih proizvoda, pa u zemljama koje uvoze energente, kao što su zemlje Zapadnog Balkana, ne postoji besplatno rešenje ovog problema, samo je pitanje ko će podneti trošak poskupljenja. Svrsishodnost mogućih rešenja zavisi od nivoa eskalacije ukrajinske krize. Najjednostavnija mera, naravno, jeste oročeno zamrzavanje cena energenata, gde trošak poskupljenja podnose snabdevači energenata. Ova mera je već primenjena u Hrvatskoj i Srbiji na cene goriva, i ima smisla da se primenjuje i nadalje u slučaju naznaka da će se kriza smiriti. U slučaju dalje eskalacije krize postoji i opcija smanjenja akciza na energente ili neki alternativni model subvencionisanja, kojim bi se trošak poskupljenja sa privrede prelio na državu i javne finansije.
- Da li je ekonomija Zapadnog Balkana zbog pandemije i krize u Ukrajini pred kolapsom?
– Zemlje Zapadnog Balkana su kao i sve druge zemlje u Evropi tokom 2020. i 2021. godine sprovele opsežne mere ekonomske podrške stanovništvu i privredi. Mere podrške su, naravno, imale svoju cenu u visokim budžetskim deficitima i rastu javnog duga, naročito u Crnoj Gori i Hrvatskoj čije su ekonomije bile najteže pogođene pandemijom. Međutim, ekonomski kolaps kao posledica pandemije je izbegnut i u slučaju da ukrajinska kriza deeskalira može se reći da je verovatnoća da će neka od zemalja Zapadnog Balkana doživeti ekonomski slom u bliskoj budućnosti minimalna. S druge strane, ukoliko ukrajinska kriza eskalira i dovede do nove ekonomske krize u Evropi, velike su šanse da bi države Zapadnog Balkana morale ponovo da intervenišu kako bi ublažile ekonomske šokove koji bi se neminovno prelili iz Evrope. To bi bilo naročito opasno za Crnu Goru koja već ima problema sa visokim javnim dugom, dok ostale zemlje Zapadnog Balkana imaju i dalje dovoljno fiskalnog prostora za eventualnu podršku privredi i stanovništvu.
- Koje konkretne poteze bi vlasti država Zapadnog Balkana trebale učiniti za ekonomski oporavak?
– U prethodne dve godine zemlje Zapadnog Balkana su već primenile mere kojima su neutralisane direktne štetne posledice pandemije. Trenutno najveća opasnost po dalji ekonomski oporavak jeste inflacija, koja i bez dodatne krize već obezvređuje nominalni rast plata i standard stanovništva, a dalja eskalacija ukrajinske krize bi vrlo verovatno dodatno povećala inflatorne pritiske. Inflatorni pritisci nisu problem samo zemalja Zapadnog Balkana, već i drugih evropskih zemalja, pa su velike šanse da će u bliskoj budućnosti doći do zaokreta u politici jeftinog novca ka restriktivnoj monetarnoj politici i povećanju kamatnih stopa. Centralne banke zemalja Zapadnog Balkana će izvesno slediti kurs monetarne politike u Evropi i koordinirati eventualno povećanje kamatnih stopa sa Evropskom centralnom bankom. Pored monetarnih mera, u zemljama Zapadnog Balkana je povećanje javnih rashoda za ulaganje u infrastrukturu uvek poželjna fiskalna mera za ubrzavanje privrednog rasta. Opet, stope ekonomskog rasta zemalja Zapadnog Balkana su i pre koronakrize bile nedovoljne kako bi se u doglednoj budućnosti uhvatio korak sa ekonomijama Evropske unije. To je velikim delom posledica institucionalnih slabosti državne administracije i koruptivnih delovanja, koje umanjuju efektivnost ionako nedovoljnog nivoa investicija. Za dugoročni ekonomski oporavak pre svega je potrebna istrajnost u institucionalnim reformama i politička volja za jačanjem pravne države.
- Koliko je manjim zemljama teško se zaštititi od geopolitičkih rizika?
– Većina malih zemalja danas funkcionišu kao otvorene ekonomije koje se u svom rastu i razvoju oslanjaju na spoljnu trgovinu i međunarodne izvore kapitala. Bilo kakvi veliki poremećaji na globalnom tržištu će se neminovno pre ili kasnije preneti i na manje zemlje, kao što je bio slučaj sa globalnom ekonomskom krizom, kao što se dešava danas sa pandemijom korona virusa i kao što sutra može biti slučaj sa ukrajinskom krizom. Dakle, male zemlje ne mogu da izbegnu geopolitičke rizike, ali vođenjem kredibilne fiskalne i monetarne politike mogu u velikoj meri da minimiziraju štetne posledice ukoliko se ti rizici materijalizuju. Ukoliko država propusti priliku da u periodima ekonomske stabilnosti snizi javne rashode i javni dug, eskalacija ekonomske krize može biti fatalna, što smo u skorijoj istoriji videli na primeru Grčke.
- Pojedini stručnjaci predlažu zamrzavanje cijena nekih osnovnih namirnica, je li to rješenje?
– Oročeno zamrzavanje cena pojedinih roba može biti samo kratkoročno rešenje u slučaju iznenadnih skokova cena za koje se očekuje da će biti prolaznog karaktera. Prolongirano zamrzavanje cena dovodi do smanjenje ponude i nestašice robe čije su cene zamrznute, što dalje vodi ka rastu ilegalne trgovine i sive ekonomije. Jedino trajno rešenje u slučaju kontinuiranih inflatornih pritisaka jeste restriktivnija politika centralnih banaka i njeno kredibilno sprovođenje.
- Koji su Vaši savjeti za potrošače, kako da se građani odnose prema vlastitom novcu?
– O ovoj temi je uvek nezahvalno govoriti kada su u pitanju zemlje Zapadnog Balkana, gde osnovna potrošačka korpa “pojede” veći deo prihoda prosečnog domaćinstva. Ono što bih mogao da preporučim u slučaju da dođe do eskalacije ukrajinske krize je da ljudi ne žure sa kupovinom stranih valuta. Nacionalne banke raspolažu sa dovoljnim nivoom deviznih rezervi kojim mogu da održavaju devizne kurseve pod kontrolom, a pojačana tražnja za stranim valutama na domaćem tržištu će im samo otežati taj posao. Takođe bih savetovao građanima da budu oprezni sa ulaganjima u nekretnine u kontekstu značajnog rasta cena nekretnina u prethodnom periodu, jer je teško predvideti do kad bi ovaj trend mogao da traje i kakve bi bile posledice eskalacije ukrajinske krize na tržište nekretnina.