Povećanjem plaća i robnim rezervama protiv krize izazvane inflacijom

Niz faktora uzrokovanih utjecajem pandemije, rezultiralo je pojavom inflacije koja najteže pogađa male ekonomije zemalja u razvoju. Sindikalna potrošačka korpa već je premašila iznos dvije prosječne plaće, cijene svakodnevno rastu, male penzije i plaće, te nepravedan sistem oporezivanja dohotka samo su neki od niza problema s kojima će se morati suočiti vladajuće strukture ove zemlje u narednom periodu.

Na samom početku 2022. godine u uvjetima poslovanja koje su rezultat globalne pandemije, inflacija se našla na samom vrhu liste prioriteta svih svjetskih vlada. Uprkos činjenici da vodeće ekonomije svijeta bilježe rekordne stope ekonomskog rasta, on je  praćen poprilično visokim stopama inflacije od preko tri posto u razvijenim i preko šest posto u zemljama u razvoju.

Rast cijena uzrokovan promjenom poslovanja

Iz Direkcije za ekonomsko planiranje BiH (DEP) kažu da su povećani inflatorni pritisci na globalnoj razni posljedica promijene uslova poslovanja i većinom su slični u svim zemljama svijeta. Radi se o narušenim globalnim lancima opskrbe kao što su kašnjenja u isporukama, transportni troškovi, rast svjetskih cijena burzanskih roba kao što su nafta 60 posto, metali 40 posto, i hrana općenito, te normalizacija određenih mjera kao što je bio slučaj u Njemačkoj vraćanjem stope PDV na pretpandemijski nivo.

“Iako međunarodne financijske institucije i vlade vodećih svjetskih zemalja pretpostavljaju da su trenutni inflatorni pritisci prolaznog karaktera, te da bi normalizacija trebala nastupiti u drugoj polovini 2022. godine, činjenica je da poduzimaju određene mjere koje su im na raspolaganju. Kako bi se suprotstavile rastućem trendu inflacije većina vodećih zemalja svijeta koristi raspoložive instrumente monetarne politike centralnih banaka”, pojašnjava Saša Stanić iz Ureda direktora DEP-e.

Tako je, dodaje Stanić, Bank of England (BoE) već decembru povećala referentnu kamatnu stopu za 15 bps na 0,25 posto, a sve kako bi ublažila inflaciju koja u Velikoj Britaniji iznosi oko pet posto. S druge strane, ističe on, iako još uvijek ne postoje službene objave, vodeći svjetski ekonomisti predviđaju da će FED (Odbor federalni rezervi) Sjedinjenih Američkih Država (USA) u 2022. godini krenuti sličnim putem i povećati referentnu kamatnu stopu na razinu  0,75-1 posto do kraja 2022. Iako ECB (Europska centralna banka) u svom priopćenju navodi da povećanje kamatnih stopa nije izgledno u 2022. godini, jasno je najavila značajna smanjenja otkupa obveznica kroz program PEPP (program hitne kupovine radi pandemije).

“Što se tiče odgovora nadležnih institucija Bosne i Hercegovine na rastući trend inflacije, vrlo je važno imati u vidu karakteristike inflatornih pritisaka kao i raspoloživost institucionalnih poluga za djelovanje u ovom procesu. U BiH je prisutna prije svega troškovna, te u određenoj mjeri inflacija potražnje, dok su istodobno poluge djelovanja kroz instrumente prije svega monetarne politike vrlo limitirane. Centralna Banka BiH kao instrument monetarne politike na raspolaganju ima samo „obaveznu rezervu“ što je monetarni alat ograničenog utjecaja”, ističe Stanić.

Privremeno zamrznuti cijene roba i usluga

Uz odsustvo monetarnih instrumenata, dodaje, struktura javnih financija i fiskalni kapacitet Bosne i Hercegovine nisu dovoljni kako bi se ostvarili mjerljivi rezultati u borbi protiv rasta cijena.

“Jedina preostala opcija koja bi imala vrlo ograničene efekte i dugoročno problematične efekte je privremeno zamrzavanje cijena  pojedinih roba i usluga u okviru oblasti koje su regulirane kao što su cijene električne energije, vode, komunalija itd. Također postoji mogućnost osmišljavanja dodatnih mjera u sferi socijalne politike radi zaštite najranjivijih kategorija stanovništva”.

U Centralnoj banci Bosne i Hercegovine kažu da je u našoj zemlji trenutno na snazi nekoliko faktora koji djeluju negativno na ekonomsku aktivnost u kratkom i srednjem roku. Trenutni inflatorni šok, ali i inflatorna očekivanja u kratkom i srednjem roku, smanjuju raspoloživi dohodak stanovništva.

Samim tim, ističu, očekuje se i niža stopa realnog ekonomskog rasta. Dodatno, i inostrana konkurentnost naših glavnih industrijskih grana privrede bi se mogla snižavati, jer počiva, uglavnom, na cjenovnoj konkurentnosti.

“Cjenovne kontrole ili diferencirane poreske stope, kao najčešće pominjana moguća rješenja u domaćoj javnosti, su dosta grub alat za ublažavanje efekata periodičnih inflatornih šokova. Bez ulaska u elaboraciju mogućnosti uticaja države na formiranje cijena, posebno u zrelijim fazama u procesu EU integracija, zamislite situaciju u kojoj država propiše maksimalnu cijenu određenih proizvoda, sa ciljem zaštite krajnjeg potrošača”, kažu iz Ureda za komunikacije CBBiH.

Dodaju da bi, što se tiče visine cijena, ukoliko se ispostavi da je preniska što je moguće u periodima snažnih ili trajnih inflatornih šokova, jedna od posljedica mogla biti nestašica robe iz razloga što dobavljači ili proizvođači neće biti motivisani da je plasiraju.

“Vjerujemo da bi intervencije države, ovdje mislimo na sve nivoe vlasti, aktivnijim i značajnijim korištenjem sistema robnih rezervi mogle rezultirati ublažavanjem periodičnih inflatornih šokova”, ističu iz Ureda za komunikacije CBBiH.

Ističu da, u slučaju trajnog povećanja nivoa potrošačkih cijena, privremene mjere, uključujući i intervencije robnim rezervama, bile bi vrlo kratkog daha.

“U takvim slučajevima su isključivo prikladne srednjoročne i dugoročne ekonomske politike, koje zahtijevaju strukturalne reforme. Jedan od primjera je dotrajalost proizvodnih pogona za proizvodnju električne energije na fosilna goriva. Svako povećanje energetske ovisnosti uslijed smanjenja proizvodnje će, u narednim godinama, rezultirati većom harmonizacijom cijena električne energije za krajnje potrošače, sa onom u EU. Samim tim, i inflatorni pritisci će biti trajni”.

Osim toga, pojasnili su iz Centralne Banke BiH, povećanje konkurentnosti domaće privrede kroz dugo odlagane strukturne reforme apsolutni je prioritet, a svako dalje odlaganje zemlju, dugoročno, vodi u sve slabiju ekonomsku poziciju, i dodatno usporava proces konvergencije ka razvijenim zemljama.

Rast cijena mora pratiti i rast plaća

Nezavisni ekonomski analitičar Admir Čavalić kaže da je niz faktor među kojima izuzetno poskupljenje finalnih proizvoda i usluga, enorman rast transportnih troškova, restrukturiranje globalnih lanaca snabdjevanja, određene iznenadne potražnje za pojedinim robama, ultimativno su rezultirali poskupljenjem proizvodnje, što djelomično ili potpuno utječe na poskupljenje finalnih proizvoda.

Drugi problem se, kaže, odnosi i usko je vezan za energetsku krizu, nafte i naftnih derivata u fluktuaciji cijena istih, te rast cijena prirodnog plina. Sve to, ističe Čavalić, ne prati rast plaća  koji bi pratio ovaj rast troškova što je, prema njegovom mišljenju, ključni problem.

“Iako je Vlada Federacije BIH od prvog januara 2022. godine za 30 posto definisala rast minimalne plaće, važno je istaknuti da fokus naših ekonomskih politika ne treba da bude minimalna plaća, već medijalna koja iznosi 750 konvertibilnih maraka neto i prosječna plaća koja iznosi 1.000 konvertibilnih maraka neto. U tom smislu, najbolje bi bilo da se uradi reforma fiskalnog opterećenja na rad što se  nije uradilo u posljednjih osam godina, te da se izmjeni Zakon o doprinosima i Zakon o porezu na dohodak. Na taj način bi se spustila stopa doprinosa i ono što je prijedlog struke, pokušao ostaviti isti ili spustiti porez na dohodak čime bi se oslobodilo 200-300 konvertibilnih maraka za povećanje plaća”, pojašnjava Čavalić.

Tada bi, dodaje, neko ko je imao 750 konvertibilnih maraka medijalnu plaću, sada imao 1.000 konvertibilnih maraka, a onaj ko je imao prosječnu plaću od 1.000 konvertibilnih maraka, mogao imati 1.200-1.300 konvertibilnih maraka. Odgovornost je, kaže, na državnom nivou koji treba da olakša vanjsko-trgovinsku razmjenu, što podrazumijeva izvoz ali i uvoz, kako bi poduzetnici i građani, imali više alternativa kada cijene porastu, te u konačnici pokretanje mehanizma robni rezervi da se na taj način pomognu najugroženije kategorije stanovništva.

“Sada je pravo vrijeme da se olakša uvoz određenih proizvoda koji su poskupjeli. Nemamo monetarne politike ali možemo aktivirati sistem robnih rezervi. Ovo je neviđena kriza poskupljenja i sada je vrijeme da oni koji upravljaju robnim rezervama da se pokažu i tartgetiraju 30 posto stanovništva među kojima socijalne slučajeve i one sa minimalnim primanjima i penzijama jer nije isto onome ko ima primanja od 500 konvertibilnih maraka i onima koji imaju primanja 1.500 konvertibilnih maraka. Moj prijedlog je da se sada fokusiraju na zaštitu najugroženijih kategorija stanovništva kako bi im se omogućilo da prežive ovu krizu”, kaže Čavalić.

Dodaje da u vrijeme inflacija rastu i sindikalni zahtjevi za povećanjem plaća u javnom sektoru, na što vlade ne bi trebale nasjesti jer bi rezultiralo daljim zaduživanjima i onemogućilo bi zadovoljenje potreba ostatka populacije.

Građanima vratiti dio novca

Za makroekonomskog analitičara Faruka Hadžića, rast cijena u Bosni i Hercegovini je vrlo zabrinjavajući. Gotovo da nema mjeseca u kojem nisu povećane cijene hrane što, kaže, lančano izaziva novi rast cijena – inflaciju.

“Kada je inflacija u rangu do dva posto na godišnjem nivou, onda ona nije opasna. Ovaj nivo inflacije može čak imati i stimulativnu ekonomsku funkciju. Međutim, kada imamo ovaj rang inflacije, on može biti zabrinjavajući, jer inflacija može biti veća nego što je stvarno povećanje cijena na tržištu”, pojašnjava Hadžić.

Dodaje, da pored ovog rasta cijena, veliku ulogu u inflaciji igraju i očekivanja budućih kretanja, a informacije o kretanjima cijena u prethodnoj godini mogu biti samo polazna osnova, ali na stvarnu inflaciju utiče šta se očekuje da se desi za šest ili 12 mjeseci.

“Ako očekujemo da će cijene rasti, danas će to mnogi već ukalkulisati u svoje cijene. Radnici će tražiti veće plate, preduzeća će morati taj rast plata nadoknaditi kroz novi rast cijena proizvoda i usluga i tako sve u krug. Jedna od posljedica inflacije je i rast u naplati inflacijskog poreza, koji može dovesti do iluzije ekonomskog napretka. Zasnivanje ekonomske aktivnosti na inflacijskom porezu, može biti opasno, jer će na kraju zahtjevi za finansiranjem plata u javnom sektoru biti veći nego što će se prikupiti kroz inflacijski porez zbog većih očekivanja, što onda za rezultat ima nastajanje budžetskog deficita”.

Ako inflacija izmakne kontroli, kaže Hadžić, mjere za njeno suzbijanje će biti jako bolne, praćene rastom kamata, padom ekonomske aktivnosti i povećanjem nezaposlenosti.

Ističe da je za BiH problem to što nemamo način da direktno obuzdamo inflaciju kao druge države u svijetu putem podizanja nivoa kamatnih stopa Centralne banke BiH, jer je to instrument monetarne politike kojeg naša država nema. Ipak, neke mjere, kaže Hadžić, postoje i treba ih čim prije pokrenuti.

“Građanima vratiti dio prikupljenog novca kroz inflacijski porez. Za penzionere to je značajnije usklađivanje penzija, a ne više simbolički poklon od 50 konvertibilnih maraka. Za radnike hitno podizanje neoporezivog dijela plate na 1.000 konvertibilnih maraka. Kantoni su svakako ostvarili rast u naplati poreza, tako da takva mjera neće imati negativne efekte po stabilnost budžeta, kao i zbog najave transfera od 200 miliona konvertibilnih maraka od strane Federacije BiH prema kantonima u ovoj godini”.