Slobodne zone kao vjetar u jedra ekonomskog razvoja

Bosanskohercegovački entitet Federacija BiH ima četiri slobodne zone koje zapošljavaju na hiljade radnika i godišnje naprave više od 300 miliona konvertibilnih maraka (150 miliona eura) izvoza.

Procjene stručnjaka govore da je ovakav oblik ekonomskog organiziranja dobar orijentir i putokaz za budućnost koji može privući nove investicije. Da ne bude zabune, slobodne zone nisu federalni gospodarski specifikum, one postoje u cijelom svijetu i generiraju na desetine miliona radnih mjesta.

Prema bazi podataka Međunarodne organizacije za rad 1986. godine bilo ih je 176, a 2006. godine 3.500. Neke su veličine fabrike, a neke veličine jednog grada. Koliko je poznato, samo u šest zemalja Evropske unije ih nema. Imaju ih i susjedne države Hrvatska i Srbije, primjerice.

‘Savršeni’ federalni plan

Prema službenim informacijama Ministarstva trgovine Federacije BiH, četiri federalne slobodne zone “Visoko” i “Vogošća” iz istoimenih gradova, “Holc” iz Puračić-Lukavca i “Hercegovina” iz Mostara u 2020. godini su izvezle proizvedene robe u inostranstvo u vrijednosti 301 milion konvertibilnih maraka (150 miliona eura). Istovremeno, ove četiri zone su izvezle izvan zona u BiH robe u vrijednosti 42,9 miliona konvertibilnih maraka (21,5 miliona eura).

Najveći izvoz vani ostvarila je slobodna zona “Visoko”, čak 161,5 miliona konvertibilnih maraka (80,5 miliona eura), no ova je slobodna zona imala i najveći procenat vrijednosti uvezene robe od 57,5 posto. Poznato je da u slobodnoj zoni “Visoko” djeluju npr. kompanije “Prevent cutting”, “Vitex”, “Prevent leather”, “Dallas BH”, u slobodnoj zoni “Vogošća” kompanije “Volkswagen”, “Auto line”, u zoni “Holc” preduzeće “Fen”. Sve one uvoze, izvoze ili proizvode robe u milionskim vrijednostima. Preciznije, u ove četiri slobodne zone u 2020. godini registrirana je 51 firma, od čega 15 u “Hercegovini”, 21 u “Vogošći”, 14 u “Visokom”, dok u slobodnoj zoni “Holc” u Puračić-Lukavac djeluje samo jedna kompanija sa 400 zaposlenih. U ovim zonama djeluju kompanije koje se bave metaloprerađivačkom, drvoprerađivačkom i hemijskom industrijom, dijelom trgovinom i uslugama, a među njima su velika i nekoliko srednjih preduzeća u potpunosti ili djelimično u stranom vlasništvu, a egzistiraju i preduzeća u privatnom vlasništvu bh. građana.

Zaključno s posljednjim danom prošle godine, u slobodnim zonama u Federaciji BiH, po podacima koje su dostavile slobodne zone, bio je registriran 51 korisnik, od kojeg SZ Hercegovina d.o.o. ima 15 korisnika, SZ Vogošća d.o.o. Vogošća 21 korisnika, SZ Visoko d.o.o Visoko 14 korisnika te SZ Holc Puračić jednog korisnika i oko 400 zaposlenih.

Prije šest godina plan federalnih vlasti bio je otvaranje još dvije slobodne bescarinske zone u Rajlovcu i Hadžićima. Tada se o tome razgovaralo na sastanku federalnog premijera Fadila Novalića i direktora Agencije za unapređenje stranih investicija u BiH (FIPA) Gorana Milinića kao ideji koju strani investitori pri svakom susretu sa domaćim vlastima uredno pominju. No, do otvaranja novih slobodnih zona nije došlo, velikim dijelom i zbog toga što to podrazumijeva ispunjavanje komplikovanih administrativnih propisa. Činjenica je da kompanija u slobodnoj zoni dobija značajne poreske olakšice na uvoz repromaterijala, intelektualnih usluga itd. ako je krajnji cilj izvoz finalnih proizvoda. Tada je Novalićeva savjetnica Amra Đenđušić objašnjavala različite modalitete poreskih povoljnosti u slobodnim bescarinskim zonama.

“Ako firma reinvestira dobit koju ostvari, i to će biti osnov za dodatne poreske olakšice. Akcenat je, međutim, na izvozu finalnih proizvoda, to jest da izvozimo, naprimjer, namještaj a ne trupce. U bescarinskim zonama investitor dobije svu infrastrukturu, priključak za struju i vodu, zemljište i njegovo je samo da radi. Razmišljamo i da kao pogodnost uključimo i besplatno korištenje prostora prvih godinu dana”, izjavila je Đenđušić i najavila “idealni plan” Federalne vlade – svaka općina jedna bescarinska zona.

Do danas nisu otvorene ni rajlovačka ni hadžićka slobodna zona, a o ostalima da i ne govorimo, obzirom da za takav poduhvat treba napraviti cjeloviti projekat o mogućnostima i preprekama za ostvarenje takvog “savršenog” plana.

I tada i danas je potpuno jasno da je pitanje bescarinskih slobodnih zona podijeljeno između različitih nivoa vlasti, s obzirom na to da veliku ulogu u izdavanju pojedinih dozvola igraju i općine ili kantoni, dok se Vlada Federacije BiH tu može uključiti dovođenjem investitora i nekim poreskim olakšicama.

Preplitanje nadležnosti

Da je plan jedno, a dozvola (koju izdaju državni organi) nešto drugo potvrđuje i pomoćnica ministra za vanjsku trgovinu u Federalnom ministarstvu trgovine Dijana Čampara.

“Osnivač slobodne zone, u skladu sa Zakonom o slobodnim zonama u Federaciji Bosne i Hercegovine i Zakonom o slobodnim zonama u Bosni i Hercegovini, podnosi zahtjev za davanje suglasnosti za lokaciju (područje) slobodne zone. Pritom, napominjemo da Vlada Federacije BiH daje suglasnost za područje slobodne zone u Federaciji BiH, a smatra se da je slobodna zona osnovana kada Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donese odluku o određivanju dijelova carinskog područja Bosne i Hercegovine slobodnom zonom, na temelju koje Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (MVTEO) Bosne i Hercegovine donosi rješenje kojim se utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za početak rada slobodne zone i da slobodna zona može početi s radom”, kaže Čampara.

No, nije baš jednostavno doći do slobodne bescarinske zone jer, primjerice, jedna od barijera je i dokaz koji od privatne kompanije ili grupe firmi traži MVTEO da će vrijednost robe koja se izvozi iz slobodne zone preći najmanje 50 posto od ukupno proizvedene robe koja napušta slobodnu zonu u periodu od 12 mjeseci.

Ovaj zakonski uslov za egzistiranje četiri slobodne bescarinske zone u Federaciji BiH iz godine u godinu poštuju što govore službeni podaci. Tako je 2014. godine iz ovih slobodnih zona izvezeno robe u vrijednosti 552 miliona konvertibilnih maraka (276 miliona eura), dok je uvoz iznosio 395 miliona konvertibilnih maraka (197,5 miliona eura), a 2016. godine je slobodna zona “Vogošća” imala 100-stotni izvoz, “Holc” Puračić-Lukavac 98,17 posto, “Visoko” 96,28 posto a “Hercegovina” 66,17 posto.

Zanimljivo je da je 2016. godine u pomenute četiri slobodne zone bilo 105 kompanija sa 2.240 zaposlenih, dok je četiri godine kasnije broj preduzeća prepolovljen. Godinu dana kasnije ukupno 75 kompanija u pomenutim zonama imali su visoku stopu izvoza koja se kretala od 99,74 posto slobodne zone “Holc” do 61,88 posto slobodne zone “Hercegovina”. Gotovo identični rezultati u izvozu ponovljeni su 2018. godine.

Nova inicijativa

Na pitanje zašto nema slobodnih zona u ostalim kantonima Federacije BiH pomoćnica ministra odgovara da je to posljedica nezainteresiranosti pravnih i fizičkih lica u tim kantonima.

“Razlog za to možemo tražiti u složenosti samog postupka osnivanja slobodnih zona, kompliciranim procedurama te moguće i zbog nedovoljne promocije slobodnih zona kao faktora za privlačenje stranih investicija. Trenutačno, u ovom ministarstvu nisu zaprimljeni zahtjevi za osnivanje novih slobodnih zona”, izjavila je Čampara.

Napominje da je Federalno ministarstvo trgovine u fazi izrade novog Zakona o slobodnim zonama u Federaciji BiH sa ciljem njegovog usklađivanja sa Zakonom o slobodnim zonama u Bosni i Hercegovini.

“Osim toga, u cilju privlačenja investicija u slobodne zone, na prijedlog Federalnog ministarstva trgovine, Vlada Federacije BiH je prihvatila Inicijativu za izmjenu Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost, kojom je predložila Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH da kod Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH pokrene ovu inicijativu. Cilj Inicijative je stvaranje uslova za oslobađanje od plaćanja poreza na dodatu vrijednost dobara (električna energija, voda, plin ili slično), neophodnih za finalnu proizvodnju roba privrednih subjekata koji se bave proizvodnim djelatnostima u slobodnim zonama”, kaže Čampara i naglašava da je pomenuta inicijativa rezultat suradnje “njenog” i Ministarstva privrede i poduzetništva entiteta Republike Srpske (RS) jer su i tamo usvojili istu inicijativu.

Zanimljivo je da je 1997. godine u BiH postojalo 11 slobodnih zona, među njima slobodna zone Sarajevo, Mostar-Istok, Kiseljak, Orašje, Tomislavgrad, Bihać, kao i današnje postojeće slobodne zone “Visoko”, “Vogošća” i “Hercegovina”, dok je slobodna zona “Holc” osnovana 2004. godine. Godine 1997. slobodna zona “Slobomir” u entitetu Republika Srpska, osnovana u Bijeljini, i danas funkcionira i ona je, koliko je poznato, jedina slobodna zona u tom entitetu.