Ponavlja se energetska kriza slična onoj u sedamdesetim

Cijene energenata u Evropi su na rekordnom nivou. Velika Britanija je doživjela krizu u kojoj su presušile benzinske pumpe. U međuvremenu, Kina se bori da smanji česte nestanke struje, a u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) održavaju se saslušanja u Kongresu i emitiraju televizijske debate o cijenama goriva.

U izvještaju američkog časopisa Foreign Policy, autor Keith Johnson osvrnuo se na energetsku krizu kojoj je svijet svjedočio ove jeseni i koja je pogodila različite vrste goriva (ugalj, naftu, prirodni plin, pa čak i obnovljive izvore energije). Njene posljedice su se osjećale gotovo posvuda.

Autor je naveo da su se evropske vlade našle na udaru kritika zbog rasta cijena energenata, pri čemu su neke fabrike bile prisiljene smanjiti radno vrijeme ili su se potpuno zatvorile, a potrošači su izlazili na ulice da protestvuju zbog situacije.

Što se tiče Rusije, bila je ushićena dok je gledala Evropu kako moli za još plina, godinama pokušavajući da se oslobodi svoje zavisnosti o tom energentu. S druge strane, američki zakonodavci, koji su se svojevremeno hvalili dominacijom Washingtona u oblasti energetike i povećanim izvozom nafte i plina, brzo su pozvali na zabranu izvoza nafte.

No u Kini, koja je proteklih pet godina provela u nastojanjima da uvjeri svijet da prelazi na zelenu energiju, Peking je ponovo otkrio prednosti jeftinog uglja čim su istekle njegove zalihe. Poremećaji u snabdijevanju energijom poremetili su rad fabrika širom svijeta, posebno u Kini, a onda je haos zavladao i u lancu snabdijevanja u postpandemijskom periodu.

Razlozi krize

Autor je ukazao na niz nemilih događaja koji su izazvali energetsku krizu ove godine. Prvi je bio brz oporavak koji je uslijedio nakon što se smirilo najgore u pandemiji: ponovo je došlo do rasta u Sjedinjenim Američkim Državama, Evropi i Kini, dok su se proizvođači energije i brodarske kompanije širom svijeta suočavale s lockdownom. To je dovelo do neravnoteže između ponude i potražnje, s predvidljivim rezultatima. Drugo, uslijedile su loše vremenske prilike, zahlađenje je povećalo potrošnju prirodnog plina, došlo je do zastoja u radu vjetroelektrana, a poplave su uništile zalihe uglja.

Ali nisu u pitanju samo vremenske prilike. Loša politika i kratkovidost također su odigrali veliku ulogu u energetskoj krizi. Poput Sjedinjenih Američkih Država, i Evropa je odlučila krenuti ka liberalizaciji energetskih tržišta. Kina je slijedila sličan pristup, a rezultat je bio u svim slučajevima isti: neusklađenost između troškova proizvodnje i onoga što su potrošači bili spremni podnijeti.

U međuvremenu, proces prelaska na čistu energiju jurio je ispred svakog stvarnog prelaska na drugi izvor energije. Činilo se da više niko nije obraćao pažnju na geopolitiku, što objašnjava kontinuirani pritisak Rusije na snabdijevanje Evrope energentima.

Mišljenja stručnjaka

U nastavku slijede dijelovi članaka koje je časopis Foreign Policy objavio o energetskim krizama u protekloj godini.

Jason Bordoff, osnivač Centra za globalnu energetsku politiku na Univerzitetu Kolumbija i bivši savjetnik Bijele kuće, 24. septembra je napisao članak o tome da se tržišta loše nose s pitanjem energije, a posebno su loša kada pokušavaju promijeniti svoju prirodu, poput toga da iznenada postaju zelena. Skrenuo je pažnju na klimatske promjene te kako se posustaje u naporima da se s tim pitanjem uhvati u koštac. Uprkos pozivima da se fosilna goriva postepeno ukidaju, ne postoji stvarna spremnost da se to učini.

U izvještaju objavljenom 5. oktobra, Brenda Shaffer, profesorica na američkoj Pomorskoj postdiplomskoj školi i viša saradnica u Atlantskom savjetu, objasnila je da iza energetske krize stoje neuspjele politike. Zabrana nuklearne energije, odabir cijena spot tržišta prirodnog plina i povećanje oslanjanja na obnovljive izvore energije, bez obzira na ekonomiju, bili su dio evropskog plana za ažuriranje svog energetskog programa. Problem je u tome što je Rusija u usponu, potrošači su nezadovoljni, a svijet još uvijek ne vidi rezultate Pariškog sporazuma o klimi.

Lauri Myllyvirta, glavni analitičar Centra za istraživanje energije i čistog zraka, u izvještaju od 7. oktobra napominje da Kina nije svjedočila tržišnim neuspjesima koje bi okrivila za svoje energetske probleme. Peking je želio jeftinu energiju da potakne rast, ali rudnici ugljena nisu dobili nalog. Dakle, rezultat je bio katastrofalni kolaps glavnog energenta ove zemlje, što je zauzvrat dovelo do niza ekonomskih i političkih potresa koji su odjeknuli širom svijeta.

Na kraju, Melinda Liu, direktorica ureda Newsweeka u Pekingu, u svom izvještaju od 5. novembra dotakla se pitanja kineskih napora da postigne energetsku tranziciju, koja se suočila s problemom nestanka električne energije i narodnim nemirima. Stoga se predsjednik Xi Jinping brzo vratio proizvodnji uglja kako bi tvornice nastavile s radom, a stanovništvo bilo mirno. Međutim, ono što je Peking učinio u potpunoj je suprotnosti s njegovim obećanjima da će ograničiti emisije stakleničkih plinova u narednih nekoliko decenija.